utorak, 22.02.2005.

Ažurnost naših bankara

Ljudi dragi 28 je za šest dana, a znam da neki ljudi nisu dobili potvrde od nekih banaka tj. morali su po njih osobno i onda su ih s oproštenjem dobili preko k....Mislim banke. Prodali smo ih strancima, koji uredno ekportiraju ekstra profite, a u njima rade domaći ljudi s domaćim navikama. Najvažnije je ujutro popiti kavicu, kažu riješiti će nešto za tjedan dana, ne riješe ni za dva, a za svaki dan ne daj Bože prekoračenja duga oni uredno obračunaju svoju lihvarsku kamaticu.

Na 12000 kuna kamata kolika je dozvoljena porezna olakšica, kako kome, ali recimo onome tko plaća porez po stopi od 35% s 18% prireza je onak cca 5000 kunića. Za 5000 kunića netko mora moliti banku da mu izda potvrdu koju je bila dužna izdati i poslati do 31.01.2005. I ja sam uredno moram zvati jednu našu banku po 68 osmi put jer kad nešto dođe na red. Valjda da se da koja kunica bi se prije došlo na red.

Mislim to što sam ja kao računovođa napravila kreditni zahtjev za klijenta je izravan atak na neke naše vrle bankare. Jer zna se da mnogi referenti u kreditnim odjelima banaka rade te analizice u fušu i naravno da prvo obrade svoje analizice.

Nemam niš protiv...Nek ljudi rade, ali neka predmete rješavaju redoslijedom primitka. Malo morgen. Mogu se ja samo nadati.

A jedno od viđenja stvari je da je današnja emisija T coma na radiju Sljemenu doživjela fijasko. Ono kao T com daje besplatne minute đacima. Aha. Jedan roditelj im je lijepo objasnio da iste minutice đaci moraju potrošiti da bi uopće podigli Internet tj. da niš ne poklanjaju. Drugi je lijepo novinarku pitao.

JEL OVO PLAĆENI OGLAS?

Novinarka je lijepo priznala da je. Živjeli plaćeni oglasi. Ionak nam su mediji toliko sponzorirani da je većina toga plaćeni oglas za nekoga i neke.

I gdje je tu objektivnost. Mislim ima je. Kako ne. I zafrkancije. I dobrih komentara. A ak bum stvarno ja počela pisati kaj ja stvarno mislim mogla bi najebati ko žuta. Odmah me buju refreshirali.

Da i ljudi...Nisam se svađala s Annie, kako su neki napisali u komentarima. Samo sam stavila na blog svoje viđenje stvari. A to je moje pravo. Mislim pisati o nečemu polemičnim tonom. Jer ako je ismijavanje ok, zašto ne bi bila i polemika. A mislim da bi virtualno čupanje ili valjanje u snijegu bila poslastica za blogerski narod. Predlažem 29.2.2005 u 25 sati i jednu minutu.

LOL



- 22:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #