|
|
Mirko Alilović
Renato Sulić
Igor Vori
Ljubo Vukić
Mirza Džomba
Blaženko Lacković
Drago Vuković
Tonči Valčić
Davor Dominiković
Domagoj Duvnjak
Ivano Balić
Petar Metličić
Zlatko Horvat
Goran Šprem
Venio Losert
MJUZA
GREEN DAY-WAKE ME UP WHEN SEPTEMBER ENDS
FLO RIDA FT T-PAIN-LOW
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: ×.blogmaster.×
Ovo je moj blog!
ANKETE
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Povratak Balića već se pokazuje kao veliki magnet za publiku
Ivano je dobio najveće ovacije publike na službenom predstavljanju, no, gledatelji nisu štedjeli grla prigodom najave preostalih aktera, kao ni tijekom 60 minuta utakmice
Iako je bio radni dan (srijeda), iako je bilo jasno da ogled rukometaša Osijek Elektromodula i Zagreb Croatia osiguranja neće ponuditi ni najmanju rezultatsku neizvjesnost, dvorana Zrinjevac bila je pretijesna za sve one koji su htjeli uživo pogledati utakmicu 2. kola državnog prvenstva.
Na tribinama (ulaz nije bio slobodan kao u ranijim slučajevima) okupilo se oko 1.600 gledatelja, nije bilo mjesta ni za šibicu, ulaznica se tražila danima unaprijed, a svi oni došli su na djelu vidjeti momčad koju predvodi najbolji svjetski rukometaš Ivano Balić. Naravno, Ivano je dobio i najveće ovacije publike na službenom predstavljanju, no, gledatelji nisu štedjeli dlanove i grla prigodom najave preostalih aktera, kao ni tijekom 60 minuta utakmice, koja je ipak bila revijalnog karaktera. Velika razlika u kvaliteti već je u prvoj polovici prvog dijela došla do punog izražaja. Domaćini su imali čast povesti i potom još jednom biti u egalu do 4. minute, ali potom su poslužili kao solidan sparing partner. Na kraju, bilo je +20 (44:24) za hrvatskog prvaka, a tijekom susreta oba su trenera pružila prigodu za igru svim prijavljenima u službeni zapisnik.
- Ovo je jedan od pokazatelja da je čelništvo kluba povuklo pravi potez kada je odlučilo vratiti naše reprezentativce. To prepoznaju svi ljubitelji rukometa i sporta, prepoznali su to i osječki, koji su stvorili zaista sjajan ambijent. Pune tribine odlična su najava i za skorašnje SP - kaže Lino Ćervar, koji je također bio magnet za navijače, posebno one najmlađe, koji su koristili i najmanju prigodu za fotografiranje ili autogram.
Šteta što nova dvorana još nije gotova, sigurni smo da bi i njeni kapaciteti (3.600) bili ispunjeni za ovaj susret, no, kao što kaže Ćervar, bit će prigode kad krene svjetska smotra - jedna od skupina igrat će se i u slavonskoj metropoli, koja je očito gladna ne samo rukometnih gala-predstava.
Naravno, za vrijeme i nakon utakmice pod budnim je okom mnogobrojne publike bio Ivano Balić, koji i sam priznaje da nije očekivao ovakav odziv s tribina.
- Ugodno sam iznenađen osječkom atmosferom. Publika je zaista bila sjajna, mislim da su kućama otišli zadovoljni. Što se utakmice tiče, bilo je jasno kako će sve završiti. Domaćin ima mladu momčad, puno je tu posla, stoga im treba dati podršku - naglašava Balić.
Zagreb ovo zaslužuje
Istina, domaći su igrači malo bili u sjeni velikog suparnika, ali i oni zaslužuju pohvale za ono što su pokazali u ovom susretu.
- Igrači su imali želju, ali očito su bili impresionirani punom dvoranom, što je donijelo i neke pogreške koje nam se ne bi smjele događati. Dolazak Zagreba zaslužuje pune tribine, a nadam se da će u nastavku sezone gledatelji dolaziti na naše utakmice. Ovoj mladoj momčadi svaka pomoć i podrška je dobrodošla - kaže trener prvoligaša s Drave Ivan Duvnjak.
Objektivno, teško da će neka prvenstvena utakmica, ne samo rukometna, privući publiku u ovako velikom broju na Zrinjevac. Možda se sve ponovi kada Balić, Džomba, Vori i društvo ponovo dođu u Osijek...
Opet na terenu-Ivan Čupić
Na utakmici Slovenskog kupa na teren se vraća Ivan Čupić. Povratak koji sanja protekla dva mjeseca od tragične ozljede u kojoj je ostao bez prsta lijeve ruke
Ta crikvenička noć pamtit će se kao događaj koji je obilježio odlazak Hrvatske na OI u Pekingu, kao nešto što je u trenu zaustavilo Ivanovu uspješnu sportsku karijeru. Svi su sa strahom gledali hoće li se moći vratiti rukometu, kako će prihvatiti sudbinu koja ga je zadesila. Suigrači su mu bili najveća podrška i zbog njih se držao hrabro makar su suze tada potekle svima koji su uz Ivana probdjeli tu najtežu rukometnu noć.
U Gorenju su bili zabrinuti
Danas se ponovo veseli jer zna da je sve prošlo i bezrezervno najavljuje svoj početak u novom klubu, slovenskom Gorenju iz Velenja.
- Svašta mi je prolazilo kroz glavu od trena kad se to dogodilo pa do danas, no, nijednom se u ovih šezdeset dana nisam predavao. Znao sam da moram gledati naprijed i da ću moći igrati rukomet od kojeg živi moja obitelj. Krenuo sam napokon s treninzima, a trener Obrvan uvrstio me u sastav za ovu tešku utakmicu Slovenskog kupa u Trebnju - vedrim je glasom govorio Ivan Čupić.
Gledajući unatrag čega se možete prisjetiti iz ovog, za vas najtežeg, životnog razdoblja?
