Jedan dar
a u njemu svi ostali
jedan dolazak
a u njemu vječnost
I kad mi se čini da gubim
jer mi je Ljubav sve odnijela
vjerujem da je i dalje
prisutna kao dragocjenost u srcu
Brane su podignute
da ušća mojoj rijeci ne budu
pa sad stvara nova korita
jer brane silom ne ruši
Vremena i snage treba
da uvire gdje je otvoreno
propusno za vodu
i život koji vrije
Ljiljana Katić, Dugo Selo, 8.2.2007.
Post je objavljen 09.01.2010. u 12:35 sati.