Ljeljin izvor

09.02.2009., ponedjeljak

When the hyenas go marching in


Neizmjerno suosijećam s roditeljima mlade Britt Lapthorne. Nema strašnijega od ukopa vlastitog djeteta.
Mimo toga, gubitak mladog života protivan je prirodnim, ljudskim i božjim zakonima. Ako si ih ne utvaramo!
Gledala sam emisiju australske televizije o nesretnoj mladici. Nije me zanimala možebitna re-kreacija događaja. Zanimalo me kako Australci dišu. Kako nas vide kao druge?
Ne procjenjujem «rekonstrukciju», kriminal, ubojstvo / nesretni slučaj, ne priklanjam se nijednoj strani.
Naglašavam da je, prema mome mišljenju, naša policija krajnje diletantski i nonšalantno primila kako obavijest o Brittinom nestanku, tako i obavijest o naglo otputovalim suputnicima! Priklanjajući se u početku tezi o nestašnoj djevojčici daleko od kuće. Što je tata pušta samu! To je opći sindrom patrijarhalnog društva koji nije dozvoljeno miješati s poslom. O tome kako su takvim postupcima ponizili sebe same i vlastitu profesiju neću pisati jer nije ovdje riječ o tome.

Pitala sam se, da li se, i koliko civilizacijski razlikujemo od Australaca. Ili Australci od nas. Mislila sam da kao bogata i razvijena zemlja odmiču u nekim civilizacijskim ponašanjima od naše male patrijarhalne i pomalo zatucane sredine. Bjelačka kultura nastala na izgnaničkom i izbjegličkom supstratu. U oba slučaja bijeg je bio bijeg od gladi.
Čini mi se da nisu odbjegli nimalo dalje od evropskih zaselaka svojih predaka uprkos silnim miljama zemlje, vode i vremena koji su protekli između onda i sada, tamo i ovamo.
Ja kad putujem, makar putujem zadovoljstva radi, raspitam se o kulturi, jeziku i običajima naroda kojeg posjećujem. Ako idem poslovno, onda se i dodatno obavijestim o društvu u koje stižem, manirama, društvenim kodovima, lokalnom stanovništvu, veličini grada, načinu življenja i ophođenja. I malo o povijesti, tek toliko da imam orijentaciju u vremenu i prostoru.

Da su profesionalci i da su zaista htjeli pridonijeti razjašnjenju problema saznali bi:

Prvo: klub pristupačan mladeži, nalazi se tamo gdje se nalazi – smješten strateški (novčano) na ulazu u grad lako dostupan sa svih strana. Nije Dubrovnik velegrad gdje na svaku četvrt otpada po najmanje jedan klub i tri crvena fenjera. Prema tome nije djevojka upućena na tu adresu da bi je uhvatili u stupicu.
Drugo: naglasili su da se u, a naročito ispred kluba, skupljaju mladići. Da su obavili pripreme kako treba otkrili bi da se naš život, poput života svih stanovnika Mediterana, odvija većinom na otvorenom. Pogotovo u ljetnim noćima. To je način života a ne hvatanje plijena.
Treće: da je to društvo patrijarhalno i prema tome mladići su na javnim prostorima u većini i na svojem terenu. Uprkos 21. stoljeću i ženskoj emancipaciji.
Četvrto: nimalo nevažno, već desetljećima postoji zanimanje «galeb» iliti ga na anglosaksonskom području «latino lover» koje je najviše popularno i usavršava se za ljetnih vrućina i mjesečine. Oni se javno i otvoreno udvaraju strankinjama.
Peto: za naš način života prirodno je da muškarci pristupaju djevojkama, a ne obratno. Takav postupak nije nikakav znak kriminalnog ponašanja. Znam da stil takvih «uleta» može biti neugodan, pogotovo ako se mladac nije naučio skladnosti ili je nestrpljiv. To je koreografija udvaranja.
Šesto: mjesto koje je prikazano kao zadnje na kojem je, pretpostavlja se, bila živa, već stotinama godina je mjesto ljubovanja. U neposrednoj blizini kluba. Strmo i za neoprezne ili nestašne opasno mjesto. Samo vas korak ili dva dijeli od provalije.
Sedmo: neprofesionalno je i bezobrazno trpati vlastite riječi u tuđa usta - to je silovanje uma i duše.
Bilo je toga još, no i ovo je dosta da pokaže kako kulturološko nerazumijevanje dovodi do promašaja u namjeni emisije. Kulturološke razlike mogu samo objasniti neke okolnosti ali nisu dokaz ničega a najmanje kriminalnog ponašanja.

Hitler je tvrdio da su takve razlike dokaz kriminalne naravi osoba i naroda i da ih treba istrijebiti. U suradnji s Goebelsom trebalo mu je samo pet godina da postvari instrumente svoje politike i otvori prvi konclogor!

Sram bilo novinare što i najmanju klicu takva mišljenja i ponašanja šire svojim djelovanjem, makar i dobronamjernim.
Sram bilo novinare što se poigravaju uspomenom na nesretnu djevojku i hrane se kao hijene roditeljskim jadima.



- 18:50 - Kap, dvije, a i tri (38) - Prelij - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (8)
Rujan 2006 (4)

Opis bloga

Linkovi