- Tada mi se svijet okrenuo za 360 stupnjeva. Odmah sam se zapitao zašto se baš meni dogodila ta nesvakidašnja tragedija, ali sam shvatio da sva ta pitanja nemaju nikakvog smisla. Trebalo je samo zaboraviti sve loše i bez razmišljanja krenuti iz početka. Krenuo sam odmah od te večeri hrabro, smirujući suigrače. Bilo mi je užasno teško, ali sam uspio smoći snage. Tješio sam ih da ništa nije toliko teško da se čovjek ne bi mogao nositi s time. Sjećam se Duvnjakovih urlika i suza svih suigrača. Baš su mi oni dali snagu da uspijem u svom obećanju da ću ponovo igrati i biti s njima - prisjeća se Ivan.
Tad su se pojavile sumnje hoćete li moći igrati na razini na kojoj ste nas navikli. Hoće li Ivan Čupić moći biti dio vrhunskog rukometa?
- Upravo te pretpostavke i sumnje su me još više ojačale. Oduvijek sam bio borac, znao sam se dokazati. Svaki novi dan u sportu i životu je takav. Nisam promijenio stavove, uvijek ću ostati dio sporta koji me afirmirao. Sad sam i potpuno siguran da ću igrati na višoj razini - poručuje desno krilo Gorenja i hrvatske reprezentacije.
Kako su reagirali u vašem novom klubu? Koliko su oni vjerovali i jeste li vidjeli sumnju kod slovenskih poslodavaca iz Gorenja?
- Vidjelo se da su bili zabrinuti i da im nije svejedno. Bili su potreseni i žalosni zbog mene, a naravno da su i zbog kluba gledali kako će sve završiti. Kad igrač ozlijedi koljeno, liječnici mogu predvidjeti vrijeme potrebno za potpuni oporavak. Kod mene se nije znalo kad ću i koliko moći.
Čim prije opet u reprezentaciju
Vi najbolje znate kolike su vaše mogućnosti nakon što ste skinuli šavove.
- Cijelo ljeto trenirao sam uglavnom bez lopte. Da sam morao još mjesec dana trčati, pretvorio bih se u maratonca. Posljednih dana radio sam i s loptom. Šutirao svoje specijalnosti, frkove i suhe listove... Vidio sam da mogu i da nisam izgubio taj osjećaj. Evo jučer sam i jako opalio po golu da se uvjerim da mogu konačno početi s igranjem - nasmijanim i veselim tonom potvrđuje Ivan.
U stalnim ste kontaktima sa suigračima iz reprezentacije. Kako su oni reagirali na vijest o povratku?
- A kako će reagirati? Pozitivno kao i uvijek. Raduju se sa mnom, a moja je velika želja da budemo uskoro zajedno. Želim ponovo u reprezentaciji osjetiti atmosferu koja nas krasi. Za mene je igranje za Hrvatsku najvrednije sportsko dostignuće. Vrednije od svih uspjeha i pobjeda - iskren je Čupić koji dodaje:
- Svima koji su sa mnom bili one kobne noći i jutra u Crikvenici dao bih sve što imam u životu. Svojom su me pažnjom i brigom zadužili zauvijek. Nikada im to neću zaboraviti.
Priznao je kako u Slovenskom prvenstvu Celje i Koper imaju malu prednost u borbi za naslov prvaka u odnosu na ostale pratitelje. On će s Gorenjem čekati priliku da su ubaci u borbu za visoke pozicije, a nada se proljeću u Kupu EHF. Današnji dan pamtit će kao početak i nastavak svog uspješnog rukometnog puta. Puta na kojem se nalazi i SP u Hrvatskoj, na kojem bi, bude li sve u redu, kockasti dres ponovo trebao odjenuti i mali velikog srca - Ivan Čupić.
Zagrebačka arena
Spaladium arena(Splitska arena)
Dvorana u Varaždinu
Dvorana u Poreču
Dvorana u Osijeku
Šest sportskih ljepotica obogatit će hrvatsku sportsku i društvenu svakodnevicu od prosinca, a u siječnju će imati predstavljanje kakvo su samo poželjeti mogle
Izgleda da će se čudo ipak dogoditi. Baš kao Kina u svom, Hrvatska je u svom stilu ponovo na putu da dokaže kako ništa nije nemoguće. Još prije manje od godinu dana govorilo se “počet će, počet će”, snimale su se emisije o kašnjenju, stanje je bilo alarmantno, čak je i IHF tražio jamstva, a onda...
Zadar je otvorio posebnu priču hrvatske sportske samostalnosti. Ljepotica na Višnjiku s rukometašima je pokazala svu raskoš, a na tom su tragu i ostali. Zagreb završava gradnju na Laništu, Split u Lori, Osijek u Gradskom vrtu, Poreč na Žatiki, Varaždin uz Dravu. Ljepotice se oblače za modnu reviju u siječnju, a zadarska već blista svim svojim sjajem. Generalke su zakazane u Poreču već za 21. studenog, u Osijeku za 2. prosinca, u Varaždinu za 6. prosinca, u Zagrebu i Splitu za 15. prosinca. I onda još mjesec dana za uljepšavanje.
Šest sportskih ljepotica obogatit će hrvatsku sportsku i društvenu svakodnevicu od prosinca, a u siječnju će imati predstavljanje kakvo su samo poželjeti mogle. Svjetsko prvenstvo rukometaša najveći je sportski događaj od samostalnosti. Jedno uz drugo - priliči.
Bilo bi idealno da se i rukometna priča poklopi. Makar za mnoge danas izgleda kao i dvorane prije godinu dana, Hrvatska je uvijek spremna pokazati da ništa nije nemoguće. Ako svi budu na istoj strani, baš kao i kada je o dvoranama bila riječ. Tako malo, a tako mnogo. Sve se može kad se hoće, iskreno hoće, bez “ali” i figa u džepovima... Zato ćemo sutra imati dvorane, a preksutra... Svjetsko zlato? Tako dobro zvuči!
ZAGREB - ARENA (15.200)
Izgledat će to dojmljivo. Takvu dvoranu još nismo imali. Zagrebačka Arena ulazi u finiš i glasnogovornik Ingre Danko Deban, koji nam je bio odličan domaćin, veli:
- Sve ide po planu, kašnjenja neće biti, radi se od “sedam do sedam”, dvorana će biti u upotrebi od 15. prosinca.
Postavlja se krov
Osamdesetak nosača koji daju “snagu” dvorani odavno su na mjestima. Iza njih su postavljeni zidovi od posebnih materijala, a na nekim dijelovima i stakla. Iza njih se krije ovalna tribina na tri kata koja izgleda impozantno, posebno popnete li se na vrh trećega.
