Zagrljaj neba

https://blog.dnevnik.hr/ljiljana-katic

srijeda, 27.01.2010.

Od sveg upamti samo Ljubav!

Otvaranje kapaka
osvjetlilo je unutrašnjost
zvukovi obojali tišinu
Koraci me poniješe zemljom

Zbunjeno primah hladnoću zjenica
toplinu stiska ruke
tamu straha
svjetlost sigurnosti
suhoću boli
svježinu darovanih izvora

Začudiše me
nebeska prostranstva
zelenilo nicanja
pjev ptica
klicaj slobode

Dotaknuše me misli tuđe
što bujicom rodiše nove
odraz lica svoga
na obrazima tuđeg

Sljepoća me gušila
njemost razdirala
gluhoća ranjavala
upoznavanjem zemlje
neba

Žudi li srce
ispuniti praznine
onim što mu se daruje
bez prebiranja
ili bježi
od krikova samoće

Lutanja me nose
kidaju i gade
oblikuju pričom
liječe pjesmom
raduju prihvaćanjem
tuže nerazumijevanjem
utiskujući stope u sjećanju

A onda čuh glas
koji me doziva
Otkrih čežnju
biti potreban
okusih radost
činjenja dobrog
pred srcem ostavih vratara

Od sveg upamti samo ljubav

Ljiljana Katić

- 10:31 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.01.2010.

Želim se vratiti nebu

Želim život u izobilju
život u punini
koji traje
kao cesta
na kojoj Tebe susrećem
kroz oči koje me vide
kojima vidim
ruke kojima sam podizana
kojima podižem
kroz srca koja su mi dom
ili je moje srce njihov

Želim stići
do kraja te ceste
i poput rijeke
uploviti u more
kao brod u luku
Očevog zagrljaja

Želim se vratiti nebu
jedinom pravom domu

Ljiljana Katić, Zagreb, 2004.

- 12:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 20.01.2010.

Moje rađanje

Na proplanku moga rađanja zaiskrila je suza bistrinom Tvoga stvaranja. Nesigurno se nasmiješih hladnim zjenicama htijući ih otopiti sjajem novih otkucaja srca. Nisam uspjela. Tek je njihova oštrina pojačala tupost odbijanja.
Zatitraše mi kapci na vjetru. Ovo sunce na nebu grudima će otopiti hladnoću neprihvaćanja. Glas u bubnjićima grubo je otkinu od stabljike nade: „Sunce te ubija! Ono ti otima toplinu da bi moglo sjati.“. Povukoh se. Druge riječi nisam razumjela.
Ruku mi povuče trzaj. Napokon je netko došao po mene da mi pokaže put na ovome tlu, pomislih, no prevarim se. Njezin me stisak tek polono upućivao da se brinuti moram sama za sebe i da od nikoga ne očekujem pomoć.
Sivilo koje me obavilo i poput olova pritislo zemlji, svakim je trenutkom tamnilo. Grčevito ustadoh. Tmina koja me okruživala prijetila je uvlačenjem u nutrinu i gušenjem tek darovanog životnog daha. Ono malo snage što je ostalo skupih i otrgnem se nestajanju. Nisam razumjela što se to u meni oduprlo predaji.
Koraci me ponesu lutanju, no nisam odustajala. Hladnoća i noć bili su nemoćni pred snagom nade. Dužinu traganja ugrijala je toplina. Svjetlost još nisam vidjela. Ipak okovi koji su usporavali napredovanje popustiše. Netko je tu.
Ove zjenice nisu samo grijale, buktale su privlačeći u zagrljaj. Nježnost glasa nudila je toplinu koja je gorjela davanjem. Ruke su me podizale i štitile.
Moj Otac ipak postoji! Podigavši pogled čitah Mu u zjenicama da ovim svijetom više ne moram lutati. Put se prostirao preda mnom.

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 19.5.1997.

- 16:59 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 19.01.2010.

