petak, 30.09.2011.
Ti ljubiš
Jutra su mi ispunjena
glasom Tvoga zova
i u jednom danu dotičem
i križ i uskrs
Plamenovi mojih dana
pale se na srcu Tvome
i gore Tvojom blizinom
najveća dragocjenosti
Sve što nisi Ti
prahom postaje
Tvoja me ljubav diže
i ne da vremenu
Vječnost mi nudiš već sada
dok mi zjenice počivaju
na Tvome licu nježnosti
Čeznem sva u Tebi biti
Čezmen Tebe odsijavati
Tvoj pečat kroz lice
drugima pružati
susrete s Tobom
To je susret u kojem
srca ne ostaju hladna
već ljubavlju gore
za Tebe
za druge
Duša mi leti
poput razdraganog djeteta
i Tebe obavija
grli
upija
Nalik na pticu
divim se Tvojoj prisutnosti
na ovoj zemlji
Ti
Ljiljana Katić, 13.1.2001.
- 10:45 -
ponedjeljak, 26.09.2011.
Hvalospjev ljubavi
Dok u današnje vrijeme, ljubav sve više gubi svoje istinske obrise i poprima oblik onog što ljubav nije, u vlastitom srcu otkrivam neutaživu glad za njom. Ono je žedno njenih kapi i neće se smiriti dok ih ne primi. Vukući rane iz najranijih dana svog postojanja, pitala sam se otkud tolika glad i kako je odagnati.
Spoznavši život kao osobno i neponovljivo putovanje, krenula sam pronaći blago po kojem živim jer životarenja sam bila sita. Na putu nabasah na Bibliju. Mnogi su se tijekom ljudske povijesti napojili na njenom izvoru pa duša prepozna u njoj ono za čime je vapila.
Nakon otkrivenog Hvalospjeva ljubavi u Prvoj poslanici svetog Pavla apostola Korinćanima, ostala sam zatečena prepoznavši hranu koja taži glad. Ljubav će pretrpjeti napade na sebe i neće odustati od sebe. Želi i daje dobro. Nije zavidna na onom što imaš i jesi jer zna da to pripada tebi, a nju bi opterećivalo i gušilo, zarobljavalo. Nema potrebe drugima isticati svoje dobre osobine, niti se činiti većom nego li sama jest. Pa zar ima išta veće od nje?
Zlo nije nadahnuće njenih pothvata, niti sadržaja njenih misli. Ne traži natrag ono što je dala ne razdražujući se i kad joj nešto otimaju. Svaka istina je raduje, a nepravda žalosti. Na nju se možeš osloniti u pokrivanju nedostataka i da će ti vjerovati jer te cijeni kao osobu. Njezinu nadu nitko i ništa ne može svladati. Ona je vječna.
Nestaju riječi i znanje jer su ograničeni i ustupljuju mjesto savršenosti. Kao što se svako ljudsko biće od djeteta do zrelog čovjeka, tako će svaka faza njegovog razvoje, ako je istinsko, odbacivati ono što je nadraslo i prihvaćati što joj je po mjeri. I dok god smo ovdje na zemlji ograničeni prostorom i vremenom i ovim tijelom u kojem stanujemo, ne vidimo čitav mozaik istine, tek komadiće. A kad ljubavlju budem podignuti s ove zemlje, moći ćemo vidjeti čitavu cjelinu, šireg pogleda i s ljubavlju je smjestiti u srce.
Dok smo na putu imamo tri zaštitnika: vjeru, nadu i ljubav. Vjerom putujemo noću, kroz hladnoću i tjeskobu, susrećući zlo i dobro, ali bez zaustavljanja. Nada nam daje snage preskočiti sve prepreke na putu, preplivati navrele bujice, preletjeti koraku nepristupačne predjele. A ljubav rađa, hrani, podiže i štiti svoju djecu uz poticaj da se preobražavaju u nju samu. Jer bez nje ni jezici, ni pjesme, ni darovi, ni tajne, ni vjera, ni imanje, ni darežljivost nemaju vrijednosti.
