Najveća zločinačka organizacija u povijesti čovječanstva ostaje najveća zločinačka organizacija u povijesti čovječanstva.
Mislio bi čovjek da je žeđ za krvlju nestala kroz stoljeća krvoprolića koje je Katolička crkva izazvala i da im je hod po milijunima nevinih već dojadio, no, prevarili biste se.
Barem hrvatski kler nije izgubio nimalo od svojeg poleta i zanosa širenja vjere ognjem i mačem, sve na slavu svojeg imena i povećanje svojeg imetka.
Posljednjih se dana hrvatska katolička crkva, preko svojih biskupa i svećenika, u par slučajeva još jednom predstavila narodu u svojem pravom svjetlu.
Mislim da nema primjerenije misije biskupa jednog nauka, koji propovijeda ljubav, milosrđe, toleranciju i mir, od javnog dočeka i otvorene podrške cijele svoje organizacije jednom ratnom zločincu. Ljubljenje ruke čovjeku koji je ubijao djecu i starce, još k tome druge vjeroispovijesti, orgazmički je vrhunac kojem svaki zaređenik kaptolske kamarile treba težiti i koji će se, nakon svih onih mučnih slika sa zagrebačkog aerodroma, vjerojatno opjevati u novonapisanim svetim knjigama.
O slučaju s jednom američkom nazovi doktoricom napisani su već traktati i traktati, tako da na tu izgubljenu gospođu ne treba trošiti riječi. Riječi, ali i posebnu medicinsku skrb bi trebalo posvetiti onima koji su ju pozvali u Hrvatsku i njezina trabunjanja predstavili kao "Aksiome jedine moguće istine". Ne treba posebno spominjati da je i tom slučaju glavnu ulogu imala crkva, koja je dotičnu gospođu vodila Hrvatskom kao što su nekada cirkusanti vodili medvjede koji plešu. Sve je to bio dio kampanje o zaštiti djece. Ali ne od osuđenih svećenika koji su ih godinama zlostavljali, nego od društva i udruga koje ukazuju na takve slučajeve i otkrivaju ih. Pripadnici crkve su otvoreno izjavljivali da ljudi koji postavljaju pitanja kako crkva sankcionira pedofile u svojim redovima nisu normalni. Jer, normalno je ono što kažu biskupi. A oni nalažu da se svećenici koji su osuđeni za zlostavljanje djece izuzimaju od svjetovnih zakona i unutar same crkve se, nakon otkrića slučajeva, razmještaju kao šahovske figure, dok im se ne izgubi trag.
Pripadnici klera se znaju vrlo uzrujati kad ih netko nazove klerofašistima. Obilježja fašizma, poput slijepog vjerovanja u vođu, nauk, nepropitivanje onoga što vam se kaže i naredi potpuna su nepoznanica crkvi. Kao i miješanje u sve sfere društvenog i javnog života. Prošli je tjedan u javnost procurila ideja jedne zagrebačke crkve da sva djeca, u prigodi primanja jednog crkvenog sakramenta, moraju biti obučena u identične uniforme. Uniformiranost također nije obilježje fašističkih i totalitarnih sustava. Pojašnjenje svećenika zašto djeca moraju imati uniforme je da se time ukidaju razlike između bogatih i siromašnih i naglašava skromnost i poniznost koju crkva zagovara i kojoj teži. Eto, i to smo čuli. Biskupi iza pozlaćenih fasada i tamnih stakala limuzina promišljaju i prezentiraju skromnost i poniznost.
I još je za kraj naglašeno da su sva ta djeca koja pristupaju sakramentima Kristovi ratnici. Jer, nauk koji zagovara ljubav i žrtvu najlakše je utjerati ognjem i mačem. Provjereno i dokazano.
Oznake: dobro i zlo
