Bilo je oblačno. Ružno vrijeme, kiša, totalno neturistički....ali nisam se dla smest dva dana. Poreč, Novigrad, Umag, Buje, Grožnjan i Motovun. Jedno mjsto ljepše od drugog. Svako sa svojom pričom.

Došao je Uskrs, treći dan zaredom ponovno loše vrijeme i želja za šunkicom je prevagnula u odnosu na želju za daljnjim tumaranjem.

Vratila sam se doma....Doma je najljepše.

Barem u ovo uskrsno vrijeme. A i inače.

Na meni je nova suknjica. Neplanirana. Moja krojačica mi ju je sašila od ostatka materijala. Cijena 80 kuna, u dućanu 300. Idealna za šetnju pored mora recimo sutra naveče. Prognoza je loša, ali ja vjerujem da će se sunce često smješkati naredna tri dana.

Znam da je dobar dio Vas peglao kartice zadnjih dana. Tek toliko da znate najbogatiji ljudi na svijetu posluju gotovinom. Jer se najviše isplati. Cijene za gotovinu su Vam po 20 % niže od cijena na kartice, a tu su i famozne kamatne stope koje su i za mene viša matematika tako da je stvarna razlika mnogo mnogo veća. Mislim znanstveno je dokazano da ćete više potrošiti na karticu nego ako plaćate gotovinom. Na tome su kartične kuće napravile svoj business i trgovci su im spremni plaćati po 5% provizije jer Vi u istom dućanu potrošite 30% više.

Za velike stvari kao što su stanovi pa i auti krediti su neophodni jer nemoguće je običnom smrtniku skupiti toliko love u potrebno vrijeme...ali namirnice na kartice (debitne ne računam). Bodovi i ostale gluposti. Poklon vina. Natpisi akcija. Odjeća na kredit. Mislim koja je fora imati majicu koja nakon tri mjeseca zgleda ko krpa ali uredno Vam prazni račun.

Ili kozmetika na kredit. Moramo biti lijepe jer takav je imperativ vremena, ali zar je doista Shiseido krema vrijedna šest čekova.

Nemojte se ljudi zavaravati. Ne morate imati svaki proizvod na kojem piše akcija. Kupujte po popisima. Samo neophodno. Ostalo je ionako višak kila.Osnovne potrepštine za gotovinu...Pa čak i opremu. Razlika u cijeni je ogromna. Svi u životu računaju na buduće prihode, ali postoji realna mogućnost da ih sutra neće biti. I tko će to onda platiti.

HT daje mob za 1 kunu uz dvogodišnju vjernost i mjesečnu potrošnju od 150 kuna. Čim to potpišete odričete se najmanje 3600 kuna, a potrošiti ćete i više, a mob sam je vrijedan cca 1000 kuna. I to danas. Sutra već ne. Želite li doista nekome obećati svojih 500 eura, a možda možete u isto vrije potrošiti 300 ili 700. Procijenite sami. Prebacivanje jednog duga na drugi (potrošnja po jednoj kartici pa po drugoj i tako to). Ha ha....kamatni račun je čudna stvar. Jedino što Vas mora zanima ti je EKS (tj. efektivna kamatna stopa), a iskreno i ja koja sam studirala ekonomske znanosti sve skupa šest godina ne znam (tj. znam ali tako ne računaju) kamatu bez računala.

Obaveze se trebaju plaćati na vrijeme. Skupo oni svi Vama računaju zakašnjenja...Zatezne kamate su opaka stvar.

Zapravo karticama možete poslovati ako ste škorpion, za Vas su bankari amateri, a i za Lavove je to korisna stvar jer ih natjera da stvore ekstra prihode. Ostali po mom iskustvu nemaju šanse u toj borbi s platikom.

A ako ste zapali u teške dugove informacije s tržišta poslova (onog kog doista možete dobiti i naplatiti).Trenutno je najveća potražnja za pozdanim ženama ili djevojkama za posremanje stanova. Nitko više nema za to vremena, a pouzdanih osoba koje znaju dobro raditi i žele raditi taj posao je malo. A plaća se solidno. Znam jednu Zaprešičanku koja je cijelu hižu zaradila na taj način i podigla dvoje djece.

