|
|
subota, 23.07.2005.
horoskop
danas mi u horoskopu pišu sve dame ludilo stvari.
sve šta mi je u vezi s merkurom i venerom ide mi od ruke. uspješno polažem ispite, bez problema uspijevam završiti mnoštvo malih poslova. marljiv sam, ima veselja u obitelji, lijep izgled, simpatičan sam. mnogo je druženja i ljubavi prisutno.
ponekad taj horoskop ima i pravo.
evo jučer recimo nakon šta sam, slučajno, poslušao cede od barry whitea došlo mi je da sam sebe poševim jedno tri puta.
i znate šta? to boli!
|
četvrtak, 21.07.2005.
bye
iden ća!
danas san riješia ispit! rodila majka šterebera, a on dobia izvrstan (srednjoškolski sinonim bi bia odličan).
e ka, sutra iden na godišnji odmor.
odmor od svega.
ne znam kad će osvanit sljedeći post, al nadan se prije nego ča oden u češku.
aj živili...
|
utorak, 19.07.2005.
sadame, sadame crni sadame
benmu patka.
pišući naslov na pamet mi je pala ona mala sadako šta hoće živjeti.
e pa dobro mi je i pala, jer ovaj post i treba ići u tom nekom smjeru.
prema životu.
bolje reći preživljavanju.
preživljavanju kroz sranje.
sadam, alkaida, mogli, mao ce, treći be i ekipa su goli kurac. ni madr rasa nije u puno boljem položaju.
di je njima kemijsko oružje? u šupku?! nemaju ga. nikad ga nisu ni imali, valjda.
e, dobro sam rekao ono sa šupkom. to je jedini dio biološkog oružja s kojim su došli u doticaj.
ok, sad ja tu serem pizdarije, ali sve je ovo i počelo radi jednog sranja. i to moga!
gledam ja maloprije teve, ka pripremam se za ispit, kad ono zvukovi u trbuhu. kako trbuhozborac nisam odmah sam skužio da se radi o sranju (a jesam pametan). i to ogromnom.
opcija puštanja vjetra nije dolazila u obzir, jer bi reakcija na tu akciju bila toplog karaktera u mojim slip boksama.
znači novine i pravac restroom.
barba djordje i strichek bler nakon što su potaracali malo po iraku i okolici nisu našli ništa kemijskog. jadni iračani čak nemaju ni veceje. tek pokoji lavor na dva do tri kvarta. zato imaju nafte.
jadnici. nemaju ni aute.
ja više skoro ne mogu zamislit boravišni prostor bez dva kanalizacijska čvora. ono, ovik kad nekog vidim da ide srat i meni se prisere. inspiracija valjda. ili je to stvar kolegijalnosti.
a tko zna kakvo je stanje u susjeda? u iranu. možda ni tamo ne cvjetaju ruže.
ako su u iraku iračani, kako se zove ekipa šta živi u iranu?
i tako, htio sam reći da sam na tragu ostvarenja svoje osobne bio-kemijske katastrofe.
naime, bio sam u pravu kad sam rekao da nije vrijeme za vjetrove.
plin maphinxexa je proizveden!
trenutno je doduše dosta nestabilan, ali jako učinkovit. obara s nogu.
e, koji je danas uopce dan?
zanima me jos samo jedna stvar. da li ljubav varira oko vecea? da li postoje fluktuacije oko neke veličine ili je linearno vezana oko mirisa i otisaka?
jebate koja je ovo oda sranju! iden sad pišat.
|
ponedjeljak, 18.07.2005.
samo za taj... osjećaj...
hurt
i hurt myself today
to see if i still feel
i focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but i remember everything
what have i become?
my sweetest friend
everyone i know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt
i will let you down
i will make you hurt
i wear this crown of thorns
upon my liar's chair
full of broken thoughts
i cannot repair
beneath the stains of time
the feelings disappear
you are someone else
i am still right here
what have i become?
my sweetest friend
everyone i know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt
i will let you down
i will make you hurt
if i could start again
a million miles away
i would keep myself
i would find a way
johnny cash (nine inch nails)
|
nedjelja, 17.07.2005.
tri nam je dosta!!!
i evo ga!!! gotovoooo!!!
