Doista se nisam ljutila u prometu, u stvari danas nitko ni nije bio na cesti, a dizelaši definitivno nisu bili. Sva sreća da je Miško benzinac. I stajali su na zeleno, gurali se, preticali, a ja sa smješkom. Dobra mi neka odluka ono da se ne ljutim u prometu. Danas su ljudi masovno prestajali pušiti. Jedna Martina doista nije popušila cigaretu cijeli dan. Svaka čast. Odreći se čika može svatko, ali potrebno je volje, upornosti, motiva i hrabrosti. Ne vjerujem u hipnoze, antidepresive, nikotinske flastere i ina pomagala glede toga. Jednostavno prestaneš i ne počneš ponovo. Ionako nije moderno pušiti. Drugi su krenuli na dijete, treći se nisu ničega odrekli jer ništa ni nemaju. Ljudi su ponekad čudne kategorije. Završe fakultet, a onda ne žele to raditi, ili uopće ne žele raditi. Lakše je ponekad ne raditi.
A ja sam danas završila što sam planirala i stvorila si za sutra novi posao. Moram u nabavku. Otišo mi toner, papir. Uobičajene stvari.
Mislim da će slijedeći tjedan biti lakše. A možda i neće. Vjerujem da hoće.
Malo sam zapela ovaj tjedan jer čujem da ljudi masovno još nisu dobili potvrde od banke i slične stvari potrebne za porezne prijave. U 2005 će nas odrati maksimalno. Smanjuju maksimalno porezne olakšice i žele da svi, baš svi posluju preko računa.
Čudna neka vremena. U stvari danas ni napojnicu ne smiješ dati jer konobaru je to dohodak na koji se moraju platiti svi doprinosi, prirezi i porezi. Ponekad pretjerujemo u svojoj bedastoći.
Post je objavljen 09.02.2005. u 22:18 sati.