I nije bad kad je i najveći bad. Jer ima goreg. Nemojte misliti da sam ja kupila ružičaste naočale jer nisam. Kupila sam sivoplave. Za gotovinu, u pola prošlogodišnje cijene. Nisu modni hit, ali mi dobro stoje i zanimljiva sam jer nisam ničija kopija. Naprosto sam vintage ove godine. S novom stvari po cijeni za gotovinu.

Danas sam se maksimalno nasmijala the Hag igrici.

Danas sam radila i napravila posao.

Danas sam vidjela kako se dijete uči držanju u životu.

Danas sam dva puta blogala.

Danas sam napravila generalno Uskrsno posremanje.

Danas sam slavila rođendan.

Danas sam čula da je Papi jako loše i bilo mi ga je istinski žao.

Danas nisam kupila papuče, a bila sam u shoppingu, a stare su se upravo večeras raspale.

Evo to je vrijeme kad sam se jutros probudila. Poput onog u pjesmi Novih Fosila. Milene nije bilo na vidiku. Danas je na obzoru dosta posla. Dugi je dan preda mnom, a vani oblačno. Pomalo hladno. Danas će ipak biti dobar dan. Bratu je rođendan. Bit će veselja iako radi popodne, pa ćemo se morat veseliti ujutro. Neće mi teško pasti. Imam dosta posla. A imam i dosta vremena. Popodne idem u shopping. Malo me je strah te predblagdanske ludnice. Miško je popravljen (otpao mu blatobran na 150 km/h), a i dobio je prvu ogrebotinu. (u garaži me je kak uvijek parkiram na rikverc-mislim često pa me prevarila udaljenost do zida i naslonila sam ga). Voljela bih da je danas sunce kako bih mogla između ostalog prošetati i svoje nove sunčane naočale. Reko mi je poznanik da su baš k....lovke. Ali prvo slaganje ormara i brisanje prašine. Vrijeme je da temeljito uredim svoju sobicu. Ipak dolazi Uskrs.

Prošli ponedjeljak me Latinica ozbiljno naljutila. Ja znam da je riječ o emisiji koja priča o relevantnim društvenim temama, ali mi je dozlogrdilo ta silna negativa koja vlada našim medijima, a i ne samo našim. Danas je tema Gotovina. Prežvakana tema, svi govore svoja stajališta koja svi znamo napamet.

Europa nas neće i neka. Nije kraj svijeta. Hoće nas na drugi način i htjt će nas za mjesec dva. Zagreb je pun turista. Hoće nas kako ne Europa, pa i Japan. Zašto ne bi bila vijest i tema kako je Manduševac za Cvjetnicu bio okićen cvijećem (vrlo lijepo i orginalno).

O tome bi trebalo pričati. Kako treba čestitati imendan Vesnama. U osnovnoj sam imala četiri Vesne u razredu (vrlo popularno ime u moje vrijeme).

Denis Latin nam kroz svoje emisije nameće svoj stav koji je sve nego pozitivan. Ja znam da kritizirati treba, ali.... Bojim se da se u njegovim emisijama previše odražava njegova teška borba s životom tj. provlači se htio to on ili ne njegova bolest. On se mora boriti za svaki svoj dan, može mu se naglo pogoršati svaki čas i pretpostavljam da zbog činjenice da mu je svaki novi dan zapravo dar od Boga (a i rezultat njegove discipline) ima potrebu ukazati na sve loše i to još potencirati. A na neki način i suditi. A ko od nas to ima pravo.

Ljude treba upozoriti na neke stvari. Treba izreći istinu, ali treba pokazati i drugu stranu medalje. Niti je sve crno niti je sve bijelo.

Mislim sad o Vesni Karuzi i njenom djetetu. Pa kaj. Kao da mi to ne znamo. Zašto je oženio pukovnicu. Koga briga. Mislim to kaj je imao malo više žena u životu kakve to veze ima s njegovim ratnim moralom.

Faktografija, biografija...Zar je doista bitno. Pa nismo savršeni. Niti Gotovina, a sigurno niti Latin. Pa što. Što znače činjenice o nečijem životu. Da li to što je neko osuđen za pronevjeru i što nam isto govori o nekome kao ocu ili ratniku ili čovjeku.