Pogledaj nebo

Pogledaj nebo što tebi se raduje
sunce što pruža tebi zrake svoje
zvijezde što za te padaju
Pogledaj dugu u kapima rose

Zaustavi se jedan trenutak
Osjećaš li srce što za tebe kuca
Shvaćaš li zašto sve to postoji
Pusti Mu neka te vodi

Uroni pogledom u zelene daljine
u morska prostranstva tišine
Uroni zjenicama u prvi trag zore
i posljednji odsjaj minulog dana

Larisi Kramer

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 4.9.1993.

- 16:50 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.01.2010.

Moj dom vrh radosti

Samo u svome domu
Tebe mogu slaviti
samo tamo gdje pripadam
Tvoja do kraja
mogu biti

Mnogi me uzimlju
po svojoj volji
a ja uzlazim
noseći ih u srcu
dok sa svih strana
vjetrovi na me
navaljuju

I kad put završi
netko će uvijek
biti tu
da samnom
podijeli put
i položi me
u Očev zagrljaj

Ljiljana Katić, Posedarje, 16.8.2004.

- 12:50 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 13.01.2010.

Zov tajne čovjeka

Suza u oku
ponekad mi dugu nosi
ponekad tek kišne oblake
ali topi
topi svu grubost
i raduje se
što smije biti stopa
pohoda Ljubavi
u čovječje srce

I dok moj pogled
do samih dubina
želi doprijeti
ponovo ostaje
onaj komadić
koji zove
na novu avanturu
istraživanja
tajne čovjeka

Ljiljana Katić, Posedarje, 23.7.2000.

- 09:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 09.01.2010.

Ljubav ponovo teče

Jedan dar
a u njemu svi ostali
jedan dolazak
a u njemu vječnost

I kad mi se čini da gubim
jer mi je Ljubav sve odnijela
vjerujem da je i dalje
prisutna kao dragocjenost u srcu

Brane su podignute
da ušća mojoj rijeci ne budu
pa sad stvara nova korita
jer brane silom ne ruši

Vremena i snage treba
da uvire gdje je otvoreno
propusno za vodu
i život koji vrije

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 8.2.2007.

- 12:35 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 08.01.2010.

Tvoje ime

Čistiš me
od svih mojih udaljenosti
od Tebe
Pa to spada
na samu Tvoju bit
time Te i samo
Tvoje ime pečati

Srce mi vapi
za Tvojom blizinom
u kojoj ću upoznati
sve blizine
i u njima udomiti
svoje srce

Puniš me
ljubavlju kao zrakama
koje napokon osvijetljavaju
moje tmine
i daju smisao
mojim koracima

Volja je Tvoja
topla ruka
na mojim ramenima
vatra mog lika
u svijetlim očima
i život koji je u pununi
u meni

Prva ljubav
budi mi ponovo Ti
da me baš po njoj
prepoznaju kao Tvoju
ali još više
da se sama po njoj
prepoznam kao Tvoja

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 24.12.2000.

- 10:38 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.01.2010.

Ti si moj dom

Uploviti u sigurnost
da te na svakom koraku
očekuje toplina
osmijeh
da nježnost rastvara
svoja krila
i grli te
čvrsta ruka podiže

Utonuti u prihvaćanje
koje ti govori
koliko si vrijedan
koliko nekome značiš
da sve čini za tebe

Ne postoji nešto
što nije za tebe
od Njega
i Njegove ljubavi

Često se susrećem s njome
govorim o njoj
i vapim za njom
a ona uvijek iznova
traži svoje mjesto
u meni

Ne mogu proći ovom zemljom
i ostati ista
da se njezini otisci ne uhvate
mojih stopala
kože
duše

I u svakom tom trenutku
Tvoja ljubav ponovno traži
svoje mjesto
u srcu

Osjetiti da me voliš
kad i sama sebe volim
kad sam zadovoljna sobom
okružena sigurnošću
ljubavlju
sasvim je drugačije
nego kad sam sebi jad
i bijeda
ništavna
besmislena,
slaba
neuspješna
gubitna

Tvoj dolazak nakon hladoće
sasvim je drugačiji
nego li kad sam topla
vruća

I sada razapeta vjetrovima
izgubljene lađe i jedara
dolazim k Tebi
domu
da u njemu izgradim
novi početak
pustivši Tebi
da me udomiš u sebi
i ja Tebe u meni

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 18.1.2001.>

- 10:01 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>