Suza u oku
ponekad mi dugu nosi
ponekad tek kišne oblake
ali topi
topi svu grubost
i raduje se
što smije biti stopa
pohoda Ljubavi
u čovječje srce
I dok moj pogled
do samih dubina
želi doprijeti
ponovo ostaje
onaj komadić
koji zove
na novu avanturu
istraživanja
tajne čovjeka
Ljiljana Katić, Posedarje, 23.7.2000.
Post je objavljen 13.01.2010. u 09:37 sati.