Pregled posta

Nakon Pekinga prvi put i igrači našli zamjerke izborniku Červaru

Lino Červar kao čelni čovjek priče nosi zasluge koje su nesporne i koje ništa u budućnosti ne može promijeniti. No, to ne znači da neke stvari ne zaslužuju analizu
Šest godina je prošlo otkad je Lino Červar na čelu hrvatske rukometne reprezentacije. Sama ta činjenica govori o vrijednosti koju potkrepljuju rezultati, čije su krune svjetsko i olimpijsko zlato. Posljednje je osvojeno prije četiri godine u Ateni i na njemu je izgrađeno puno toga, na što je ponosan hrvatski rukomet i sport uopće.
No, šest godina je dugo razdoblje, neke stvari su se promijenile, pa i sam Červar. U svjetlu polufinala na OI rezultat je uspjeh, posebno ako se rukomet usporedi s ostalim momčadskim sportovima, na čemu rukometaši inzistiraju kada je riječ o tretmanu. No, makar je UO rekao da se radi o uspjehu, slijedeći svoju odluku donesenu prije EP u Norveškoj (jedna medalja u tri natjecanja), svima je jasno da to nije uspjeh za sastav koji je navikao pobjeđivati. Uostalom, ako sam sastav tako kaže...

Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj bit će oproštaj najveće generacije hrvatskog rukometa. Oproštaj ne znači da će svi otići odjednom, ali je sasvim izvjesno da nakon SP momčad više nikad neće biti ista kao proteklih godina kad je bila apsolutni domaći i svjetski hit. Lino Červar kao čelni čovjek te priče nosi zasluge koje su nesporne i koje ništa u budućnosti ne može promijeniti. No, to ne znači da neke stvari ne zaslužuju analizu i kritiku jer nedodirljivih i nepogrešivih nema.
Na osam dosadašnjih natjecanja osvojili su četiri medalje, posljednje zlato prije 4 godine u Ateni, a isto toliko puta ostali su kratki za odličje. Ako kažemo najbolja generacija u momčadskom sportu posljednjih deset godina, onda je pošteno pitanje nisu li trebali osvojiti koje odličje više?
Švedska, s kojom se uvijek volimo uspoređivati, kao i svi uostalom, u ritmu godina za godinu od '92. na OI u Barceloni do ’02. na EP doma na 13 natjecanja osvojila je 12 medalja i nikad nije ostala bez polufinala. U istom razdoblju kao i mi Francuzi imaju dva zlata (EP Švicarska, OI Kina) i tri bronce (SP Portugal, SP Tunis, EP Norveška) - medalju više.

Dugo smo s njima, znamo da nikad u ovih pet godina nisu išli na natjecanje da bi bili drugi, pa tako neće ići ni u Hrvatskoj. Pritisak će biti sam po sebi, a na sve realnosti kojima smo okruženi, pritisak je samo dodatni uteg u ovom trenutku s kojim se teško nositi. Olimpijski turnir u Pekingu dao nam je sasvim dovoljno razloga za respekt situacije. Premali je krug kvalitete na koji se možemo osloniti, a vremena za neke veće zahvate više nema. Ovisimo u prvom redu o zdravlju i stoga je Lino Červar pred velikom zadaćom kako bi zlatna priča dobila i sretan završetak. Tenzije koje su povišene nakon Pekinga, uobičajena su komunikacija u rukometu, neki argumenti stoje, mnogi baš i ne, ali očito je da se mora pronaći način s kojim će se momčad podići nakon četvrtog mjesta u Pekingu. Ako su tenzije i optužbe način da se motivira momčad... Zašto ne? Iako nismo sigurni da je to baš pravi način. Opet, bitno je samo da mi možemo to ako si priznamo. I zato smo optimisti.
I dobro da nam se dogodilo u Kini jer iz Kine možete povući mudrost, a jedna od mudrosti kaže “Strpljivo izdrži mali gubitak i bit ćeš pošteđen velikoga’” I drvena medalja se isplati ako shvatiš... Makar i zapalili na kavici prije toga. Igrači su dobili porciju, no, oni su na kraju spomenuli i trenera, ali u analizu nisu išli jer je rezultat na SP prioritet. Prvi puta su to učinili nakon što su sami “prozvani” poslije Pekinga. I zato Červar mora oprezno balansirati da sačuva ono navrednije jer bez toga u kratkom vremenu neće moći sačuvati sliku za koju se bori. I koja mu još uvijek pripada...