3-1
ala brale idemo u polufinale!!!
|
subota, 16.07.2005.
jebate tenis!
a ona dva tukca nisu normalna. jebate ćuk!
prvo oni maraton na olimpjskim, onda sad ovo u splitu!!!
i sad ti budi normalan i gledaj ih. i sad ti budi normalan i ne živciraj se pritom, ne beštimaj, ne...
moš mislit.
svaka čast majstori!!!!
sutra onda svi na gripe da do kraja razguzimo ove rumunje!
|
extreme sports summer festival "vanka regule"
krenilo je i ovo sedmo izdanje tjedna ekstremnih portova "vanka regule 2005".
o nekakvom rasporedu događanja neću puno govoriti, jer se ovaj festival odvija u "štekinom vremenu". taj pojam vrlo je blizak einsteinovoj teoriji relativnosti: nadmetanja su tu, održat će se, održali su se, održavaju su ili se pak neće održati. to je to. "štekino vrijeme".
možda nekakvom promatraču/čitatelju ovo nije skroz jasno, ali ne brinite. ni ne treba biti jasno.
ovo je ponuđeno, hoće li se održati ili neće uopće nije bitno, pa čak ni vrijeme kad će se zbiti. često i mjesto održavanja je nepoznato. no...
ovogodišnje discipline su: free climbing contest, freestyle climbing fight, freeride bike dual cross, freeride dirt jump bike, killer terrain freeride bike, trial bike freestyle, free diving course, rugby beach, sea kayaking discovery days.
bit će također predavanja, projekcije filmova, dokumentaraca, partyja...
jednom rečenicom: ivo ljubetić šteka sedmi put!
sutivan vas očekuje!
|
petak, 15.07.2005.
my precious
i ecola.
dan je polako u smiraju. u dvdplayeru prvi od tri dvda šta će odvrtit svoje.
"the fellowship of the king"
zatim slijede "the two towers" & "the return of the king"!
bez puno priče, odoh ja san u carstvo vilenjaka, dwarfova, goblina, trolova, čarobnjaka, ljudi i hobita.
|
danas sranje...
... i sranje i sranje...
pao ispit, ubilo me sunce žarko točno u podne.
iden rigat!
|
četvrtak, 14.07.2005.
sutra je...
... petak
... zadnji dan ispitnog roka
... zadnji ispit na koji ću izaći u ovom ispitnom roku
... malo rizičan dan za izaći iz kuće s obzirom na količinu štetnog zračenja kojim nas sunce svakodnevno prži.
|
srijeda, 13.07.2005.
iz tomine škrinje "primitivci moji dragi"
budimo djeca
kad izgubimo djetinjstvo
prestao je život
počinje festival
ozbiljna sprdačina
bez ljepote
života
istine
i pameti...
|
nedjelja, 10.07.2005.
aka 5 - je ka aka sad
iden čagod večerat!
nastavit ću s ovin aka putopison uskoro...
|
vratila me jadrolinija sa škoja...
i opet san doma...
i opet san na netu...
i opet san van zbivanja...
i dobro je!
e, evo me ka. sljedećih par postova će bit uploadirani točno onako kako su i nastajali na papirnatim verzijama. ovo je ka prvi zadnji post o mom boravku na braču.
svaka psihička, fizička i ostala ička laprdanja odverglali su svoje. sada san doša položit koji ispit.
guštajte!
|
the challenge
65000 nautical miles of...
calm water & raging seas...
racing the clock...
who dares to challenge?
geronimo
length 34m; beam 22m; height 43m; sails downwind 1000sqm!!!
made by m. van peteyhem & v. lauriot prevot
geronimo does it in 17 days, 13 hours, 32 minutes & 39 seconds!
trip around australia!
record is broken! the challenge got a new king!
|
četvrtak, 07.07.2005.