Tko je Ante Gotovina? Mislim Ante Gotovina je Ante Gotovina, a on sam najbolje zna tko je on i što je to točno radio. A mi možemo nagađati.

I nije on razlog što nas je Europa ostavila pred vratima. Nemojmo se ljudi zavarati. Malo smo mi prespecifični za europski ukus. A po mom mišljenju baš smo face. Svi po redu. I Gotovina i Latin, i Janica i Goran i mnogi manje više poznati Hrvati.

Anketa Latinice: 92% Hrvata bi pomoglo Gotovini u skrivanju

To doista nešto govori, zar ne?

Nikako da se riješim posla....Radim danas od pet i imam još brdo posla. Ne znam kad ću završiti, a morala bi generalno počistiti sobu. Jučer sam se naravno družila s blogerima. Kako je bilo, čitajte kod drugih. Ja nemam komentara.

Zbilja je stiglo proljeće i danas sam na terasi pila kavu s mlijekom i družila se s obitelji. Nećaci su hvala Bogu bolje, ali mama je još u komi.
I prijateljica mi je u komi, a bome sam i ja malo u komi. Mislim nisam bolesna, ali sam defintivno umorna. Planiram mali odmor. Čim prođe ožujak ode ja malo na more. Ne mogu se odlučiti Istra ili Dubrovnik? Znam da je duga vožnja do Dubrovnika, ali nekako me srce tamo vuče iako sam o Istri čula sve najljepše. Svi je hvale, da je naprosto prekrasna i blizu je...Odlučila sam idem i doista idem, kamo ne znam, s kim nemam pojma, ali idem. Moram si nešto izorganizirati ili ne moram. Zašto bi se sve u životu se moralo planirati. A možda i moraju. Ili ne?

Svi Vi znate onaj strašan film Ptice. Sličan scenario (gotovo) se danas odvijao na Jarunu. Došla sam prošetati mojim omiljenim jezerom predveče, a na površina malog jezera bila je prepuna ptica. Jezero se bijelilo u mraku, a kroz zrak su odvanjali kliktaji (gromoglasno), kao da je riječ o nekim vranama. Pretpostavljam da je riječ o riječnim galebovima, ali nije mi jasno kako su se okupili u tolikom broj. U jednom momentu jato je uzletjelo, a onda su iznad moje glave prošištali kao Messerschimdti jato labudova. Pobjegla sam u birtiju. Kaj je sigurno je sigurno.

Sve se ovo dešavalo oko 19.30 i bilo je doista uznemiravajuće. Pretpostavljam da postoji neko logično objašnjenje tog događaja, a kako ja sam biologiju slušala zadnji puta prije 19 godina, lijepo bi molila blogovsko pučanstvo da mi objasni o kakvom je zapravo događaju riječ.

p.s. na netu ne mogu naći sliku, a ja nisam imala fotoaparat, ali zamislite Ptice u bijelom izdanju u mraku.... brrrr

Uvijek mi je u životu čaša napola puna, stvari gledam s vedrije strane, ali ne mogu više.

Ja živim u obiteljskoj kući dva odvojena stana. U teoriji je to krasno, ja sam s mamom, imam svoju sobu koja je za sada ured (pravi se gradi na dvorištu) i kao to bi trebalo biti to, ali nije.... Svi su u mojoj kući već konstantno bolesni mjesec dana...Moji nećaci 6 i 3 godine vuku gripetinu, prehlade viroze više od mjesec dana i nemogući su. Stalno su kod bake, dernjava do iznemoglosti (ovaj manji je imao temperaturu 39 pet dana), brat i šogorica već više od četiri mjeseca rade bez dana prekida, ja sam bila bolesna tjedan dana. Mislim kaj je previše je previše. Posao moram napraviti a u kakofoniji zvukova koje odvanja kućom, sve više me obuzima ljutnja, a rekla sam da se ove korizme neću ljutiti.

U kući ima masu poslova, na cesti blato....naime asfalt je od moje kuće udaljen 20 metara jer naravno nismo potplatili kad je trebalo i sad cipele čistim 10 puta dnevno i od silnog blata više se ne daju očistiti. Jučer sam se veselila proljeću, danas ujutro sam opet strugala led s auta.

