I bijah ja u Cvjećarnici na blogerskom druženju i bilo je blogastično. Malo sam cirkulirala naokolo i svašta čula u vezi Valentinova. Za neke je to produkt kapitalističke propagande koji će oni ignorirati. S tim se ne bi složila. Još davnih dana jedan doista predragi muškarac mi je znao na taj datum pokloniti krasnu ružu. Kako me je volio. A ja sam mislila da ja njega ne volim dovoljno. Kasno poslije, nakon mnogo godina shvatila sam da sam ga voljela mnogo više nego što sam to tada znala. I nije mi samo darovao ruže. Pisao mi je ljubavna pisma, poklanjao knjigice, vodio u romantične šetnje. Davno to bijaše. Tada nisam bila spremna za duboku i intenzivnu ljubav. Ganjala sam karijeru i mislila da se i meni mora dogoditi nešto tako snažno kao ljubav Richarda Gera i Julie Roberts u Pretty woman.
Ah bila su to neka druga vremena koja se ne daju vratiti natrag, ali nema veze jer i ovo vrijeme je za mene prekrasno.
A sad opet o blogerima tj. blogericama. Jedna se žalila da je uvijek ostavljaju pred Novu Godinu i Valentinovo u stvari dva najvažnija datuma za žene u godini. Nekim blogerima se apsolutno nitko ne sviđa pa neće nikome darovati ružu. Neki blogeri nisu zaljubljeni, ali će darovati ružu. Neki su opet osmislil cijeli date i poklon i sve jer znaju kako je to važno njihovoj dragoj.
A što ja želim. Ja sam bojim se što na umu to na drumu. A ne želim baš uvijek biti takva. I nisam uvijek takva. Ali da volim volim i volim što volim.
Imam toliko tajnih želja za svog Valentina, ali opet to su samo željice. Coehlo je rekao ako nešto doista želiš, cijeli svijet će se urotiti da to i dobiješ. Je li doista tako. I da li mora biti tako.
i dok od sebe nagovještaj da.
To je naravno davnih dana rekla Desanka Maksimović, a ja opet vjerujem da je sreća lijepa i kad se dočeka. I kad se ne dočeka jer onda te čeka neka druga sreća A ako je i nema danas. mislim sreće, sutra će sigurno doći.
A legenda o Svetom Valentinu je prastara (neću Vam je pričati jer sigurna sam da ju je već opisalo bar pet blogera). A ako ne znate kako razveselite svoju dragu jer ruža joj je preobična (a doista nije), povedite je u Valentinovo na Valentinovo. Inače Valentinovo je u Hrvatskom Zagorju.
A ni s čokoladom nećete pogriješiti....Nikako....Niti ljubavnim pismom napisano rukom na papiru i svezano poput onih pergamenata u srednjem vijeku. MP3 ljubavnih pjesam, kakav šaljivi e mail, a da ne kažem neke druge stvari. I obične čarapice sa srčekima su pravi poklon.
U stvari samo treba pokloniti svoje srce. A to je ipak najteže. Zar ne?
Post je objavljen 13.02.2005. u 13:32 sati.