aka 9 - horoskop
danas mi u horoskopu pišu sve dame ludilo stvari. sve šta mi je u vezi s merkurom i venerom ide mi od ruke. uspješno polažem ispite, bez problema uspijevam završiti mnoštvo malih poslova. marljiv sam, ima veselja u obitelji, lijep izgled, simpatičan sam. mnogo je druženja i ljubavi prisutno.
ponekad taj horoskop ima i pravo.
evo jučer recimo nakon šta sam, slučajno, poslušao cede od barry whitea došlo mi je da sam sebe poševim jedno tri puta. i znate šta? to boli!
|
aka 8 - slobodna zajebancija
rijetko kupujen "slobodnu". eventualno suboton.
danas san je, iako je četvrtak, kupia.
jutros san ka otiša u misto obavit spizu, pa san usput sia na kavu. e, a uz kavu ka triba prelistat i pokoji žurnal.
na otoku san već više dana (iskreno ne znan ni sam koliko), a kako teve i radio neman, neman ni pojma ča se okolo događa.
ne znan zašto, ali čitajući "slobodnu" uvik varim ka blesav. ili je do ovih ča pišu, pa pišu zajebantski, ili je do mene, da ja čitajući percipiram to ka zajebanciju.
uglavnom, nekih novih vijesti baš i nema. ono, turisti su nagrnili ka nikada do sad, carinici opet štrajkaju (ka i svako lito), zatim glasovanje o olimpijskim igrama (2012. idemo u london), pa u bolu tenis, pa malo ćire i ajduka, pa malo više big2bradr, pa recenzije dva-tri koncerta (white stripes!!!), pa malo mrtvih, pa malo ubit-zaklat-olakšat-prometnih vijesti, pa bokun kulture, pa teve program.
nakon početnog-stražnjeg dijela žurnala, kreću novitade iz splita, okolice i ostale pripizdine. otvoreni ovi dani, pa oni, pa još malo gostiju, pa promocija diplomanata, te odašiljač ovi, oni hoteli oni, te bez struje, te bez vode. pa malo o plaćama, pa o reklamama, pa o bolnicama, pa o otkazima. malo o autocesti, malo o politici, malo o ekonomiji, o summitu, divljoj gradnji, o nautici, o požarima, o smetlištima, o ini i o zlostavljanju.
svačeg ima gore nabrojenog. za svakog po nešto. u toj đungli vijesti uvik se nađe par na koje zavarim.
evo dvi od više njih naderenih u ovoj "slobodnoj".
prva je vezana za neku furešticu ča ju je olakšalo. uzelo joj stvari u vrijednosti preko 12 iljada kuna. :) patak jarac, 12 iljada kuna!
druga vijest mi je još jača. okupili se "nazorovi" maturanti iz generacije 1960. godine. povodom 45 godina od ispita zrelosti okupilo ih se njih 45. super. ekipa ima negdi oko 65 godin. plus minus pokoja. e ka. vijest o susretu završava "... koji su u vedrom raspoloženju uz smijeh i povremenu sjetu, slavil do ranih jutarnjih sati.". ?! ma ke, da su ostali lumpovat do jutra dobar dil njih bi osvania na još jednon mistu u ovin žurnalima, u osmrtnicama. zar ne bi bilo recimo primjerenije napisati "... slavili su do kasno u noć.".
no dobro, novinarska sloboda. valjda.
|
srijeda, 06.07.2005.
aka 7 - govno... i to ovoliko
moje svakodnevno trčanje obalom došlo je do jednog negodnog razmeđa.