Preglednost će biti savršena iz svakoga kuta dvorane. Na dijelu dvorane već su postavljeni probni stolci. Bit će sivi i plavi, kombinirano, što će sasvim sigurno dati dodatni štih ljepoti objekta koji Zagreb još nije imao. Oval s tribinama prekinut je na jednoj strani. Na tom će mjestu biti golema teleskopska tribina koja će se moći ukloniti kada dvorana bude ugošćivala koncerte (za pozornicu). Donji kat tribina bit će teleskopski, da bi se “radna površina” mogla povećati ovisno o potrebama, jer to neće biti dvorana samo za sportske priredbe.
Trenutačno se postavlja krov. Dobra je stvar što vrijeme služi izvođače radova, no i da je drukčije, ne bi se mnogo promijenilo. Ispod krova već su postavljene cijevi za ventilaciju, klimatizacijski uređaj ili grijanje, kako već želite. Krov bi trebao biti gotov do kraja rujna, a onda će svi kamioni i dizalice van jer počinje unutarnje uređenje, što je iznimno zahtjevna stvar, ali najljepša u cijeloj priči. Stolarija, stolci, parket, uređenje prolaza, ličenje zidova...
Izlazi na tribine povezani su širokim prolazima u kojima će se naći ugostiteljski objekti. U mokrim čvorovima, kojih neće nedostajati kao u Maksimiru, recimo, karamika je već postavljena, dizala za one koji neće moći pješice do svojih mjesta već su instalirana i u funkciji jer se njima dostavlja oprema. Prizemlje dvorane bit će rezervirano za urede, svlačionice, press-centre i mixed-zone, a na vrhu će biti mjesta za sigurnost, skladišta...
Najviši standardi
- Dvorana je rađena po najvišim svjetskim standardima, sve je predviđeno, čak i mala dvorana za treninge, terasa za primanja, a po izgledu će biti posebna - zaključit će Deban.
Istodobno s gradnjom dvorane grade se i pristupi. S kružnoga toka uskoro će se novim pothodnikom moći do dvorane. Dvorana će imati garažu za 900-tinjak mjesta, ali i još toliko vanjsko parkiralište, koje će se povećati uskoro, kada počne gradnja Arena shopping centra “od dvorane prema Karlovcu”. Sve u svemu, “Dobro došli u Zagreb” izgledat će mnogo ljepše nego prije. Takva dvorana i više od 15.000 gledatelja bit će motiv s kojim će nas svatko teško zaustaviti u siječnju.
SPLIT - SPALADIUM ARENA (12.000)
Sve govori kako će sportsko-poslovni kompleks u Lori biti na vrijeme završen jer radovi teku prema predviđenom planu. Prema onome što se već nazire, Split će se ponosno predstaviti rukometnom svijetu. Spaladium Arena, kako se zove taj sportski gorostas, imat će i dodatne luksuzne sadržaje, koji nažalost neće biti u funkciji za natjecanje.
Naime, stometarski poslovni toranj s garažama i ostalim sadržajima završetak očekuje 2010. godine. Poslovno-marketinški interes koncesionara dvorane u Lori, tvrtke Sportski grad, jest što bolje afirmirati dvoranu i ostale prostore najmom za kulturne, sportske i sajamske događaje. Stoga se sve više spominju američki partneri, koji u organizaciji velikih događaja imaju golemo iskustvo, a čini se kako im je i interes za Spaladium Arenu velik.
Dvorana s kapacitetom od 12.000 gledatelja ulazi u završnu fazu. Krovna konstrukcija već je montirana i počinju radovi kojima nevrijeme neće smetati. Tribine, svlačionice i mala dvorana za trening bit će završene do studenog.
Inspekcije IHF-a i marketinške agencije Sportfive nakon posljednjeg posjeta Splitu analizirali su mjesta predviđena za medije, miks-zonu i raspored kamera na tribinama i potpuno su zadovoljni. Parkiralište kraj dvorane kapaciteta 1.500 mjesta neće biti na raspolaganju gledateljima pa je u pripremi privremeno parkiralište koje će imati dovoljan broj parkirališnih mjesta dok se bude igralo u Splitu.
Inače, veliki kompleks u Splitu u gradsko će vlasništvo tek nakon isteka koncesije od 30 godina koja je stupila na snagu potpisom ugovora s tvrtkom Sportski grad.
Radilo se u 3 smjene
- Vjerujem da će sve biti dovršeno u planiranom roku i da će se poštovati svi standardi IHF-a i Sportfivea. Kontrolni pregledi za sada su dali pozitivne ocjene i sve što Split bude trebao učiniti da ugosti skupinu SP-a bit će učinjeno. Radilo se u tri smjene bez zastoja i problema. Krov je postavljen i sada očekujemo finalizaciju radova i uljepšavanje Spaladium Arene - rekao nam je Božidar Čapalija, zamjenik splitskoga gradonačelnika.
OSIJEK (3.500)
Građevinska operativa u punoj je formi. Dvorana u Gradskom vrtu u kojoj će se igrati utakmice jedne od skupina 21. SP-a u rukometu već ima sasvim jasne obrise. Ne samo vanjske, dugo već vidljive, nego i unutrašnje. Osječki će objekt imati veliku dvoranu kapaciteta 3.500 gledatelja, potom manju dvoranu s igralištem za košarku i 1.500 mjesta za gledatelje, dvije dvorane za borilačke sportove te na najgornjem katu tunel pokrivenim tartanskom stazom za potrebe atletičara.
Dakako, u tom će objektu biti i drugi sadržaji, od komfornih svlačionica, uredskih prostora, VIP salona do restorana s terasom, press-prostorija..., sve u vrhunskom izdanju. Približava se i vrijeme završetka gradnje, kao i uređenja okoliša s velikim parkirališnim prostorima.
- Sve ide po predviđenim planovima i pravim tempom. S pravom možemo očekivati da će naša dvorana biti gotova do početka prosinca i da ćemo za Dan grada 2. prosinca dobiti njezine ključeve - s očitim je zadovoljstvom nakon obilaska dvorane u gradnji istaknuo osječki gradonačelnik Gordan Matković.
