Još nije dvadeset osmi pa sam odmah jutros provjerila mail da li mi je stigla još neka zakašnjela prijava. Nije i to me razveselilo. No naletila sam na frenda na icq. Ono u stilu tek sam se probudio. Tek se probudio i već na kompu. Iako ni ja ovih dana nisam bila bolja. Ujutro prije pranja zubiju već se palio komp da se podigne dok ne popijem kavu i slično. Bio je ipak posao u pitanju. Što danas i nije, a opet sam online.
Moram priznati da se dobar dio mog života počeo odvijati tj. ima svoje začetke u računalu tj. ovoj kištrici.
Dobar dio poslova dobivam preko Interneta, najviše vijesti čitam preko interneta, dobivam poštu preko Interneta, dopisujem se. Mnogo toga što ima svoje začetke u virtualnom svijetu se realizira u stvarnom životu. I donosi određene prihode (ne mislim samo na novce) koji su vrlo bitni sada kad sam sama svoj gazda.
Moja mama kaže da otkad imam Net doma unazad zadnje tri godine da mi se znatno unaprijedila kvaliteta života. Više izlazim i slično i veselija sam.
Ponekad se ipak pitam jesam li ovisna o toj stvarčici. Ali i tu su neke druge stvari koje izazivaju to pitanje. Primjerice mobitel. Koliko sam samo poslova dobila zahvaljujući mobitelu, a upoznala sam i mali milijun ljudi putem Internetai mobitela i realizirala korektne ljudske i poslovne odnose. Jel više ili manje, ali sve u svemu moram naglasiti da u cijeloj priči postoji vrlo pozitivna strana.
Ima li negativnih. Sigurno da ima. Vrlo je interesantno na koji način naše virtualne osobnosti privlače druge ljude.
Jer zapravo nije važno kako izgledaš, nego imaš li što za reć i način na koji to kažeš, a i neka tehnološka znanja. Mislim da si vrlo mali broj ljudi mogu dopustiti zaostajanje za tehnologijom. Tehnološka pismenost postala je bitna gotovo za svaku profesiju.
A ja danas filozofiram, a neću više. Jučer sam bila vani s blogerima, ali kako sam bila gecrk vrlo sam se malo zadržala. Atmosfera je bila odlična. Slavili su se rođendani, zafrkavalo, vodile debate, a kasnije pretpostavljam i pjevalo. Ja naprosto nisam imala snage. I otišla svoj mali Zaprešić.
Danas ponovo idem van, napravila sam frizuru, učila nećake engleski (koristila sam Internet of course) i maltene cijeli dan profela off line. Tj. u krevetu. Čak ujutro kad sam išla na plac nisam mogla popiti kavu jer se u mom omiljenom kafiću pokvario automat za kavu. Da bi off line život bio potpun.
Život definitivno nije ružičast, a prošli je tjedan bio pun nekih čudnih stvari. Ali o tome neki drugi puta. Gloria mi je ionako prognozirala maksimalno loš horoskop. Međutim iznenadila su me pitanja moje prijateljice zašto neke stvari ne radim na njen način kad ona dobro zna da je to naprosto nemoguće. S druge strane mama mi je skrenula pažnju da naprosto ljude iritira s kojom lakoćom obavljam stvari tj. da bih trebala po njoj više kukati tj više stvari dramatizirati i sporije raditi. Mislim možda je u pravu. Iznijela mi je jednu cijelu zanimljivu teoriju o našim poduzetnicima, poreznicima i radnicima, ali o tome kad mi sjedne. Moram razmisliti o njoj iako mi se čini vrlo logična.
Ovisnost o blogu. Pišem kad imam nešto za reć. A mislim da sam danas napisala previše.
I isprika pušačima. Samo vi pušite i trujte sebe i nas...Ali bilo bi lijepo da prestanete. Doista.
Post je objavljen 26.02.2005. u 18:11 sati.