...
tu nešto smrdi!
al stvarno smrdi.
razmeđe!? odakle mi samo izviru takve riječi
sva sreća da sam nabia kondiciju tako da rutu nešto brže mogu istrčati, jer bi u protivnom počeo razmišljati o nekakvim preventivnom maskama, osvježivačima zraka, pa čak i vanilij-borićima.
no da uvodnu priču skratim na pitanje što me muči.
zašto kupači seru u šumi? zašto ne ispuste taj dio sebe u moru? nema smisla.
ako te već stislo i ne moš pobić od toga, tri puta se lakše posrat u moru. em ne smrdi, em se ne moraš puno skrivat, em ti ne treba tariguz, em... [/I]dobro shvatili ste. nije mi namjera učiti vas kako se sere u moru.[/I]
al ne, jebeš more, triba se posrat tako da to svi vide, svi čuju, svi osjete,... i onda ka to nije njihovo?!!
ne triba se nikada sramit svog govna, jer ste upravo vi od njega to napravili!
ps. i nemojte plivat otvorenih usta! mislim, možete ako vam je gušt. :)
|
utorak, 05.07.2005.
aka 6 - elbou
tri jarca i 40 hajduka.
...
vrime se pokvarilo. sa sunčano-roštilj vrimena pritvorilo se u pišitću-kakitću vrime. jednom riječju sranje.
kad smo već kod sranja inspiraciju hvatam više puta dnevno. mislia san da će me ova spiza ča si je svakodnevno priređujen uništit, no izgleda da me ide. najgore od svega mi je prat suđe. pogotovo nože jerbo se uvik posićen.
kad san već počea spominjat posjekotine pari mi se da mi više ni prozori nisu omiljeni. jutros san se (cca 3am) spizdia lakton drito u kantun. jebate boli. sve zvizde san vidia. ideš opizdit komarca, a onda vidiš sve zvizde. i kad ih ugledaš više ti nije ni do komarca ni do ničega.
opet san pustia krvi po lancunu. od lakta ka. jebali me krvavi lancuni da me jebali.
uz lancune još me jebe i ovi doli meštar ča doli brusi i vari ogradu. krv mi je popia. cili dan zuji. ka oni jebeni komarac od sinoć.
sinoć me ta pizda ubola na tri mista. sad mi nije jasno zašto me jaja češu (a opra san se, a nije me ni u jaja upika).
dok san se češa po jajiman nazvala me ex-ex-bivša.
možda je to razlog današnjeg nesklada u prirodi.
|
nedjelja, 03.07.2005.
aka 4 - stol
taman san obidva. riža, šniceli, pomidora,... dobro san se natuka. bia san gladan ka vuk. a di neću bit kad san se taman vratia s jedrenja. riknia san totalno.
toliko su me vitar i valovi izlomili da mi je bilo slabo. kad san izaša na obalu i popia vode (cca dvi litre) došlo mi je brumat. sva srića suzdrža san se jerbo bi u protivnom totalno spizdia onu golu slovenku. bog blagoslovio glupe žene s velikim sisama ka i sve one pametne.
ovo me sitilo na jedan vic ka:
pričaju mujo i haso o ženama; ka kakvu triba oženit. i mujo ka pametan priča muji kako je on svoju izabra.
mujo: i vidiš haso moj. ja san smislia pitanje i ako cura dobro odgovori onda je ženim.
vidiš haso moj. dođe prva. pitan ti ja nju koliko je dva plus dva, a ona ka iz topa četri.
haso: i jesi nju oženia?
mujo: nisam, stani. vidiš, ova ti je prepametna. nećeš nju ženit.
pitam ti ja drugu koliko je 2+2, a ona kaže: "može bit 3, a može i 5.".
haso: i jesi nju oženia?
mujo: ma di ću nju. ta je glupa ka noć. nećeš nju ženit.
i tako ti ja pitam treću isto pitanje, a govori ona meni: "mujo moj, 2+2 je koliko god ti kažeš da je.".
haso: i koju si onda oženia?
mujo: pa normalno. onu s najvećim sisama!
e ka, di san sad sta? e da, na slovenki.
razjebalo me totalno! (vitar i valovi, a ne slovenka).
kako je u jednu uru vitar polako opada, otiša san na buntu.
asti patka tamo! na bunti tarapana. vitar urla, valovi od tri metra, čupa borove; totalno ludilo.
kad san snimia situaciju nije mi bilo svejedno. ući ili ne ući (u more) pitanje je sad. iako san ja luda krava, tu i tamo me prosvitli na brzinu. ovi put me prosvitlilo točno dvadesetišest sekundi. premalo za odustat.
kad san sastavia opremu i uletia među valove odma san požalia. požalia što prosvjetljenje nije potrajalo duže. al benmu patka sad, treba i tako što probat.
