|
|
Mirko Alilović
Renato Sulić
Igor Vori
Ljubo Vukić
Mirza Džomba
Blaženko Lacković
Drago Vuković
Tonči Valčić
Davor Dominiković
Domagoj Duvnjak
Ivano Balić
Petar Metličić
Zlatko Horvat
Goran Šprem
Venio Losert
MJUZA
GREEN DAY-WAKE ME UP WHEN SEPTEMBER ENDS
FLO RIDA FT T-PAIN-LOW
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: ×.blogmaster.×
Ovo je moj blog!
ANKETE
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Opet na terenu-Ivan Čupić
Na utakmici Slovenskog kupa na teren se vraća Ivan Čupić. Povratak koji sanja protekla dva mjeseca od tragične ozljede u kojoj je ostao bez prsta lijeve ruke
Ta crikvenička noć pamtit će se kao događaj koji je obilježio odlazak Hrvatske na OI u Pekingu, kao nešto što je u trenu zaustavilo Ivanovu uspješnu sportsku karijeru. Svi su sa strahom gledali hoće li se moći vratiti rukometu, kako će prihvatiti sudbinu koja ga je zadesila. Suigrači su mu bili najveća podrška i zbog njih se držao hrabro makar su suze tada potekle svima koji su uz Ivana probdjeli tu najtežu rukometnu noć.
U Gorenju su bili zabrinuti
Danas se ponovo veseli jer zna da je sve prošlo i bezrezervno najavljuje svoj početak u novom klubu, slovenskom Gorenju iz Velenja.
- Svašta mi je prolazilo kroz glavu od trena kad se to dogodilo pa do danas, no, nijednom se u ovih šezdeset dana nisam predavao. Znao sam da moram gledati naprijed i da ću moći igrati rukomet od kojeg živi moja obitelj. Krenuo sam napokon s treninzima, a trener Obrvan uvrstio me u sastav za ovu tešku utakmicu Slovenskog kupa u Trebnju - vedrim je glasom govorio Ivan Čupić.
Gledajući unatrag čega se možete prisjetiti iz ovog, za vas najtežeg, životnog razdoblja?
- Tada mi se svijet okrenuo za 360 stupnjeva. Odmah sam se zapitao zašto se baš meni dogodila ta nesvakidašnja tragedija, ali sam shvatio da sva ta pitanja nemaju nikakvog smisla. Trebalo je samo zaboraviti sve loše i bez razmišljanja krenuti iz početka. Krenuo sam odmah od te večeri hrabro, smirujući suigrače. Bilo mi je užasno teško, ali sam uspio smoći snage. Tješio sam ih da ništa nije toliko teško da se čovjek ne bi mogao nositi s time. Sjećam se Duvnjakovih urlika i suza svih suigrača. Baš su mi oni dali snagu da uspijem u svom obećanju da ću ponovo igrati i biti s njima - prisjeća se Ivan.
Tad su se pojavile sumnje hoćete li moći igrati na razini na kojoj ste nas navikli. Hoće li Ivan Čupić moći biti dio vrhunskog rukometa?
- Upravo te pretpostavke i sumnje su me još više ojačale. Oduvijek sam bio borac, znao sam se dokazati. Svaki novi dan u sportu i životu je takav. Nisam promijenio stavove, uvijek ću ostati dio sporta koji me afirmirao. Sad sam i potpuno siguran da ću igrati na višoj razini - poručuje desno krilo Gorenja i hrvatske reprezentacije.
Kako su reagirali u vašem novom klubu? Koliko su oni vjerovali i jeste li vidjeli sumnju kod slovenskih poslodavaca iz Gorenja?
- Vidjelo se da su bili zabrinuti i da im nije svejedno. Bili su potreseni i žalosni zbog mene, a naravno da su i zbog kluba gledali kako će sve završiti. Kad igrač ozlijedi koljeno, liječnici mogu predvidjeti vrijeme potrebno za potpuni oporavak. Kod mene se nije znalo kad ću i koliko moći.
Čim prije opet u reprezentaciju
Vi najbolje znate kolike su vaše mogućnosti nakon što ste skinuli šavove.
- Cijelo ljeto trenirao sam uglavnom bez lopte. Da sam morao još mjesec dana trčati, pretvorio bih se u maratonca. Posljednih dana radio sam i s loptom. Šutirao svoje specijalnosti, frkove i suhe listove... Vidio sam da mogu i da nisam izgubio taj osjećaj. Evo jučer sam i jako opalio po golu da se uvjerim da mogu konačno početi s igranjem - nasmijanim i veselim tonom potvrđuje Ivan.
U stalnim ste kontaktima sa suigračima iz reprezentacije. Kako su oni reagirali na vijest o povratku?
- A kako će reagirati? Pozitivno kao i uvijek. Raduju se sa mnom, a moja je velika želja da budemo uskoro zajedno. Želim ponovo u reprezentaciji osjetiti atmosferu koja nas krasi. Za mene je igranje za Hrvatsku najvrednije sportsko dostignuće. Vrednije od svih uspjeha i pobjeda - iskren je Čupić koji dodaje:
- Svima koji su sa mnom bili one kobne noći i jutra u Crikvenici dao bih sve što imam u životu. Svojom su me pažnjom i brigom zadužili zauvijek. Nikada im to neću zaboraviti.
Priznao je kako u Slovenskom prvenstvu Celje i Koper imaju malu prednost u borbi za naslov prvaka u odnosu na ostale pratitelje. On će s Gorenjem čekati priliku da su ubaci u borbu za visoke pozicije, a nada se proljeću u Kupu EHF. Današnji dan pamtit će kao početak i nastavak svog uspješnog rukometnog puta. Puta na kojem se nalazi i SP u Hrvatskoj, na kojem bi, bude li sve u redu, kockasti dres ponovo trebao odjenuti i mali velikog srca - Ivan Čupić.
