...sa stvarnim krajem...
Živjela je u šumi jedna zvijer. Bila je dosta proždrljiva. Ostale životinje iz šume, seljaci i domaće životinje su ju upozoravale da smanji i kontrolira apetiti. Jer će, ako tako nastavi sve proždirati oko sebe, ne ostavljajući mogućnost onima s kojima se hrani da održavaju vrstu, uskoro prerasti šumu i postati prijetnja svima uokolo. Seljaci i plemići iz pokrajine su pisali i kralju u Veliki Grad da obuzda zvijer, koja je ionako bila njegova kreacija, kojom je držao provincije u pokornosti. No, nitko iz Velikog Grada nije čuo vapaje iz provincije
.Ni zvijer nije nikoga slušala. Omililo joj se puniti vlastitu trbušinu i proždirala je sve oko sebe, uživajući u tome i neprestano se šireći. Istrijebila je sve životinje u šumi, onda svu stoku na pašnjacima. Na kraju je opustošila i sva sela i okolne dvorce. I što je više jela, to je bila gladnija. Jednog je dana zvijer shvatila da više nema što pojesti...
Do zvijeri su doprle glasine da je kralj iz Velikog Grada na kraju ipak poslao veliku vojsku na nju, kako bi zaustavio njezino širenje i pustošenje njezine i susjednih provincija. No, zvijer nije puno o tome razmišljala. Mislila je samo na to kako napuniti trbušinu. Naučila je jesti obilato i kad god joj se prohtije i sada je bila na velikim mukama. Od osjećaja lažne gladi mutio joj se razum i nije mogla svjesno i racionalno sagledati svoje stanje i potencijalnu opasnost koja joj prijeti. Pa se je tješila mišlju da će mudru odluku moći donijeti tek kada nešto prezalogaji. Ali, oko nje je bila samo pustoš. Onda je zvijer jednog jutra, već pomalo izluđena mišlju na hranu, pojela vlastitu nogu. Okus vlastite krvi samo joj je još više pobudio apetit i žeđ za krvlju. Drugi dan je pojela i drugu svoju nogu. No, nije došla do racionalnog zaključka kako će se spasiti iz ove situacije. Slijedećih je dana pojela i svoje prednje noge.
Petog se je dana spremala razderati vlastiti trbuh, kad se pred njenim brlogom stvorila vojska Velikog Grada. Bez nogu, nije mogla niti pobjeći niti se suprotstaviti vojsci. General vojske Velikog Grada prikratio joj je muke. No, za cijelu je pokrajinu bilo prekasno. Ostala je samo opustošena zemlja i smrad iz utrobe zvijeri, koja je proždrla sama sebe.
Oznake: bajka
