jučer san se prvi put ove godine bia okupat u splitu. prvi put, a vrlo vjerovatno i posljednji.
nije da iman čagod protiv splitskih plaža i kupališta, da su ružna ili nedaj bože šporka. bog s vama! ja jednostavno nisan naučen na ovi đir kupanja. na masovna gradska kupanja.
kad se spomene kupanje prvo ča mi padne na pamet je dubina. dubina ispod i oko tebe. modra dubina. prozirna dubina.
u toj mojoj dubini postoje i plaže, i ljudi na plažama, i hridi, i škrape... sve postoji. postoji, ali ne u prvom planu.
...
kad si na plaži u splitu osjećaš samo plićinu.
u prvom planu plaža, masa ljudi, masa kafića na samoj plaži, masa suncobrana, šugamana, masa motora pored samih šugamana, masa auta pored mase restorana... sama masa. u masi mase samo plićina dolazi do izražaja. i onda možeš samo otić rigat.
imam tu prigodu da ja tu plitku masu mogu zaobići u širokom luku i doći do dubine. doći do tišine. do same srži kupanja. do gušta.
...
i nebitno (da sad ne odem predaleko)
...
unatoč svim građevinskim i manje građevinskim pothvatima u neposrednoj blizini mora dosta plaža u našem gradu ima plavu zastavu. iznenađujeće puno plavih zastava. jedino moj prijatelj frane ima crvenu zastavu. (128)
u oko mi je upa jedan detalj na plaži podno hotela split. svako malo duž šetnice/ceste ima rampa za invalide koja cestu/šetnicu spaja s plažom. lipe rampe, nema šta. blagi nagibi, serpentina, sve kamenom obloženo. super. čovjek poželi tu furat kolica.
kod tih rampi nije mi jasna jedna stvar.
zašto je širina rampe tek dovoljna za jedna kolica? što će biti ako se na rampi susretnu dva invalida? tko tada od njih ima prednost?
Post je objavljen 01.07.2005. u 19:54 sati.