ponedjeljak, 26.09.2011.
Hvalospjev ljubavi
Dok u današnje vrijeme, ljubav sve više gubi svoje istinske obrise i poprima oblik onog što ljubav nije, u vlastitom srcu otkrivam neutaživu glad za njom. Ono je žedno njenih kapi i neće se smiriti dok ih ne primi. Vukući rane iz najranijih dana svog postojanja, pitala sam se otkud tolika glad i kako je odagnati.
Spoznavši život kao osobno i neponovljivo putovanje, krenula sam pronaći blago po kojem živim jer životarenja sam bila sita. Na putu nabasah na Bibliju. Mnogi su se tijekom ljudske povijesti napojili na njenom izvoru pa duša prepozna u njoj ono za čime je vapila.
Nakon otkrivenog Hvalospjeva ljubavi u Prvoj poslanici svetog Pavla apostola Korinćanima, ostala sam zatečena prepoznavši hranu koja taži glad. Ljubav će pretrpjeti napade na sebe i neće odustati od sebe. Želi i daje dobro. Nije zavidna na onom što imaš i jesi jer zna da to pripada tebi, a nju bi opterećivalo i gušilo, zarobljavalo. Nema potrebe drugima isticati svoje dobre osobine, niti se činiti većom nego li sama jest. Pa zar ima išta veće od nje?
Zlo nije nadahnuće njenih pothvata, niti sadržaja njenih misli. Ne traži natrag ono što je dala ne razdražujući se i kad joj nešto otimaju. Svaka istina je raduje, a nepravda žalosti. Na nju se možeš osloniti u pokrivanju nedostataka i da će ti vjerovati jer te cijeni kao osobu. Njezinu nadu nitko i ništa ne može svladati. Ona je vječna.
Nestaju riječi i znanje jer su ograničeni i ustupljuju mjesto savršenosti. Kao što se svako ljudsko biće od djeteta do zrelog čovjeka, tako će svaka faza njegovog razvoje, ako je istinsko, odbacivati ono što je nadraslo i prihvaćati što joj je po mjeri. I dok god smo ovdje na zemlji ograničeni prostorom i vremenom i ovim tijelom u kojem stanujemo, ne vidimo čitav mozaik istine, tek komadiće. A kad ljubavlju budem podignuti s ove zemlje, moći ćemo vidjeti čitavu cjelinu, šireg pogleda i s ljubavlju je smjestiti u srce.
Dok smo na putu imamo tri zaštitnika: vjeru, nadu i ljubav. Vjerom putujemo noću, kroz hladnoću i tjeskobu, susrećući zlo i dobro, ali bez zaustavljanja. Nada nam daje snage preskočiti sve prepreke na putu, preplivati navrele bujice, preletjeti koraku nepristupačne predjele. A ljubav rađa, hrani, podiže i štiti svoju djecu uz poticaj da se preobražavaju u nju samu. Jer bez nje ni jezici, ni pjesme, ni darovi, ni tajne, ni vjera, ni imanje, ni darežljivost nemaju vrijednosti.
Stoji na čvrstom temelju na kojem se vječno može graditi - slobodi.
Ljiljana Katić, 24.9.2011.
- 08:19 -
