Tri su mudraca došla do tek rođenog kralja s darovima. Da će taj kralj postati velika i važna faca u budućnosti,znali su već tada, zato su i bili mudraci. Poklonili su mu se jer si je s kraljem uvijek bilo dobro biti dobar. Donijeli su mu i darove. Zlato – uvijek je dobro imati čvrstu valutu uza sebe, a znali su da će kralj morati puno putovati te će samim time imati povećane troškove. Tamjan – to je u ono vrijeme uvijek bilo dobro imati uza sebe. Ako ništa drugo, tjera insekte i svu drugu gamad. Dobio je i mast, ne bi mudraci bili mudraci da već onda nisu shvaćali važnost pravilne hidratacije kože u svim vremenskim uvjetima.
Da su mudraci na taj put krenuli u današnje vrijeme, ne bi se dobro proveli. Ovaj sa zlatom bi se još i provukao u svakoj zemlji. Iako bi ga u većini njih danas legalno i legitimno opelješili. Ovaj sa tamjanom bi bio prokazan kao ilegalni distributer opijata i zauvijek odvojen od vlastite glave. Najbrže bi stradao onaj koji je nosio mast. Njegov bi dar putem satelita bio lociran i identificiran kao oružje za masovno uništenje. Dok si rekao "preventivni udar", bespilotna letjelica bi izbrisala svaki trag njegovog postojanja. Sreća njihova da nisu u svoju misiju krenuli u današnje vrijeme. Ipak su oni mudraci, pa se nisu uzdali u sreću nego u vlastite kalkulacije.
Da su se pojavili u Hrvatskoj morali bi pohoditi svakog nadbiskupa, biskupa i svećenika s činom višim od razvodnika. Jer svi oni imaju o sebi mišljenje da su kraljevi i takav tretman za sebe traže. I od pučana-podanika, i od institucija koje upravljaju državnom škrabicom. Darove traže i zahtijevaju, jer njihov se kraljevski status mora naglasiti i potkrijepiti palačama, kočijama i uresima kraljevskim.
Naši su proroci nebeske istine najbolji ovozemaljski dokaz koliko novac može pokvariti ljude. No, dokazali su da postoji i nešto što može ljude iskvariti i više od novca.. To nešto je moć. Niti u mrska mračna vremena komunizma nisu pripadnici klera živjeli u skromnosti, isposništvu, krijeposti i odricanju koje propovijedaju i zapovijedaju milome stadu svojemu. No danas im se standard podigao i raste proporcionalno sa padom standarda stada pobožnoga i pokornoga. I sada, kada su se nauživali svega materijalnoga i tjelesnoga što im je um mogao zamisliti, otkrili su novi užitak. Spoznali su snagu i milinu utjecaja i usmjeravanja društvenih kretanja i mogućnost da se za njih ne samo svira sa najboljim muzikantima, nego da i mi svi možemo plesati kako oni sviraju.
Posljednjih nekoliko godina svi visokopozicionirani crkveni dužnosnici neprestano govore o neprijateljima naroda. Ti su neprijatelji detektirani i prokazani kao mrski komunisti, crvene aveti, boljševici, partizani. Iako takvih službeno nema već skoro četvrt stoljeća. A i u ta davna vremena s tim "komunistima" crkvi je u najmanju ruku bilo jednako dobro kao i danas. A i stadu njihovu je više-manje bilo bolje nego danas. Imali su posao i radna mjesta, pa su imali i novaca za izdašne milodare. Danas je stado ostalo bez posla i novaca, pa su se pastiri morali prebaciti na državne jasle.
No, od borbe sa kletim dušmanom se ne odustaje, iako je dušman nevidljiv i nepostojeći. Kada bi čovjek rekao pred teve kamerama da ga progoni duh Lenjina, došli bi mu na vrata i sproveli ga u ustanovu gdje su sobe obložene gumom. I gdje će mu se pružiti prilika upoznati Lenjina osobno, u onoj smiješnoj košulji koju vam svežu na leđima. No, kada takvo nešto kaže biskup obučen u zlato, svilu i krzno, narod ide na mitinge potpore sirotom biskupu i uplaćuje nebrojene mise da se pogana duša boljševička molitvom otjera natrag u proleterske jame sumporne iz kojih je i izašla strašiti naše ubogo čeljade.
Suvremenog kapitalističko-liberalno-bankarskog zla se propovjednici danas ne dotiču mnogo, jer su njihovi milodari ipak izdašniji od onih sirotog puka. A svojeg pravog poslanja, koje su si sami zadali i propisali, malo se tko od svetih ljudi danas i sjeća. Mada su to poslanje provodili za vrijeme mrskog crvenog mraka. U tom su vremenu pravi, istinski intelektualci i eruditi iz krugova crkve zajedno sa inteligencijom koja je nastupala u ime države, kroz javne rasprave i debate usmjeravali i poticali nove, nadolazeće generacije na to da rade za opće dobro, da brinu za čovjeka i da razvijaju vlastito mišljenje, da propituju i ispituju svijet, kako bi ga učinili boljim za sve. Jer je nauk koji su zastupale i crkva i država imao iste korijene i zajedničko ishodište. Ta se vremena danas čine dalekim kao i doba dinosaura. Današnji ih vjerski krugovi potiskuju, negiraju i nastoje predstaviti kao nešto na što su bili prisiljeni. Danas je njima, kao i političkom i ekonomskom sustavu i elitama, u interesu imati podanike i sljedbenike koji ne razmišljaju, ne propituju, ne iskazuju inicijative, ništa ne mijenjaju, samo se pokoravaju, slijede i ispunjavaju sve ono što se pred njih stavlja.
A svatko tko se jednom osladi osjećajem moći da nad nekim upravlja i da nekome nešto naređuje, više se ne želi odreći iste. Tako i naši današnji mudraci, predstavnici nebeskog oca ovdje na zemlji, ne žele više prepustiti nikome uzde kojih su se dočepali. A ne bi ni oni bili mudraci da nisu spoznali da danas kraljevi nisu oni koji kojima je ispred svega čovjek, nego oni koji vjeruju samo u burzovni indeks. I ne libe se svakoga tko iz zbog toga prozove ili propituje nazvati slugom nečastivog.

Oznake: Tri kralja i još nekoliko njih