Gradski i županijski čelnici, ali i građani Osijeka nadaju se da će i Vlada Republike Hrvatske u trenutku kada je dvorana u završnoj fazi gradnje poštovati preuzete obveze. Istaknuo je to i župan Krešimir Bubalo, uz nadu da će se uskoro riješiti i pitanje okolnih cestovnih prometnica uz Gradski vrt, poglavito Trpimirove ulice, kako bi do trenutka svečanog otvaranja dvorane, ali svakako do početka održavanja natjecanja za SP u rukometu pristup bio odgovarajući i sukladan objektivno velikoj investiciji i značenju događaja.
VARAŽDIN (5000)
Varaždinska dvorana odavno je dobila glavne obrise, građevinski su radovi završeni, preostao je tek završni “glanc”. Tako se ovih dana lakira parket, postavljaju posljednje staklene pregrade u dvorani, čisti i uređuje okoliš, a uskoro će se urediti i pristupna cesta. Dvorana će biti smještena u prekrasnom ambijentu šume Jelačić, uz rijeku Dravu, što će joj dati dodatnu atraktivnost.
Proračun se neće premašiti
Što se rokova tiče, oni bi trebali biti poštovani i 15. studenog dvorana će biti spremna za uporabu sa svim potrebnim dozvolama i riješenom “papirologijom”. Već 16. studenog prvi sportaši trebali bi kročiti u novu dvoranu, a proračun za gradnju također neće biti premašen. Svečano otvorenje dvorane u planu je za 6. prosinca, na Dan grada Varaždina. Dan poslije u planu je i Dan otvorenih vrata, kada bi trebale biti odigrane i tri jake utakmice, jedan susret odradili bi rukometaši Varteksa Di Caprija te po jedan odbojkaši i košarkaši.
Osim velike dvorane, bit će tu i jedna manja, kapaciteta 250 gledatelja, kao i nova kuglana sa šest staza, tri vanjska teniska terena te jedno vanjsko igralište za košarku i rukomet, odnosno mali nogomet. To bi igralište zimi trebalo biti pretvoreno u klizalište.
Za vrijeme gradnje nije bilo većih problema, što nije ni čudno kada se zna da je Zagorje Tehnobeton jedna od najboljih tvrtki u Hrvatskoj. Tvrtka će s partnerima iz Njemačke Maxom Boeglom biti i javni privatni partner sljedećih 25 godina te skrbiti o dvorani. Oformljena je i tvrtka kći TPN Drava, koja će upravljati dvoranom, a na čelo tvrtke postavljen je Neven Buljan.
- Naš njemački partner ima u tome mnogo iskustva, koja su nam prenijeli i nadam se da će upravljanje dvoranom uspješno funkcionirati. To će biti teško izvedivo bez tri snažna sportska kluba i nadam se da će nam pomoći i Grad, odnosno da ćemo imati mogućnosti da što češće napunimo dvoranu. Uz sportske manifestacije, bit će održavane i razne druge kulturno-umjetničke priredbe, ali samo one koje se uklapaju u ambijent i kulturno naslijeđe grada Varaždina - istaknuo je Buljan.
POREČ (2700)
Gradnja nove porečke gradske dvorane na Žatiki kao prvog objekta budućeg sportskog centra teče prema planu. Puni kapacitet dvorane s fiksnim, teleskopskim i montažnim tribinama trebao bi iznositi oko 3.700 gledatelja. Veći građevinski radovi već su završeni, čitav je objekt stavljen pod krov, zaokružen vanjskim stijenkama i ostakljen, pa trenutačno nesmetano teku radovi u objektu.
- Kasnimo nekoliko dana sa završnim radovima na fasadi i krovu, ali to izvođači intenziviranjem radova nadoknađuju pa nema sumnje da će objekt biti dovršen u roku. Završni tehnički pregled dvorane predviđen je za 15. studenog. U tijeku je postavljanje raznih instalacija i ograda, ličenje zidova i postavljanje sanitarija, dočim se oko objekta uređuju pristupne staze i stubište te okoliš. Ovoga mjeseca radove smo intenzivirali, radi se u dvije smjene od 7 do 23 sata kako rok dovršenja ne bi došao u pitanje - prenio nam je Alen Benković, direktor gradskog poduzeća Parentium, koje u ime grada vodi sve poslove vezane uz gradnju dvorane.
Ne bude li nepredviđenih situacija, Porečani dvoranu namjeravaju svečano otvoriti 21. studenog, na Blagdan svetog Maura, zaštitnika grada.
Lino Červar kao čelni čovjek priče nosi zasluge koje su nesporne i koje ništa u budućnosti ne može promijeniti. No, to ne znači da neke stvari ne zaslužuju analizu
Šest godina je prošlo otkad je Lino Červar na čelu hrvatske rukometne reprezentacije. Sama ta činjenica govori o vrijednosti koju potkrepljuju rezultati, čije su krune svjetsko i olimpijsko zlato. Posljednje je osvojeno prije četiri godine u Ateni i na njemu je izgrađeno puno toga, na što je ponosan hrvatski rukomet i sport uopće.
No, šest godina je dugo razdoblje, neke stvari su se promijenile, pa i sam Červar. U svjetlu polufinala na OI rezultat je uspjeh, posebno ako se rukomet usporedi s ostalim momčadskim sportovima, na čemu rukometaši inzistiraju kada je riječ o tretmanu. No, makar je UO rekao da se radi o uspjehu, slijedeći svoju odluku donesenu prije EP u Norveškoj (jedna medalja u tri natjecanja), svima je jasno da to nije uspjeh za sastav koji je navikao pobjeđivati. Uostalom, ako sam sastav tako kaže...
Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj bit će oproštaj najveće generacije hrvatskog rukometa. Oproštaj ne znači da će svi otići odjednom, ali je sasvim izvjesno da nakon SP momčad više nikad neće biti ista kao proteklih godina kad je bila apsolutni domaći i svjetski hit. Lino Červar kao čelni čovjek te priče nosi zasluge koje su nesporne i koje ništa u budućnosti ne može promijeniti. No, to ne znači da neke stvari ne zaslužuju analizu i kritiku jer nedodirljivih i nepogrešivih nema.