Sutra moram ustati u sedam i porješavati masu stvari...tj. još jednom provjeriti što sam provjerila već dva puta. Ja ne znam tko je tu u krivu ja ili porezni referent. Naravno on je u pravu. Jer tako to je. A ja provjeravaj i provjeravaj.

Nakon što provjerim treći puta valjda ću smoći snage i reći....nemojte me zafrkavati to je dobro napravljeno...I objasniti kako je napravljeno i da sam u pravu....

Nećaci su kod bake danas po četvrti put. Opet je cika i vika. Vole se ko pas i mačka.A ja doista više ne mogu. Mislim da ću jednostavno spakirati kofere i nestati na nekoliko dana.

Svim bolesnima želim da ozdrave što prije. A sebi...mrvicu mira.

I ja prešla tu čarobnu brojku iako je to u stvarnosti bilo puno ranije jer sam counter stavila u 9 mjesecu, a pišem od petog. Iskreno, drago mi je što Vas je bilo toliko....Veoma

Evo danas nam je pokucalo proljeće. Sunce je sjalo. Bilo je jako toplo i koliko god sam si nastojala organizirati kakvu kavu bilo je gotovo nemoguće jer svi su bolesni. Pa sam otišla u posjet. Gripa je ove godine nemilosrdna. Ja sam bila bolesna prošli tjedan, a svi koje znam i ne znam ovaj. A danas sunce i preko deset stupnjeva. A nisam ni prošetala. Čeka me puno posla naredni tjedan i nije da mu se ne veselim, no kako konstantno radim zadnja tri dana, jedva čekam da prođe i taj tjedan pa da odem na malo dulji vikend. Ma sve će biti u redu, jer ipak sam dobro rasporedila taj posao. A ponekad treba malo i zapeti. Nadam se da je ovaj topli dan nagovještaj lijepog vremena, kavica po terasama i druženja.
A posao će ići.

Bila i zabavila se. Spikala sa svima živima i neživima. Ima mnogo zanimljivosti, najavljuje se blog vjenčanje, navodno svadbena večera u Hunjki, na Almost cool listi se nalazi i jedan mladi nadareni glumac (na izričitu zamolbu neću ni navesti ime bloga i o kome je riječ, ali hint je da mu slabo ide č i ć), na koljenu Stetocina su se izmjenjivale Plavuša pa Crnka....Ronin mi je davao savjete kako se motaju muškarci (jadna ja zbilja nemam blage veze), pilo se Velebitsko crno, Celeste se pretvorila u fatalnu crnku a Analna carica tvrdi za svoje bubbies the real stuff....do not copy (ili tako nekako). Nedostajala nam je pjevačka zvijezda Fotoalbum koji je navodno doma liječio upalu grla. Pjevanje je kao i obično bilo katastrofalno, ali ko još navodno dolazi u Cvjećarnicu radi pjevanja. Šuška se da je jedan famous bloger dobio amneziju. Nadamo se da nije tako. Bilo nas je još i mnogo više. Ali još premalo. Nepušači čeznu za proljećem kada ćemo se moći sastajati na terasama tj. na friškom zraku, a malo pomalo na Blogu se nazire potencijal interesnih skupina. Svima je nedostajala Celebrity, ali nju je boljelo rame. Prije puta oko svijeta Prokleti bari komade (tri odjednom), a slavni Bučimir je bio pomalo samozatajan. Navodno je single. Pa navalite malo komadi.

Danas je sutra. Na glavi nova frizura. A sutra je prekosutra. Uglavnom drugačije je. U jednom bolje, a u drugom još bolje.

Uglavnom imam frizuru iako uopće danas ne izlazim. A to je ipak najvažnije.