Plusevi i minusi Line Červara
PLUSEVI LINE ČERVARA

Maksimalno povjerenje mladima
Jednom davno u Bolzanu '98. kada je Italija bila domaćin EP, Červar nam je rekao “bit ću izbornik Hrvatske”. Četiri godine kasnije to se i dogodilo. Uletio je kada su svi bježali od odgovornosti i velikog posla, kada smo u Švedskoj dodirnuli europsko dno.
Nije stvorio sve (Džomba je počeo u Japanu, Metličić je bio sjajan u Francuskoj, Goluža, Matošević i Jović igrali su i u Atlanti), ali je dao priliku igračima koji se dotad nisu dokazali da preuzmu ključne role. Balić je postao prvi igrač svijeta, Vori je ušao na velika vrata na scenu, Kaleb je dobio priliku života... Uspio im se približiti, izvući najbolje od njih i ujediniti ih u pohodu na svjetski i olimpijski tron. To mu nikad nisu i neće zaboraviti, koliko god se ponekad i naljutili.

3-2-1 kao stvar stila
Hrvatski rukomet je 2003. bio hit zbog stila koji nosi brzinu. Imali smo i raznovrsnost u obrambenim stilovima, što je bilo pravo malo bogatstvo. Červar je postavio 3-2-1 na svoj način, imao je 6-0 kao pobjedničku varijantu u velikim natjecanjima, koliko god je potencirao 3-2-1 kao stvar stila. Zato je ostalo upitno zašto je 3-2-1, koji se stvarao godinama, promijenjen na kraju olimpijskog ciklusa u Pekingu!?
Treba znati da sve to nije išlo glatko. Početak SP u Portugalu 2003. nije sugerirao takav rasplet, ali se na tom prvenstvu nakon tri susreta iskristalizirao sastav koji će nas nositi sljedećih godina. Mislimo tu na vanjsku liniju u kojoj je Lacković iz trećeg došao u prvi plan i uz Balića i Metličića izgradio liniju koja je bila naš najveći adut kasnije.

Politički zamah za rukomet
Červar je ulaskom u politiku napravio veliku stvar za rukomet, ali i za politiku na vrhuncu rukometne moći, pa je rukomet nakon dugo godina košarkaške dominacije uspio postati sport broj 2 u Hrvatskoj. I danas je zaštitni znak države koja stoji iza njegovih akcija (SP 2009). To je nesumnjivo velika pobjeda Červara, koja je rukometu dala zamah da izgradi sustav, no, pitanje je koliko je sve to rukomet u cjelini iskoristio na pravi način. Vrijeme nakon SP u Hrvatskoj će to pokazati.

MINUSI LINE ČERVARA

Imamo sve, nemamo zlata
Červar često voli spominjati rukometnu reprezentaciju kao obitelj. Igrački gledano to sigurno jest tako, ali u stručnom smislu u odnosu na Portugal i ranije razdoblje kada su krenuli na veliki put, Červar je ostao prilično usamljen.
Nema više ljudi koji su ga pratili na početku - Smajlagića, Bašića, Pehareca, Sakradžije, Arića... Došli su drugi, sve to je u međuvremenu zahvaljujući Lini podignuto na iznimno profesionalnu razinu. Ivica Udovičić u tom je smislu napravio veliki dio posla u suradnji s Červarom, Zoran Gobac je sve to uspješno kontrolirao. Danas imamo kondicijske trenere, nutricionista, nekoliko fizioterapeuta, liječnički tim, psihologa koji dobro rade svoj posao, ali nemamo rezultat kakav smo imali na početku kada toga još nije bilo, što samo sugerira stvari presudne za veliku priču. U Portugalu smo osvojili zlato gotovo bez ičega od spomenutog, za Atenu je prvi puta bio uključen u rad tandem Rak - Jurišić, a danas... Ostala je tajna zašto se mijenja tim koji osvaja zlata.