...
uru vrimena san bia u tom ludilu. više u moru, nego na dasci. bacalo me ka luđaka. no to moje žilenje provit valova, vjetra i samog sebe okončala je slovenka svojim dolaskom. kad san ju snimia odma san podvuka rep i uputia se prema obali.
...
i sad tu negdi dolazi momenat umalog brumavanja.
...
kad san doša k sebi, spremia san opremu na auto i pravac doma.
taj pravac je više baca na jednu parabolu jerbo san se putem doma zaustavia na bistrici kad san snimia lika s daskom. f2 & arrows! ubojita kombinacija.
lik cili lud izlazi iz mora, skida (manje) jedro i ide po drugo. veće! benmu patka i moja oskudna oprema. kad san vidia po koje je jedro doša, a s kojin je dotad jedria umra san od smija. govori on meni da mu je pa vitar, pa da je zato doša po 0,4 kvadrata veće jedro?!! nakon što san ga obavjestia da je iza punte vjetrušina samo takva samo je slega ramenima. ...
benmu patka, sad će tu neki slovenac mene zajebavat.
osta san na plaži još neko vrime varit kako surfa. ock ima puno veću (stabilniju) dasku od moje, ock ima puno više uloženih eura u opremu od mene, ali benmu... pa zašto se vozi samo unutar omeđenog prostora namjenjenog kupačima?!
...
...
dok san kuva snimia san da ga je odnilo u pičku mile deve, prema punti di dere ka ludo. nije mi baš bilo svejedno, pa san izletia i otrča na stine. nigdi tukca. nigdi. nakon nekoliko trenutaka snimia san ga kako se grči na punti sa sedenipo kvadrata bilo mi je lakše. to olakšanje je došlo kad san vidia da ga nosi prema stinama di se može izać koliko toliko bez većih problema. (ako se sjebeš na moru onda si u nadležnosti lučke kapetanije, a ako se sjebeš na kopnu tada si pod jurisdikcijom pandurije. sve u svemu panduri su u ovom trenutku brži za eventualni dolazak.)
...
asti ča san se sad tu raspisa. a ča mogu kad mi je gušt. evo lipo sidin na teraci, bolje reći ležin u ležaljci (opet na teraci), pušin lulu, pišen ovo i gledan kako se valovi pjene u dodiru sa sikama. uzevši u obzir činjenicu da san se taman natuka ka prajac, zadržat ću ovi položaj još neko vrime.
...
ono ča san tia odi reć, a reka san već sve osin toga, je stol. nakon obida dok san posprema stol zavaria san ka blesav. na pamet mi je pala jedna na prvi pogled glupa stvar.
zašto kad kupujemo stol uvik najviše vrimena i love potrošimo? ono, ne vridi ovaj, ne sviđa nan se onaj, ne valja ovi detalj, oni materijal... zašto se toliko mučimo oko kupovine stola kad ga ionako prekrijemo nekim jeftinim pvc stolnjakom tako da se stol uopće ne vidi?
ps. vic ne uzimati previše k srcu (sisi). svako podudaranje s mojim dragim čitateljicama je nenamjerno.
a je san se raspisaaaa...
|
aka 3 - benmu patka
javili su mi da je jučer u zatvoru bila cila akcija spašavanja nekog surfera. nadan se samo da nije nazeba netko od moje ekipe.
razlišlja san malo ča bi ja učinia da mi se dogodi takva nekakva situacija. o
no, jebeš opremu vridnu 2k eura, bitno je spasit glavu. jebeno je plivat u takvon kipućen moru.
kad pogledan ove naše nevere svaki put se zapitan: bogte, koliko ispaljen moraš bit da odeš surfat na ralje? kolika čovik triba imat muda za to? sve naše nevere su goli kurac naspram tog mortalnog vala.