Ponekad je teško. Ponekad nisam u pravu, a ipak jesam. Stvar je kuta gledanja. U neke poslove, veze uložiš znanje, iskustvo i daješ uvijek mjesec dana gratis. Čudan sistem. Prijateljica mi je danas govorila o svom znanju, o svom iskustvu, o slušanju i milijun drugih stvari. Dugo smo pričale. Teško je sagledati stvari koje su dijametralno suprotne u polazištu. Svatko ima svoju istinu, svatko ima svoju priču. U poslu morate imati neki instrument osiguranja naplate. Da li i u životu vrijedi isto pravilo.
Bojim se da je malo previše ljudi naviklo ne plaćati svoje račune u Hrvatskoj. Svi traže neke prečice. Čula sam neki dan priču o ljudima koji su došli mehaničaru da im popravi auto. Ovaj je malo kuckao, uzeo čekić udario auto i ovaj proradio. Pitaju ljudi koliko to košta. Mehaničar mrtav hladan 100 dolara. Ali zar vaš jedan udarac košta sto dolara. Ovaj im je odgovorio a koliko je mene koštalo da naučim udariti na pravo mjesto. To vrijedi 99 dolara, a udarac jedan.

Ljudi ponekad promatraju naš rad (knjigovođa) i procjenjuju koliko on vrijedi. U knjigovodstvo se po prirodi stvari svi poduzetnici pomalo razumiju. Upravo je riječ o onom pomalo. Mnogi od njih ne shvaćaju da onog momenta kad uruče papire u ruke nekom tko stvarno zna, on će iz njihovih papira isčitati i mnogo njihovih tajni. Zato su knjigovođe šutljivi po prirodi. Obaveza im je čuvati tajne. Ali poduzetnici zaboravljaju da ti isti knjigovođe u njihovim knjigama vide njihov obrazac ponašanja, poslovni moral i mnogo toga drugoga. Vrlo je to specifičan posao. Naročito to raditi za nekim. Ono što je netko uvjeren da je duboko sakrio pod malo istreniranijim okom odmah ispliva. Čak i neki grijesi iz prošlosti. Brojke na žalost mnogih ljudi imaju tendenciju da o nama govore mnogo više nego što si mi mislimo.

U životu mnoge stvari funkcioniraju na povjerenje, a mnoge i ne. Kontrola je jedna čudna stvar. Ako previše kontroliraš neke stvari ti mogu izmaknuti. Naime kontrolirana osoba zna uzvratiti udarac tj. postaviti zamku. Nekoga nasekiraš, budeš malo prearogantan, a on ti uzvrati na način da napravi samo ono za što je plaćen. Ništa ekstra. Samo osnove. Mnoge i male i velike firme danas loše posluju upravo zbog nezadovoljnih zaposlenika, nezadovoljnih poslovnih partnera koji rade zapravo samo ono što moraju i ni mrvicu više.

Ja ne vjerujem u ono da bi netko nešto dobio, netko drugi treba izgubiti. Ja vjerujem u tzv. win win situaciju. To jest ako netko dobije, taj isti treba omogućiti i svom poslovnom partneru, zaposleniku ili ljubavnom partneru da također bude na dobitku. Da se ne osjeća loše, izrabljeno ili ne znam kako. I počne namjerno ili nenamjerno pomalo sabotirati. Ne može ti netko dati sve od sebe ako ne pokažeš barem dužno poštovanje, a i platiš ceh.

A ljudi sve vide. U lice ti kažu jedno, iza leđa drugo. Naravno da se "gazdama" povlađuje, izmišljaju priče o drugima i tako jer svatko želi zauzeti najbolju poziciji u utrci za novcem. A na kraju se svede na znanje. Ako znaš, znaš i to ti nitko ne može uzeti pa makar ti i ne platio, ali ako ne platiš jedan račun mnogi drugi ti mogu doći na naplatu.

Ljudi vide samo sebe. Tako ta moja prijateljica je danas vidjela samo koristi koje je one meni dala u protekle četiri godine našeg druženja. A nije vidjela ono što sam ja učinila za nju. Nije prepoznala da sam joj ukazala na to kako da naplati svoje znanje, zaboravila je da sam joj sinu omogućila da zaradi džeparac za ljetovanje, da kad ja počnem o svojim problemima ona ima tu satisfakciju da je njoj puno bolje nego meni (znam ja to iz iskustva jer kad se meni moj dragi žali ja si mislim pa ipak nije meni tako loše, gle kako je njemu teško). Šutjela sam. Nisam ništa rekla. I neću reći. Možete me nazvati licemjerom ili ne znam čim, ali ja znam da ona danas nije bila u pravu a ja jesam, i samo saznanje da jesam mi je dovoljno. A možda i nisam, možda samo danas naprosto krivo gledam svijet.