Zamjena za Metličića
Od Portugala 2003. pričamo o nasljedniku Pere Metličića na desnom vanjskom, a nismo se pomakli s mjesta. U Portugalu 2003. Nikola Karabatić je bio 17. igrač Francuske. Pet godina poslije je najbolji igrač na svijetu. Nije moguće da za pet godina mi nismo uspjeli naći zamjenu za Metličića. Nekad smo pogreškom tražili klona Zlatka Saračevića, ali ga nikad nismo našli jer to nije moguće. Tako je nemoguće naći i klona Prere Metličića. Pero se nametnuo stilom, a tako će biti i s nasljednikom, kojeg će, kao i Peru svojedobno Josip Milković, trebati istrpjeti sa svim njegovim vrlinama i manama. Červar nije uspio riješiti to važno pitanje, što nastoji kao koordinator svih selekcija, ali zasad bez rezultata.

Mladima nedostaju velike utakmice
Rezultati mladih selekcija su u padu, a igrajući za loša mjesta nećemo dobiti kvalitetu koju želimo. Uzimanje Balića i njegovog društva za primjer je pogrešno, jer se radi o sasvim posebnoj momčadi koja se na rađa svaki dan. Mladim igračima nedostaju velike utakmice protiv jakih selekcija, ono što su Balić i društvo, dok su rasli do visina, imali po Svjetskim kupovima ili Superkupovima. Morat ćemo to vratiti jer osvježenja ćemo naći samo u konkurenciji onih s kojima se želimo natjecati. Od utakmica sa slabijim protivnicima igrači nemaju prave koristi.

Nema igre bez Balića
Hrvatska s Balićem i bez Balića nije isti sastav. To je sasvim normalna stvar. No, Hrvatska bez Balića igra teško, puno teže nego što bi trebalo jer Balić je igrač izvan sustava, koji na maestralnu tehniku može riješti dosta toga na svoj jedinstven način. No, Hrvatska, kako godine prolaze, a Baliću postaje sve teže, treba i alternativni sustav da bi rasteretila i sačuvala najveći dragulj te da bi bila novost za konkurenciju. Mi to nismo dobili, vidjelo se i u Norveškoj, gdje nas je Balić vukao sam, i u Pekingu, gdje nije mogao. Bez toga će pritisak biti sve veći i veći...

Previše mijenjanja vratara
Vratari kao problem? Nemamo godinama prvog ni kroz klub, ni kroz reprezentaciju. Vratari rastu s momčadi, a mi ih previše mijenjamo, kao i obrane ispred njih, u čemu se oni teško snalaze. Nitko ne može reći da Matošević, Losert, Šola nisu ekstra klase. Kao i perspektiva tandema Pešić - Alilović. Trebaju utakmice, stil i onda ćemo moći reći “dobro je” ili “nije dobro”. Ovako, ostaju samo kao dežurni krivci.

Bliskost, sukob i egoizam
Kada je došao na čelo selekcije 2002, Červar se uspio približiti igračima na najbolji mogući način. Koliko zbog te činjenice danas “ispašta”, sigurno sam najbolje zna. Je li mu to teret? Nije, jer da jest, on bi to davno priznao. Červar odlično balansira u toj priči, uvlačeći u sukobe mnoge izvana, da bi to koristio kao motiv za momčad i na kraju kao priznanje vlastitom egu.
No, priča o neprijateljima se izlizala jer najbolji sastav u Hrvatskoj takvih jednostavno - nema. Zbog javnih obračuna navukao je puno gnjeva na sebe, no, s obzirom na status to mu nitko nije uzeo za posebno zlo, makar je za neke zauvijek otišao predaleko.
Šteta jer kao vrsni motivator dobro zna da postoji i sutra, ma kako završilo SP. Makar je rekao da “osim Balića imamo momčad u kojoj su igrači koji su u drugorazrednim rolama u svojim klubovima, vodonoše”, Lino Červar zna da ima u rukama moćno oružje i ne sumnjamo da će učiniti sve da na SP u Hrvatskoj bude veliki pobjednik. Mi mu to od srca želimo.


Post je objavljen 19.09.2008. u 17:13 sati.