Na osam dosadašnjih natjecanja osvojili su četiri medalje, posljednje zlato prije 4 godine u Ateni, a isto toliko puta ostali su kratki za odličje. Ako kažemo najbolja generacija u momčadskom sportu posljednjih deset godina, onda je pošteno pitanje nisu li trebali osvojiti koje odličje više?
Švedska, s kojom se uvijek volimo uspoređivati, kao i svi uostalom, u ritmu godina za godinu od '92. na OI u Barceloni do ’02. na EP doma na 13 natjecanja osvojila je 12 medalja i nikad nije ostala bez polufinala. U istom razdoblju kao i mi Francuzi imaju dva zlata (EP Švicarska, OI Kina) i tri bronce (SP Portugal, SP Tunis, EP Norveška) - medalju više.
Dugo smo s njima, znamo da nikad u ovih pet godina nisu išli na natjecanje da bi bili drugi, pa tako neće ići ni u Hrvatskoj. Pritisak će biti sam po sebi, a na sve realnosti kojima smo okruženi, pritisak je samo dodatni uteg u ovom trenutku s kojim se teško nositi. Olimpijski turnir u Pekingu dao nam je sasvim dovoljno razloga za respekt situacije. Premali je krug kvalitete na koji se možemo osloniti, a vremena za neke veće zahvate više nema. Ovisimo u prvom redu o zdravlju i stoga je Lino Červar pred velikom zadaćom kako bi zlatna priča dobila i sretan završetak. Tenzije koje su povišene nakon Pekinga, uobičajena su komunikacija u rukometu, neki argumenti stoje, mnogi baš i ne, ali očito je da se mora pronaći način s kojim će se momčad podići nakon četvrtog mjesta u Pekingu. Ako su tenzije i optužbe način da se motivira momčad... Zašto ne? Iako nismo sigurni da je to baš pravi način. Opet, bitno je samo da mi možemo to ako si priznamo. I zato smo optimisti.
I dobro da nam se dogodilo u Kini jer iz Kine možete povući mudrost, a jedna od mudrosti kaže “Strpljivo izdrži mali gubitak i bit ćeš pošteđen velikoga’” I drvena medalja se isplati ako shvatiš... Makar i zapalili na kavici prije toga. Igrači su dobili porciju, no, oni su na kraju spomenuli i trenera, ali u analizu nisu išli jer je rezultat na SP prioritet. Prvi puta su to učinili nakon što su sami “prozvani” poslije Pekinga. I zato Červar mora oprezno balansirati da sačuva ono navrednije jer bez toga u kratkom vremenu neće moći sačuvati sliku za koju se bori. I koja mu još uvijek pripada...
Plusevi i minusi Line Červara
PLUSEVI LINE ČERVARA
Maksimalno povjerenje mladima
Jednom davno u Bolzanu '98. kada je Italija bila domaćin EP, Červar nam je rekao “bit ću izbornik Hrvatske”. Četiri godine kasnije to se i dogodilo. Uletio je kada su svi bježali od odgovornosti i velikog posla, kada smo u Švedskoj dodirnuli europsko dno.
Nije stvorio sve (Džomba je počeo u Japanu, Metličić je bio sjajan u Francuskoj, Goluža, Matošević i Jović igrali su i u Atlanti), ali je dao priliku igračima koji se dotad nisu dokazali da preuzmu ključne role. Balić je postao prvi igrač svijeta, Vori je ušao na velika vrata na scenu, Kaleb je dobio priliku života... Uspio im se približiti, izvući najbolje od njih i ujediniti ih u pohodu na svjetski i olimpijski tron. To mu nikad nisu i neće zaboraviti, koliko god se ponekad i naljutili.
3-2-1 kao stvar stila
Hrvatski rukomet je 2003. bio hit zbog stila koji nosi brzinu. Imali smo i raznovrsnost u obrambenim stilovima, što je bilo pravo malo bogatstvo. Červar je postavio 3-2-1 na svoj način, imao je 6-0 kao pobjedničku varijantu u velikim natjecanjima, koliko god je potencirao 3-2-1 kao stvar stila. Zato je ostalo upitno zašto je 3-2-1, koji se stvarao godinama, promijenjen na kraju olimpijskog ciklusa u Pekingu!?
Treba znati da sve to nije išlo glatko. Početak SP u Portugalu 2003. nije sugerirao takav rasplet, ali se na tom prvenstvu nakon tri susreta iskristalizirao sastav koji će nas nositi sljedećih godina. Mislimo tu na vanjsku liniju u kojoj je Lacković iz trećeg došao u prvi plan i uz Balića i Metličića izgradio liniju koja je bila naš najveći adut kasnije.
Politički zamah za rukomet
Červar je ulaskom u politiku napravio veliku stvar za rukomet, ali i za politiku na vrhuncu rukometne moći, pa je rukomet nakon dugo godina košarkaške dominacije uspio postati sport broj 2 u Hrvatskoj. I danas je zaštitni znak države koja stoji iza njegovih akcija (SP 2009). To je nesumnjivo velika pobjeda Červara, koja je rukometu dala zamah da izgradi sustav, no, pitanje je koliko je sve to rukomet u cjelini iskoristio na pravi način. Vrijeme nakon SP u Hrvatskoj će to pokazati.
MINUSI LINE ČERVARA
Imamo sve, nemamo zlata
Červar često voli spominjati rukometnu reprezentaciju kao obitelj. Igrački gledano to sigurno jest tako, ali u stručnom smislu u odnosu na Portugal i ranije razdoblje kada su krenuli na veliki put, Červar je ostao prilično usamljen.
Nema više ljudi koji su ga pratili na početku - Smajlagića, Bašića, Pehareca, Sakradžije, Arića... Došli su drugi, sve to je u međuvremenu zahvaljujući Lini podignuto na iznimno profesionalnu razinu. Ivica Udovičić u tom je smislu napravio veliki dio posla u suradnji s Červarom, Zoran Gobac je sve to uspješno kontrolirao. Danas imamo kondicijske trenere, nutricionista, nekoliko fizioterapeuta, liječnički tim, psihologa koji dobro rade svoj posao, ali nemamo rezultat kakav smo imali na početku kada toga još nije bilo, što samo sugerira stvari presudne za veliku priču. U Portugalu smo osvojili zlato gotovo bez ičega od spomenutog, za Atenu je prvi puta bio uključen u rad tandem Rak - Jurišić, a danas... Ostala je tajna zašto se mijenja tim koji osvaja zlata.