I danas sam u poslu bila u pravu. Iako sam prečesto ovih dana dežurni krivac. Ali takvo je doba. Bilance dobivaju svoje obličje, a nekad je to jako messy. A onda su knjigovođe vrlo krive. Kao i životne bilance. Gadno je ponekad kad u krivi dan napraviš životnu bilancu. Jer kako sam rekla na početku priče stvar je kuta gledanja.
I iza najgore bilance može se kriti zapravo topla i draga osoba ili u poslu poduzeće s velikim potencijalom. Jer ako se poprave samo malo neke stvari može doći do drastičnih pomaka.

No danas je danas, a sutra je sutra. Kako je danas bilo nigdar ne bu, a sutra je novi dan novi početak, novi završetak i tako to. Dan po dan. I preživimo ovo naše zadano doba.

Moram samo pažljivo spremiti svoje leće i dobro ih ujutro uglancati da mi pogled na svijet bude drugačiji. Sigurno će biti.

Vrijeme bolovanja je prošlo, a večeras sam bila na izvrsnom koncertu. Prije nekoliko tjedana mama me zamolila da nabavim karte za koncert Radio Kaja. Mislim morate razumjeti da mi je teško. Jest da sam Zagorka, ali od jutra do sutra u centralnoj prostoriji moje kuće odzvanjaju zvukovi zagorske glazbe. Volim ja to, ali sam počela bježati glavom bez obzira. Danas sam se nadala da će ulogu vozača preuzeti očuh, ali...Krenule smo ranije, a parkplatz kod vijećnice je bio već pun. Ljudi su se već prije sedam skupili u velikom broju pred Lisinskim, (koncert je počinjao u pol osam)a jedva smo dobile piće preko reda u kavani Lisinski. Dvorana krcata i odmah sam osjetila pozitivnu atmosferu. Iznenadila sam se maksimalo. Zagorci su pljeskali, zdušno pjevali, a Ivica Pepelko za kog sam ja danas prvi puta čula me je razgalio. Red pjesama, red recitacija. Glavni je bio Adam Končić. Od srca sam mu se nasmijala jer i stihovi i izvedba su bili za puknut od smijeha. Naravno i puno istine u svemu tome. Ko kaže da se Hrvati ne znaju šaliti.

Pjevači su dobivali pljesak na otvorenoj sceni. Nastupili su Ivica Pepelko, Zlatne žice, Varaždinke, Radek Brodarec (Puran pjesma me nasmijala do suza), Radobojski tamburaši....mislim estrada za koju zaprovo se i ne zna, ali dobro zna prepuna dvorana Lisinski. A bilo je mladih i starih, i najviše se pljeskalo riječi Horvatska, Prelepa naša i čuvenom Kaj. Zagorci su se po običaju smijali na svoj, ali i na tuđi račun. Bilo je pjesama o nesretnim ljubavima, a najviše su odjeknule pjesme "Kad procvatu jabuke" u izvedbi Podvinčana i Fala ti Bože za ovaj dan u izvedbi samog Pepelka.

U finalu koncerta se zaplesalo, gledatelji su ustali, juškali, škrlaci su se bacali u zrak, a deklice se vrtile u brzoj polki "Veseli smo Zagorci" u izvedi Pepelka i Renate Kos.

Toliko sam se dobro zabavila koliko već dugo nisam. Postalo mi je jasno zašto je Radio Kaj postao slušaniji i od Narodnog radija i čuvene stojedinice. U stvari meni se čini da se Hrvatska podijelila. Na one koji slušaju turbo folk i na one koji se vesele nokomponiranim zagorskim pjesmama. Bilo mi je sam žal kaj nisam mogla plesati. Doista je večeras u Lisinskom bila prava atmosfera za ples.

Nemam što reći osim da sam danima bila prehlađena. Nedostajali ste mi vrlo. I doista. Nisam ni pravo zapalila komp. ovih dana.

A sada čekam da mail nešto pošalje i idem spavati. Doista je kasno.

