benmu patka.
pišući naslov na pamet mi je pala ona mala sadako šta hoće živjeti.
e pa dobro mi je i pala, jer ovaj post i treba ići u tom nekom smjeru.
prema životu.
bolje reći preživljavanju.
preživljavanju kroz sranje.
sadam, alkaida, mogli, mao ce, treći be i ekipa su goli kurac. ni madr rasa nije u puno boljem položaju.
di je njima kemijsko oružje? u šupku?! nemaju ga. nikad ga nisu ni imali, valjda.
e, dobro sam rekao ono sa šupkom. to je jedini dio biološkog oružja s kojim su došli u doticaj.
ok, sad ja tu serem pizdarije, ali sve je ovo i počelo radi jednog sranja. i to moga!
gledam ja maloprije teve, ka pripremam se za ispit, kad ono zvukovi u trbuhu. kako trbuhozborac nisam odmah sam skužio da se radi o sranju (a jesam pametan). i to ogromnom.
opcija puštanja vjetra nije dolazila u obzir, jer bi reakcija na tu akciju bila toplog karaktera u mojim slip boksama.
znači novine i pravac restroom.
barba djordje i strichek bler nakon što su potaracali malo po iraku i okolici nisu našli ništa kemijskog. jadni iračani čak nemaju ni veceje. tek pokoji lavor na dva do tri kvarta. zato imaju nafte.
jadnici. nemaju ni aute.
ja više skoro ne mogu zamislit boravišni prostor bez dva kanalizacijska čvora. ono, ovik kad nekog vidim da ide srat i meni se prisere. inspiracija valjda. ili je to stvar kolegijalnosti.
a tko zna kakvo je stanje u susjeda? u iranu. možda ni tamo ne cvjetaju ruže.
ako su u iraku iračani, kako se zove ekipa šta živi u iranu?
i tako, htio sam reći da sam na tragu ostvarenja svoje osobne bio-kemijske katastrofe.
naime, bio sam u pravu kad sam rekao da nije vrijeme za vjetrove.
plin maphinxexa je proizveden!
trenutno je doduše dosta nestabilan, ali jako učinkovit. obara s nogu.
e, koji je danas uopce dan?
zanima me jos samo jedna stvar. da li ljubav varira oko vecea? da li postoje fluktuacije oko neke veličine ili je linearno vezana oko mirisa i otisaka?
jebate koja je ovo oda sranju! iden sad pišat.
Post je objavljen 19.07.2005. u 20:12 sati.