Zamjena za Metličića
Od Portugala 2003. pričamo o nasljedniku Pere Metličića na desnom vanjskom, a nismo se pomakli s mjesta. U Portugalu 2003. Nikola Karabatić je bio 17. igrač Francuske. Pet godina poslije je najbolji igrač na svijetu. Nije moguće da za pet godina mi nismo uspjeli naći zamjenu za Metličića. Nekad smo pogreškom tražili klona Zlatka Saračevića, ali ga nikad nismo našli jer to nije moguće. Tako je nemoguće naći i klona Prere Metličića. Pero se nametnuo stilom, a tako će biti i s nasljednikom, kojeg će, kao i Peru svojedobno Josip Milković, trebati istrpjeti sa svim njegovim vrlinama i manama. Červar nije uspio riješiti to važno pitanje, što nastoji kao koordinator svih selekcija, ali zasad bez rezultata.
Mladima nedostaju velike utakmice
Rezultati mladih selekcija su u padu, a igrajući za loša mjesta nećemo dobiti kvalitetu koju želimo. Uzimanje Balića i njegovog društva za primjer je pogrešno, jer se radi o sasvim posebnoj momčadi koja se na rađa svaki dan. Mladim igračima nedostaju velike utakmice protiv jakih selekcija, ono što su Balić i društvo, dok su rasli do visina, imali po Svjetskim kupovima ili Superkupovima. Morat ćemo to vratiti jer osvježenja ćemo naći samo u konkurenciji onih s kojima se želimo natjecati. Od utakmica sa slabijim protivnicima igrači nemaju prave koristi.
Nema igre bez Balića
Hrvatska s Balićem i bez Balića nije isti sastav. To je sasvim normalna stvar. No, Hrvatska bez Balića igra teško, puno teže nego što bi trebalo jer Balić je igrač izvan sustava, koji na maestralnu tehniku može riješti dosta toga na svoj jedinstven način. No, Hrvatska, kako godine prolaze, a Baliću postaje sve teže, treba i alternativni sustav da bi rasteretila i sačuvala najveći dragulj te da bi bila novost za konkurenciju. Mi to nismo dobili, vidjelo se i u Norveškoj, gdje nas je Balić vukao sam, i u Pekingu, gdje nije mogao. Bez toga će pritisak biti sve veći i veći...
Previše mijenjanja vratara
Vratari kao problem? Nemamo godinama prvog ni kroz klub, ni kroz reprezentaciju. Vratari rastu s momčadi, a mi ih previše mijenjamo, kao i obrane ispred njih, u čemu se oni teško snalaze. Nitko ne može reći da Matošević, Losert, Šola nisu ekstra klase. Kao i perspektiva tandema Pešić - Alilović. Trebaju utakmice, stil i onda ćemo moći reći “dobro je” ili “nije dobro”. Ovako, ostaju samo kao dežurni krivci.
Bliskost, sukob i egoizam
Kada je došao na čelo selekcije 2002, Červar se uspio približiti igračima na najbolji mogući način. Koliko zbog te činjenice danas “ispašta”, sigurno sam najbolje zna. Je li mu to teret? Nije, jer da jest, on bi to davno priznao. Červar odlično balansira u toj priči, uvlačeći u sukobe mnoge izvana, da bi to koristio kao motiv za momčad i na kraju kao priznanje vlastitom egu.
No, priča o neprijateljima se izlizala jer najbolji sastav u Hrvatskoj takvih jednostavno - nema. Zbog javnih obračuna navukao je puno gnjeva na sebe, no, s obzirom na status to mu nitko nije uzeo za posebno zlo, makar je za neke zauvijek otišao predaleko.
Šteta jer kao vrsni motivator dobro zna da postoji i sutra, ma kako završilo SP. Makar je rekao da “osim Balića imamo momčad u kojoj su igrači koji su u drugorazrednim rolama u svojim klubovima, vodonoše”, Lino Červar zna da ima u rukama moćno oružje i ne sumnjamo da će učiniti sve da na SP u Hrvatskoj bude veliki pobjednik. Mi mu to od srca želimo.
Ivano Balić-43 master one plays:Euro 2008
ženski dio gledališta u Kutiji šibica
Ivano: Iako nisu jako navijali, bilo je dobro za početak
Počelo je prvenstvo, predstavio se Ivano Balić zbog kojeg je u Kutiju šibica sletjelo nešto više ženske publike nego što je uobičajeno. I tu je kraj novostima kada su u pitanju Zagrebove prvenstvene utakmice. Završilo je +17, poluvrijeme je bilo +10 i o samoj utakmici teško je bilo što više reći.
Zagreb je bio bez ozlijeđenih Somića i Backovića. Backovićev problem s rupturom traži mirovanje, pa je to problem za pripreme koje slijede u Crikvenici i trajat će desetak dana. U timu je bio Dragan Jerković koji će uskoro napustiti klub. Branio je vrlo dobro u drugom dijelu. Priliku je u nastavku dobio igrač mladog Zagrebovog sastava, pivot Damir Mataga. Čvrst momak odigrao je bez respekta, zabio 3/3 i ispunio očekivanja.
U prvom dijelu Zagreb je krenuo sa 3-2-1 obranom, klasika Vori ispred, Špoljarić iza. Balić je startao i kao half u obrani i to je s njegovom brzinom bilo jako obećavajuće za budućnost. Jedini gol je zabio u 37. minuti, no golovi su kod njega relativna stvar. Nekoliko puta u prvom dijelu na neviđeno je našao Vorija i duboka našička obrana pucala je po šavovima.
Nexe nastoji igrati brzi rukomet, iznenadio je izmjene zagrebaša brzim centrom u nekoliko navrata, što se Zagrebu ne smije događati, ali u svoj toj brzini Našičani previše griješe. Tako su kod 13:9 zaredali s greškama, Zagreb je napravio 18:9. Bila je 20. minuta, a na brojci tehničke pogreške Našičani su već imali 'desetku’. Tako se protiv Zagreba ne može. I jasno, onda idu kontre, laki golovi i laka, velika prednost.
