Kuda ide sitni zub?

18 lipanj 2014



Pokojni je Vlado Gotovac jednom, negdje tamo na početku naše mlade i krhke demokracije, rekao da je tek sada od neprocjenjive važnosti za budućnost zemlje i nacije odrediti ključne stvari i razdvojiti ih - gdje smo, gdje bi željeli biti i gdje bi mogli biti. Nesnalaženje ( zbog raznih faktora) , gubljenje veze sa stvarnošću i najobičniji kriminalci i bitange na vlasti rezultirali su time da smo se danas pozicionirali na rubu bezdana, a sigurno smo mogli i bolje proći. No, takva nas sudbina prati od stoljeća sedmog. Za nju su velikim djelom zaslužni i razni ego - manijaci, odnosno "očevi domovina, nacija i istorija" koji su, na našu žalost, umjesto gumenim ćelijama prečesto i predugo rukovodili državnim tvorevinama.
Na političkoj sceni Hrvatske ponovno je u trendu HDZ, sa svojim novim i starim perjanicama. Očito je da Hrvatima nije previše bitno da se radi o političkoj stranci ( ne samo pojedinim osobama), prvoj na ovim područjima koja je osuđena na sudu za pljačku svoje vlastite države, u koju su se kleli i u koju se opet zaklinju, a sve u nedostatku političkih i gospodarskih ideja koje bi iskoristili za opće dobro.
Danas smo na samom rubu socijalnog i gospodarskog ponora.
Željeli smo biti Švicarska, sada smo na "tripu" da možemo biti Norveška, što god to značilo luđacima koji vode državu zadnjih četvrt stoljeća.
A dospjet ćemo opet, svi su izgledi za to, pod čizmu zločinačko - kriminalne kamarile koja je 18 godina svoje domoljube dokazivala pljačkom vlastite države i njenih građana.
Toliko o našoj svijesti i zdravom razumu.

Oznake: tamo, ali nema natrag

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.