btw
odi na braču je divlje. vitar je pojača. refuli i valovi ne dozvoljavaju ulazak u more. zajebano skroz. dobro ga dere.
ovo je tuu big vitar za moje idro od 6,1 kvadrat. ja bi uspia eventualno ukrotit dil ovog vitra sa četvorkom, eventualno čak i manjim idron. koliko god me adrenalin vuče da se oden žilit na ovi vitar, toliko mi ono malo razuma ča mi je ostalo viče u glavi da ostanen na obali jerbo neman dovoljno snage za izvuć ono moje idro na ovemu vitru. benmu patka ča mi još ni stiglo manje idro. sad bi gušta ka pravi bračanin za švedskim stolon.
al past će vitar, majku mu...
|
aka 2 - a vitar puše... a neka puše!
s jučerašnje tramuntane okrenilo je na buru.
fascinira me kolike valove digne bura na sjevernoj strani brača. nije baš fetch toliko velik! no fizikalna rješenja me trenutno ne zanimaju.
tudej aj go croat surfin'! jea!
|
subota, 02.07.2005.
aka 1 - lipo li ga danas dere
danas san pobiga iz zatvora. zatvora zvanog split.
pobiga san u prirodu, u samotnost svoju. pobiga san tamo di se ne čuje žamor muha i stršljenova. sada samo samo more, ja i vitar.
vitar dere, diže more, more se pjeni, šumi i lomi. pored mene.
i gledan tako more okupan šumovima i mirisima.
gledan grad split.
gledan čiovo, merjan i kozjak.
gledan solin podno klisa.
gledan mosor u oblacima.
na čiovu sunce zalazi, pruža zadnje zrake, a na vickovom stupu nebo dodiruje gole stijene. od neba kabal se ne vidi.
a vitar dere.
i sto koluri vidin, i sto mirisa ćutin, i sto zvukova čujen.
a vitar dere.
|
petak, 01.07.2005.
much, more, masa
jučer san se prvi put ove godine bia okupat u splitu. prvi put, a vrlo vjerovatno i posljednji.
nije da iman čagod protiv splitskih plaža i kupališta, da su ružna ili nedaj bože šporka. bog s vama! ja jednostavno nisan naučen na ovi đir kupanja. na masovna gradska kupanja.
kad se spomene kupanje prvo ča mi padne na pamet je dubina. dubina ispod i oko tebe. modra dubina. prozirna dubina.
u toj mojoj dubini postoje i plaže, i ljudi na plažama, i hridi, i škrape... sve postoji. postoji, ali ne u prvom planu.
...
kad si na plaži u splitu osjećaš samo plićinu.
u prvom planu plaža, masa ljudi, masa kafića na samoj plaži, masa suncobrana, šugamana, masa motora pored samih šugamana, masa auta pored mase restorana... sama masa. u masi mase samo plićina dolazi do izražaja. i onda možeš samo otić rigat.
imam tu prigodu da ja tu plitku masu mogu zaobići u širokom luku i doći do dubine. doći do tišine. do same srži kupanja. do gušta.
...
i nebitno (da sad ne odem predaleko)
...
unatoč svim građevinskim i manje građevinskim pothvatima u neposrednoj blizini mora dosta plaža u našem gradu ima plavu zastavu. iznenađujeće puno plavih zastava. jedino moj prijatelj frane ima crvenu zastavu. (128)
u oko mi je upa jedan detalj na plaži podno hotela split. svako malo duž šetnice/ceste ima rampa za invalide koja cestu/šetnicu spaja s plažom. lipe rampe, nema šta. blagi nagibi, serpentina, sve kamenom obloženo. super. čovjek poželi tu furat kolica.
kod tih rampi nije mi jasna jedna stvar.
zašto je širina rampe tek dovoljna za jedna kolica? što će biti ako se na rampi susretnu dva invalida? tko tada od njih ima prednost?
|
|
