Ljeljin izvor

Apćihaaa, šmrc, gulp ...
Tako je bilo cijelu zadnju sedmicu.
Povremeno sam tonula u opožarene sne. Povremeno sam tonula u ledeni mutež.
Negdje na rubu, cijelo to vrijeme, uporno i neumoljivo, progonio me glas iz bačve: Je li ti dobro, imaš li temperaturu, gdje držiš sitniš, da ti otvorim prozor, hoćeš još jednu deku, gdje si stavila onu knjigu, onu novu od Amazona, da ti zatvorim prozor, gdje mi je majica, je li ti prevruće, smeta li ti glazba, u kojoj vetrini držiš teče, je li te probudio telefon, ima li čistih čarapa, smeta li ti svjetlo, možeš li jesti, kako se pali vešmašina, hoćeš li jesti, što bi jela juhu ili ..., je li ti vrijeme za lijek, da ti dodam lijek, treba li ti čaja, je li dosta ako odstoji pet minuta, kakvu juhu želiš, jel' se pileća juha kuha kao i obična juha, gdje su mi modre hlače, ponestaje mojih lijekova kad ćeš se dignuti da me odvezeš do doktora...

Ne, da, u bukaleti, nemoj, o da, ne znam, daa, , ne, ne, , da, da, , ne, , ne, , da, da, da, da, da, ne, na marsuuu,

Nisam izdržala, ozdravila sam pod hitno!
Apćihaaa, šmrc ...