Stoji na čvrstom temelju na kojem se vječno može graditi - slobodi.
Ljiljana Katić, 24.9.2011.
- 08:19 -
srijeda, 21.09.2011.
Vjeruješ li
K Tebi doći s vjerom
Tebe tražiti
usmjeruj moja jedra
da kormilo mog života
u rukama Tvojim počiva
da u vjetru
suncu
kiši
oluji
uvijek u Tebi pronađem sidro
kojim ću i po uzburkanim valovima
hodati kao po tlu
Ljiljana Katić, 25.3.2004.
- 18:48 -
ponedjeljak, 19.09.2011.
Oslobođeno ovisno
Okupala me samoća
osnažilo putovanje
u vlastitu jezgru
za neponovljivo more
valima iscrtane osobnosti
U njeg uranjam dušu
dok nebom primam
radost postojanja
oslobađam sve što ovisi
o drugom bremenitom
utapljanjem
Drži se površine
bojeći se dubina
bježeći od sebe
slijep za ljepote
gladan dragocjenosti
žedan svježine
Vjetar kosom uranja
kožom dodiruje srce
podiže sklopljena krila
leti
Ljiljana Katić,18.9.2011.
- 16:54 -
nedjelja, 18.09.2011.
Velika nam djela učini
U snu
Te susrećem
dok se zaljubljujem
na javi
i kad suze
umivaju lice
osmijeh pali
svaku noć
Sve mi daruješ
ali ne na dlanu
da znojem orošena
prepoznajem
sjaj pravih bisera
Puninom radosti
sve što mi daješ
primam
dok očekujem
naš susret
licem u lice
Ljiljana Katić, Posedarje, 19.7.2004.
- 15:54 -
petak, 16.09.2011.
Dajete krila
Dok ne stojite
krila mi dajete
dijeleći komad puta
životne rijeke
S vama otkrivam
kako visinama težiti
istraživati dubine
vlastitog bića
I ljubav mi nudite
kojom osvjetljavam
dragocjenosti vremena
grijem praznine
Ljiljana Katić, 16.9.2011.
- 08:03 -
srijeda, 14.09.2011.
Nisam
Nisam sama
i kad samoća me dostiže
poput olujnog oblaka
prekriva svjetlost
uzima sunce
Nisam ostavljena
ni kad sluh
tek gluhu tišinu upija
nepomičnost otkucava
snovi blijede
Nisam zaboravljena
ni kad se vrijeme proteže
u nedogled vida
koje srce vjerom
u mraku nadvladava
Ljiljana Katić, 11.9.2011.
- 09:48 -
utorak, 13.09.2011.
Put se nastavlja
Posljednji put
okrećem se natrag
dok prošlosti ostavljam
njene dane
zjenicom oka
milujući daljine
što se nezaustavice
prostiru preda mnom
put se nastavlja
Ljiljana Katić, 11.9.2011.
- 09:22 -
ponedjeljak, 12.09.2011.
Poput vjetra
Na vrhu
zatreperio dan
spuštajući svjetlost
niz gipke grane
zatvorih kapke
puštajući nježnosti
da me preplavi
dok žilama čežnja
navire
poput vjetra
na lišću
Ljiljana Katić, 11.9.2011.
- 10:14 -
subota, 10.09.2011.
Uzdam se u Riječ
I milost
i spasenje
si mi obećao
Tvojom prisutnošću
odiše duša moja
jer svaka je
Tvoja Riječ
ispunjena
Ljiljana Katić, 28.3.2004.
- 12:42 -
subota, 03.09.2011.
Ti si moje svitanje
Jutros mi je Tvoja blagost
kapke podigla
otkucaj milosrdnog srca
jutros probudio
A moje srce mirno diše
dok me pouzdanje u Tebe
na dlanovima nosi
čuva krhko postojanje
S Tobom u srcu
za strahove nema mjesta
već za Ljubav koja liječi
svaku strahom zadanu ranu
Ljiljana Katić, 15.3.2004.
- 09:46 -