Nekoliko statističkih dodataka - Jerković 10 obrana u drugom dijelu, Vukić 6/7, Džomba 4/4, Horvat 4/4 i Štrlek 6/6, atraktivno, ali uz manje greške, Vori 6/7. Balić 1/3 - igrao je. Nije igrao Tonči Valčić zbog ozljede prsta zarađene u Veszpremu na turniru, no prst je u sve boljem stanju.
- Dobro je bilo za početak, nisu jako navijali, ali nisu navijali ni u Španjolskoj na ovakvim utakmicama. Kada dođu europske bit će sigurno drugačije - rekao je na kraju Ivano Balić
Prvi trening sa Croatia osiguranjem
Klupska je uprava u Zagreb dovela Balića u sklopu akcije - povratak hrvatskih reprezentativaca. On je uoči Pekinga u Zagreb došao zajedno s Tončijem Valčićem, a tome je prethodio dolazak Mirze Džombe i Igora Vorija. CO Zagreb je već sada respektabilna momčad, no Balić ne razmišlja o vremenima kada je Zagreb (1992. i 1993.) bio prvak Europe.
- Imamo nekoliko novih igrača, tek se moramo posložiti, no sigurno trebamo razmišljati o velikim dometima. Imamo odličnu momčad. Igramo u sigurno najtežoj skupini, ali mislim da možemo proći dalje - skromno je najavio rukometni virtuoz očekivanja za Ligu prvaka.
Bilo ga je lijepo vidjeti u dresu CO Zagreba okruženog suigračima iz reprezentacije. Sve su kamere ipak bile uperene samo u njega.
- Do sada sam nekoliko puta bio u Zagrebu i trenirao u ovoj dvorani (Kutija šibica), ali nikada u dresu domaćeg kluba. Osjećaj je dobar jer sam dugo planirao ovaj povratak - rekao je Balić u mikrofone okupljenih novinara prije treninga.
Uoči treninga Balića smo pitali kakvo je stanje njegove ozljede.
“Vidjet će se tijekom treninga”, glasio je kratki odgovor, a neizrečeni je na kraju dobio pozitivan prizvuk. I Ivano i ostali radili su punom parom. Lino Červar i pomoćnik Senjanin Maglajlija nisu imali previše razumijevanja. Iako još nisu ‘zacijelile rane’ iz Pekinga, trening je bio punog intenziteta.
- Odmora nije bilo, a sada je jasno da ga neće niti biti. To smo unaprijed znali jer nas čeka naporni period. Čekaju nas na klupskom planu domaće obaveze, Liga prvaka je naravno prioritet, a tu su i zadaci u reprezentaciji - kvalifikacije za Europsko prvenstvo te kao kruna sezone naše Svjetsko prvenstvo.
Nakon prvog treninga teško je donositi zaključke, no Ivano je potpuno svjestan da ga u Zagrebu čekaju ‘krv, znoj i suze’.
- U Španjolskoj je pristup puno ležerniji. To mi je pokazao već ovaj prvi trening na kojem nije bilo pošteda iako smo praktično tek došli iz Pekinga. Svi mi reprezentativci imali smo tek sedam slobodnih dana. No, to me upće nije iznenadilo jer se navike trenera Line Červara nisu promijenile. Koliko se naporno radi u reprezentaciji, tako se radi i u klubu.
• Razlike ipak postoje...
- Iako je u klubu koncentrirana polovica hrvatske reprezentacije, dosta je toga novoga. Slijedi nam period prilagodbe koja će ipak biti olakšana jer se poznajemo iz reprezentacije.
• Nakon Pekinga ostali su određeni ‘repovi’. Javnost je očekivala više, više su očekivali i sami igrači:
- Na Igrama smo dali sve od sebe, nitko se nije štedio i nemamo si što prigovoriti. Priznajem da me još uvijek muči to četvrto mjesto jer smo toliko željeli tu medalju. Upravo zbog toga možda i nije loše to što je odmor tako kratko trajao. Jednostavno nećemo imati vremena žaliti za Pekingom i razmišljati o tome što smo eventualno propustili i što smo mogli napraviti. Danas se u rukometu sve prebrzo događa, raspored nam je prenatrpan.
Ivano Balić
Rođen 1. travnja 1979.
Klubovi: Split, Metković, Portland San Antonio, CO Zagreb.
Odličja s velikih natjecanja: Zlato SP 2003. Portugal, OI Atena 2004., srebro SP Tunis 2005., EP Norveška 2008.
Najbolji igrač svijeta IHF-a 2003. i 2006. Peterostruki najbolji igrač (MVP) na pet velikih natjecanja - EP Slovenija 2004., OI Atena 2004., SP Tunis 2005., EP Švicarska 2006., SP Njemačka 2007., EP Norveška 2008.
Dvostruki dobitnik Državne nagrade za sport Franjo Bučar (2004.), pojedinačno i kao član reprezentacije.
'O mom nesportskom životu najbolje govore moja igračka postignuća', tvrdi Ivano i otkriva da su ga na OI oduševili Usain Bolt, naše 'kung-fu pande' i Novak Đoković
Iako je nakon Pekinga bio silno razočaran i nevoljko je govorio o nastupu na Olimpijskim igrama, nakon nekoliko dana je ipak ponudio svoju verziju svega što se događalo u dalekoj Kini. Nije se želio uključiti u polemike koje su se javile i prije povratka reprezentativaca u Hrvatsku, ali dosta toga se može iščitati iz njegovih odmjerenih rečenica. Njega ne fasciniraju veličine ni dočeci, teško je isprovocirati njegovu taštinu, a svoju emotivnu stabilnost pronalazi u Splitu. Čuli ste većinu komentara nakon dolaska u Hrvatsku o igri i rezultatskom dosegu na OI?
- Sve manje čitam novine i ne bavim se time tko je što rekao. Mene nitko ne može izbaciti iz moje sportske kolotečine. Svjesni smo koliko smo mogli i koliko smo napravili i okrećemo se budućnosti u kojoj se nikome nismo dužni ponovo dokazivati, nikome osim sebi. Zna se koliko i na koji način igramo za Hrvatsku. Uvijek idemo do posljednjeg atoma snage i to svim srcem i zato sam miran jer znam da smo dali sve što smo mogli, ma što netko mislio o tome.
Većina misli da smo u Pekingu mogli više. Činilo se da Hrvatska u napadu nije ponudila svoja najbolja izdanja na velikim natjecanjima.
