S obzirom na to kakvim se stvarima bavimo, na što trošimo vrijeme, znanje, novac i talente, što su nam prioriteti i u kojoj smo mjeri u svim sferama života zapostavili sadržaj,a forsiramo dekadentne, apsurdne i nakaradne oblike forme, zanimljivo bi bilo zamisliti kako bi nam država izgledala da je nešto drugo. Neka osoba, stvar, građevina, pojava, neka druga država. Možda bi se, kad bi stvari tako postavili, mnogi ljudi zamislili i zapitali jesmo li mi ono što smo htjeli biti. I je li ovo sve oko nas, što uzimamo zdravo za gotovo, normalno i uobičajno svuda po svijetu...
Da je Hrvatska kuća, imala bi oslikanu fasadu, dizajniranu od strane najpoznatijeg pariškog umjetnika, satelitske antene sposobne uhvatiti signal i sa Voyagera, ljepši vrt i od onog oko bečkog dvora. No, krov bi, iako novi, prokišnjavao, prozori se ne bi dali zatvoriti, iz svih bi zidova probijala vlaga, a mala vratašca za psa bila bi ugrađena ispod špijunke. Čisto da Floki ostane u formi i ne ulijeni se.
Da je Hrvatska automobil, imala bi radio koji bi istovremeno mogao vrtjeti 18 diskova i koji bi svirali iz 15 zvučnika. Jedan bi zvučnik bio u hladnjaku, a barem dva u uljnom filteru. Imala bi senzore koji bi detektirali maglu, svaki potres jači od 3 stupnja bilo gdje na Tihom oceanu i eksploziju svake supernove u 8 susjednih galaksija. Imala bi masažna sjedala takvih mogućnosti da ne bi uopće željeli izlaziti iz automobila, a oni skloniji eksperimentiranju bi zatražili i razvod od žene. No, takav bi automobil trošio goriva kao i ruski transportni zrakoplov, što god mi popravljali stalno bi se čulo lupkanje iz motora i baš pred kakvom krivinom ili nizbrdicom propala bi nam kočnica. Čisto da se s vremena na vrijeme sjetimo Svevišnjeg na nebesima.
Da je Hrvatska luksuzni kruzer, imali bismo više paluba nego Empire state building katova, olimpijski bazen na svakoj palubi, sve uslužno osoblje sa VSS-om. No, naginjali bismo se neprestano, kao da brodom upravlja Alberto Tomba. Ne treba ni spominjati da bi na bezbroj mjesta puštali vodu, zbog uštede na materijalu. A s obzirom na brojne bazene ne bismo imali gdje smjestiti čamce za spašavanje. Čisto da se uvjerimo je li na Titaniku baš sve bilo kako prikazuju na televiziji.
Da je Hrvatska avion, na svakom bi sjedalu putnici imali jedan play station, svima bi se služio najbolji šampanjac i kavijar, a na svakom letu koji bi trajao duže od dva sata putnike bi zabavljala Beyonce ili Mišo Kovač. No, ni tu se vrata ne bi dala do kraja zatvoriti, tako da bi stalno bio lagani propuh, koji bi upotpunjavao ugođaj tihe jeze među putnicima. Tek kad bi bili u zraku, latili bi se izračuna imamo li dosta goriva da stignemo do odredišta. Piloti bi letjeli bez navigacije, jer bi im na sustave bio priključen simulator leta. Sa play stationa. Čisto da testiramo događa li se stvarno najmanje nesreća u zračnom prometu.
Da je Hrvatska aerodrom, imala bi displeje na sedam pisama i 80 jezika. Imala bi restorane sa šest zvjezdica u čekaonicama. No, na pistama za slijetanje bi slobodno šetale srne i zečevi, a pista bi bila i puna rupa u kojima bi se udobno smjestili jazavci i lisice, tako da bi avioni s putnicima padali u susjedna kukuruzišta. Čisto da naša država dokaže svima da su joj zvijeri puzeće, leteće i gmižuće važnije od ljudi.
Da je Hrvatska kirurg, imala bi najmanje tri doktorata sa područja povijesti, geometrije i poznavanja podmorja. Bila bi profesionalni golfer i iza sebe bi imala barem pet uspona na Himalaju. No, operaciji ugradnje srčane premosnice pristupila bi uz simultano listanje brošure "Srčana kirurgija za neznalice". Ali, ne bi ni trenutak dvojila treba li nastaviti s tim poslom, ili, ne daj bože, odustati od zahvata. Čisto da vidi kako će sve to završiti.
Da je Hrvatska medvjed, preko ljeta bi bezbrižno trčkarala šumskim puteljcima, birala samo najcrvenije jagode, svirala s cvrčkom. Plašila bi izviđače iz 4.C, prekidala utakmice druge županijske lige, tjerajući, na opće oduševljenje gostiju, suca u najgušću živicu, pratila bi poštara na dan kada raznosi penzije i kada bi procijenila da je ovaj dovoljno pijan da ne razlikuje beštiju od nositeljice partizanske spomenice sa Sutjeske, podizala u ime omladinke-prvoborke penziju i onda od novčanica radila avione i žabice. No, ne bi stvarala zalihe masti, niti bi lažnom mirovinom uplatila ratu grijanja unaprijed. A kad bi došla zima počela bi preturati smočnice ježu, lisici, jazavcu, puhu. Čisto da se održi na životu do slijedeće sezone. I čisto zato jer može.
Da je Hrvatska Djed Mraz, dolazila bi svake godine između ožujka i srpnja. Čisto da nam da do znanja da dolazi kada ona hoće.
Da je Hrvatska Yoda, učila bi nas životne i svemirske mudrosti sa svojom nikada savladanom sintaksom. No, kada bismo odgovarali, mi bismo prvo morali dokazati da smo sintaksu ispravno savladali, bez obzira što ju ni sam učitelj nije znao. Čisto da nam pokaže da ono što smije netko, ne smije svatko.
Da je Hrvatska Švicarska, imala bi puno veći dug nego što ima. Čisto zbog toga što Švicarska ima puno jači bankarski sektor, kojega bi trebalo nekoliko puta sanirati novcem građana. A koštalo bi i bojanje tunela u kojem je akcelerator.
Da je Hrvatska Japan, već bi se davno samoubili svi zaposlenici željeznica. No, na drugi bi svijet otišli časno. Čisto da nam dokažu da oni nisu krivi za onih nekoliko sati kašnjenja vlakova svakodnevno.
Da je Hrvatska zemlja slobodnih i hrabrih ljudi, onda bi se ti ljudi jednom skupili i došli na zajedničku sjednicu Sabora i Vlade, i sve koje bi tamo zatekli prepratili bi prvo na pregled kod doktora. Posebnom bi pregledu podvrgnuli onoga kojega u zemlji hrabrih i slobodnih ljudi zovu bik predvodnik. A koji je kod nas izjavio da ga od sjedenja i slušanja koji sve problemi muče narod, bole prepone. Nedavno su stručnjaci iz Saudijske Arabije, inače sličnih profila kao i u našoj Vladi, zaključili da ženama od vožnje automobila u toj zemlji stradavaju jajnici. (Ako žena ostane na mjestu suvozača, jajnici funkcioniraju normalno). Zato bi hitno trebalo napraviti tu vrstu pregleda, jer je možda situacija takva da ovaj naš u biti ima jajnike, a ne jaja. Pa ga zato razni luđaci i probisvijeti svakodnevno vozaju uokolo, a on nema muda ni toliko da si barem skine povez sa očiju.

Oznake: kratke digresije, paralelni svijetovi