Danas sam se pomirila s jednim starim prijateljem. Uzrok nesporazuma je toliko bezveze, ali nismo razgovarali dvije godine. Javio mi se na Iskricu. Pitao za ljubav i tako smo razvezali par dana i sad idemo na kavu. On je u sretnoj ljubavnoj vezi (dragu je upoznao preko Iskrice) i vrlo mi je drago zbog njega. A bili smo doista dobri prijatelji. Ima mnogo dobrih kvaliteta, ali kad se ljuti, ljuti se dugo, ponekad ne želeći saslušati argumente i druge strane.

S jednim sam se prijateljem pomirila s drugim posvadila. Tak to ide u životu. Čovjek je dobio životnu priliku, a otišao je spavati umjesto da napiše životopis (pola sata posla). I rekla sam mu kaj ga ide. Da unatoč trudu i tečajevima u mladosti da mu je engleski zahrđao i da mi doista morao poraditi na njemu. Da mu je trenutni životopis po formi iako odličan zapravo vrlo nemoderan i da treba prepisati formu od jedne naše poznanice. I zalupio mi vratima u virtualnom svijetu. Možda i u stvarnom. Nemam pojma. Ljuta sam ponekad na tu svoju jezičinu. Svi laskaju, dive se i ne znam kaj izvode, prenemažu se kak su neke stvari teške, a ja ako me se baš pita (a ponekad i bez toga) kažem istinu koju moram priznati da ipak malo drugačije vidim od drugih. Kao pravoj Blizanki ja vam ne vjerujem u jednu istinu. Koja nekad zvuči grozno i povrijedi druge ljude.

Jer zamislite ako je neko učio engleski petnaest godina, pa ga nije koristio deset (ode vam znanje k vrapcu) i onda mu neko ko ja veli engleski ti je katastrofa. A čovjek se sjeti sati i sati provedenog u školskoj klupi, pa na tečajevima, po stranim zemljama i kaj ja sve znam i ne znam, ali otišlo trenutno sve u vjetar. Mentalna blokada. Mislim takvi ljudi svoje znanje nadoknade već u prvom tjednu boravka u inozemstvu, ali doista treba s vremena na vrijeme i otići tamo i pričati isključivo strani jezik.

Prilike u životu ne dolaze često. U biti kako kome. Ja vjerujem da svatko stvara i svoje prilike, ali kad ti je već pruže pitanje je zgrabiti je ili ostaviti. Danas sam opet čula još jednu po meni odličnu ideju. Ljude koje nisu fer jednostavno opisati imenom i prezimenom i reći njihove grijehe. Javno. Mislim bez pardona. Cvjećar taj i taj uvalio mi staro cvijeće. Frizerka ta i ta spalila mi kosu. I tako od početka do kraja.

A čula sam i par drugih teorija. I drže vodu.

A sad malo o Iskrici. Mislim treba biti otvoren i na taj vid komunikacije. Iako ljudi skriveni iza virtualnih nickova si svašta dozvoljavaju. I nemojte misliti da se ne mogu provjeriti neke stvari. Mislim defitivno mogu. Ako komada upoznate preko Iskrice, bolje vam je da više ne iskričarite jer bi vas isti mogao pod drugim nickom malo testirati. Iza krasnih 19 godišnjakinja znaju ponekad biti ljudi u četrdesetima kojima je do zafrkancije. Profili su neistiniti jer ljudi su u vrlo malom broju sposobni prepoznati istinu o sebi. Tamo su stvari stvar prezentacije, ali ima ok ljudi. Vrlo ok, dragih i poštenih koji su svjesni da je to danas najjednostavniji vid komunikacije i upoznavanja.

A bolje i loš date, nego sjediti doma. Vrijeme prolazi, a svako vrijeme nosi svoje veselje. Ak si ga znaš prirediti. A ponekad treba biti oštar i reći kak vele stari ljudi bobu bob. A malo mi je žao. A možda i nije. Jer tako saznam ponešto o sebi i ponešto o drugima. Životna iskustva nikad nije loše stjecati. Pozitivnim razmišljanjem i djelovanjem stvari se riješe. Na vašu želju i korist. A sad idem pisati pismo isprike.

Mislim onome kome sam rekla da ne zna engleski. Jer ga zna. A kaj ga ja znam malo bolje nije uopće relevantno jer već za tjedan dana me može prešišati.

U stvari izgleda da ima nešto u ovom mom lošem horoskopu ovaj tjedan. I još sam prehlađena