- Nismo imali svježinu u ključnim trenucima. Siguran sam da je nedostajalo puno više zajedničkih treninga zbog poznatih okolnosti s Metličićem i Džombom. Nije bilo izrađenih akcija iz kojih bismo lakše dolazili do šuta. Jednom riječju, mučili smo se. Izgubili smo onaj protok lopte iz kojih su se rađale akcije. U takvoj igri smo ranije svi bili opasni. Žalim za posljednjih deset minuta s Francuzima u polufinalu kada nakon flastera na meni, na sredini nismo odigrali kako je trebalo. Onda smo protiv Španjolaca pukli i u obrani i u napadu. Moraju se otkriti razlozi zašto nam se to dogodilo, jer takve stvari više se ne smiju događati.
Jeste li bili fizički spremni za najveće napore? Kakvim uopće ocjenjujete pripreme uoči Pekinga, jer dojam je bio kako su neki igrači doslovce ostali bez snage?
- Mogu govoriti isključivo o sebi. Ne znam kako su se drugi osjećali. Meni je ozljeda u prvom kolu sa Španjolskom odnijela sedam dana ritma koji sam gradio tijekom svih ciklusa priprema za OI. Upravo to me unazadilo i odnijelo mi svježinu, koja inače sve manje dolazi do izražaja kako turnir odmiče. Do te nesretne ozljede sam bio spreman i osjećao sam se odlično.
Kako ste uspjeli zaigrati tako brzo s obzirom na rupturu lista od dva i pol centimetra?
- Ponovo sam zahvalan Zdenku Domančiću, koji mi je i ovaj put spasio nastup na velikom natjecanju. Na žalost, bilo je oko reprezentacije i onih koji su govorili kako uopće nisam ozlijeđen. Ali ne želim ih imenovati, nego ću im u četiri oka objasniti pravo stanje i što mislim o takvim pričama.
Neki od vaših suigrača rekli su nam kako su vas vidjeli u suzama nakon utakmice sa Španjolskom za broncu.
- Puknuo sam totalno, jer sam do ozljede imao predosjećaj kako ću odigrati odličan turnir. Vjerovao sam u sebe kao nikada do sada. Olimpijske igre čekao sam od Atene jer sam zajedno sa suigračima imao šansu ponovo doći do vrha. Gledao sam Peru i Mirzu s kakvim se problemima bore nakon ozljeda, ali tek kad se tebi nešto dogodi, shvatiš koliko si daleko od cilja. Istina, bio sam nemoguće tužan nakon Španjolske.
A jeste li bili tužni kad ste čuli primjedbe dva čelna čovjeka HRS-a kako je glavni problem ove reprezentacije nesportski život ili “previše cigareta, kava i kafića”?
- Ne brinem zbog toga i ne osjećam potrebu govoriti o privatnim stvarima. O mom načinu života najbolje govore moja igračka dostignuća. Sigurno da ne bih ostvario sve što sam uspio u svojoj karijeri da sam živio nesportskim životom. Oni koji misle drukčije, očito me ne poznaju dovoljno.
Iza njega su Igre koje će pamtiti po nošenju hrvatske zastave, po ozljedi, suzama i razočaranju zbog izgubljene medalje. Ispred njega je izazov zvan Croatia osiguranje Zagreb i novi nastupi za reprezentaciju. Reprezentaciju koja bez njega i još nekih igrača ne bi igrala vrhunski rukomet. To je i nakon Pekinga jasno baš svima koji se imalo razumiju u rukomet.
'Oduševile su me naše kung fu pande'
Koji su vas sportaši oduševili u Pekingu?
- Usain Bolt i naše “kung fu pande”.
Pande?
- Naše taekwondo cure Sandra Šarić i Martina Zubčić. Iznimne su sportašice i djevojke. Da je bilo pravde, uzele bi i zlato, ali i ovako su postigle strašan uspjeh.
Malo o Usainu Boltu.
- Fascinirao me, posebno na dvjesto metara jer nisam vjerovao da netko može skinuti stari rekord. Čovjek je atipičan sprinter, nije nabijen mišićima, elegantno ih je ostavio iza sebe. Sada sam siguran da će drugima njegov rekord biti nedostižan.
Što je s ostalim sportovima, poput tenisa i košarke, posebno američkog Dream Teama?
- Upoznao sam Novaka Đokovića. Često smo bili zajedno i on je sasvim normalan tip. Amerikanci me nisu oduševili. Imali su, usput, i ogromnu podršku sudaca, što mi se nije svidjelo. Njima to definitivno ne treba
Ivano, kako ozljede? Nemam pojma, vidjet ćemo!
Ivana su na prvom treningu dočekale TV-kamere i curice s blokovima
Nikad dosad curice s blokovima i olovkama nisu čekale početak treninga zagrebaša. Dogodilo se to u srijedu kada je u popodnevnim satima prvi put na Zagrebov trening došao Ivano Balić. Stigao je među prvima, obavio sve formalnosti oko pozdravljanja, a na treningu su se ovaj puta našle i tv-kamere, što u rukometnom slučaju i nije uobičajena stvar. Trener Červar dao je Baliću mogućnost da se obrati medijima, a zatim se krenulo na uobičajeni trening.
- Evo, stigao sam iz Španjolske neposredno prije treninga. Osim što sam umoran, sve drugo je u najboljem redu. Pitate kako ozljeda? Ne znam, ostanite do kraja treninga, pa ćemo vidjeti - rekao je dobro raspoloženi najbolji hrvatski rukometaš.
Sve ostale sitnice su na mjestu i naš prvak od danas počinje najozbiljnije pripreme za iznimno zahtjevnu sezonu koja igrače očekuje i na klupskom i na reprezentativnom planu.
Hrvatska vs Danska - Rukomet - EP Norveska - NAJ potezi
Hrvatska vs Slovenija - Rukomet - EP Norveska - NAJ potezi
Hrvatska vs Ceska - Rukomet - EP Norveska - NAJ potezi
Hrvatska vs Poljska - Rukomet - EP Norveska - NAJ potezi
Hrvatska vs CrnaGora - Rukomet - EP Norveska - NAJ potezi
Hrvatska-Francuska 24:23 Zadnji trenutci
