Okupala me samoća
osnažilo putovanje
u vlastitu jezgru
za neponovljivo more
valima iscrtane osobnosti
U njeg uranjam dušu
dok nebom primam
radost postojanja
oslobađam sve što ovisi
o drugom bremenitom
utapljanjem
Drži se površine
bojeći se dubina
bježeći od sebe
slijep za ljepote
gladan dragocjenosti
žedan svježine
Vjetar kosom uranja
kožom dodiruje srce
podiže sklopljena krila
leti
Ljiljana Katić,18.9.2011.
Post je objavljen 19.09.2011. u 16:54 sati.