Izgubljene nade

31.05.2006., srijeda

***

Srce vrisnu tisucama glasova jadnika
Proparanog munjom bivanja...
Tijelo tresnu bukom starih stabala u sumama.
Nikog nije bilo u krhotinama osim mog vlastitog lika.
Umornim vjedama potekose potoci mog postojanja,
Postojanja u zaboravljenim snovima...
Otrgnuta bolom bacenog cvijeta...
Skrhana istinom svog jadnog razuma...
Zelim neka svjetlija jutra neisprana kisom u ocima.
Ne daji mi gorcinu s` medom sa tvojih usana
Ne hrani me nadama nepostojanja...
Ne donosi mi san bez tebe u njima.
Zaustavi tu igru u kojoj samo ti
Ostajes pobjednik gazeci po mojim zeljama.
Otrgni se iz mog crnog zagrljaja...

Nada (31.05.2006.)

"Mel in ore, fel in corde." - "Med u ustima, jed u srcu."
Latinska izreka

- 19:02 - Komentari (48) - Isprintaj - #

28.05.2006., nedjelja

Ne trazi me

Ne trazi me na poljima ugaslih mjesecevih tragova
Ne trazi me na zgaristu ljubavi u mojim snovima
Ne trazi me jer nema me u sjecanju...
Nema me u sapatu vjetra iz dalekih krajeva
Poput marionete u tvojim rukama
Prestajem ples beznada u prvim pokretima
Ranjena tvojim lazima
Nedotaknuta rukom tvog postojanja.
Zeleci otrgnuti se tvojim samotnim nocima
U kojima si trazio igracku u tvojim rukama
Trazio pozudu tijela u neispavanim jutarnjim satima
Nestajem poput pjene na obzorju novog svitanja.


Nada (28.05.2006)


" Ali pokloni mi jednom nesto sto je trajno, sto mogu da nosim i budem srecna kad god to nosim."
E.Hemingvej - "Preko rijeke i u sumu"


- 12:13 - Komentari (33) - Isprintaj - #

24.05.2006., srijeda

Ponekad...

Ponekad gledajuci ljepotu prirode, mastam da se mogu stvoriti na odredenom mjestu, biti u tom casu postanka tamo...uzivati u trenutku nastajanja...Osjecati u sebi nastanak oluje....osjecati mir iza nje....uzivati u trenucima...biti zadovoljna "jednostavnoscu" i stvarima oko sebe.
Ali zivot i dalje tece...kao i do sada. Dani smijenjuju jedan drugog u svojoj monotoniji...
u desavanju "nicega"...u standby...umijesto napred prema svijetlosti. Skrivam se u tami. Eto...ovaj mjesec mi isto prosao u "spavanju" na bodljikavoj zici, pauci su se udomacili u kutovima mog doma...Obecala sam sama sebi... od ponedjeljka moram krenuti dalje, ali to sam si obecala vec toliko puta...ali sad, sad Moram...ili nestajem u ponoru bez ispruzene ruke da se dignem iz njega...

Dani prolaze, ali rijeci ostaju...
Ljepota "duse" na vratima "starosti"...
Zelja da ih ponovno pokusamo otvoriti...
Dozivjeti bljesak sunca i sum mora u sebi...
Zelja za dodirom vjetra
ali strah od oluje...
Zelja za mirisom cvijeta
ali strah da ne ostanemo opcinjeni...
Zelja za srecom
ali strah da ne postanemo jos nesretniji...
Sivilo i kisa, jos uvijek ne napustaju svoj zagrljaj,
ne dozvoljavaju da sunce pokaze svoj lik...
da toplina ude u srce...
Svi mi lutamo trazeci i gubeci se...
da bi se "ponekad"
nasli...i ponovno nestali...


Nada



" Za njih je zivotni vijenac povenuo prije no sto je procvao. Citav njihov zivot nije bio nista drugo do bezbroj teskih trenutaka prouzrokovanih ispunjavanjem zadataka njihove tuzne svakidasnjice..."
H.Courths-Mahler / Dugo iscekivanje

- 16:53 - Komentari (35) - Isprintaj - #

20.05.2006., subota

Tebi...

Volim tvoj osmijeh dok se protezes
Poput usnulog macka
I slusam tvoj sapat
"Ako ti to nesto znaci - volim te."

Dozvolih vjetru da ti mrsi kosu
Kisi da te ljubi mojim imenom
Moru da te uzburka
Krilima da te ponesu u sjecanju do mene.

Ne mogu reci mislima da te zatvore
Sjecanju da te zaboravi
Snu da te ne zeli
Srcu da te nevoli...

Budi suncana zraka u mojim jutrima
Mjesecev sjaj u mojim nocima
Budi izvor radosti u mojim danima
Hrana pozude u nasim tjelima...

Dopusti da otvorenih ociju snem
Da neistrazenim dubinama ronim
Vodena tvojim dodirom
Da slusam tvoje uzdahe u vjetru...

Opijena mirisom tvojih osjecaja u svom tijelu
Zeleci postati cvijet magnolije u tvojim ocima
Pjesma sa tvojih usana
Kaplja rose koja bi te opijala...

Dopusti da kradem vrijeme postojanju
Zeljna tvog dodira.
Da vjetru kradem snagu
Uranjam u tvojim grudima...

Da pokusam osjetiti miris
zaboravljene ljubavi u nosnicama
Zeleci postati glina u kiparovim rukama
Pijesak na morskim zalima...

Zagrlih prazninu i osjetih
Te u dahu samoce...
Poljubih mrak misleci da su to usne
Predah se snu zeleci tvoje tijelo...

Nada

"Oblaci grle planine, planine sezu oblake. Rijeka, ogledalo koje nista ne muti. Po grebenu zapadnih brda usamljen, koracam uzdrhtalog srca, s pogledom prema nebu juga;"
Mao Ce Tung

- 14:22 - Komentari (43) - Isprintaj - #

17.05.2006., srijeda

Sto je sreca i kako je u zivotu ostvariti?


Sto je sreca?
Samotnik odgovor trazi. Nespokojan i u jadu sretan moli odgovor u nocnim lutanjima, jer on mu treba isto kao ljubav, zivot. Njegovo veliko pitanje je sreca. Pa odgovorite mu, dajte mu!
Nitko nema uha, zemlja je gluha.
Sto je sreca?
Na to pitanje postoji toliko odgovora koliko i ljudi. A ljudi su medusobno razliciti kao pijesak.
Svatko ima svoje poimanje srece. Ona je nevidljiva i cesto je u nama, mada je nismo svjesni.
Tek kad nestane znamo da je postojala. Tad kazemo: ”O, kako su ovi dani bili lijepi i sretni.”
Bilo je mnogo takvih recenica u svakom zivotu. Svatko ih je bar jednom izgovorio. Sreca je obasjala mnogo naboranih cela, na kojima se nije mogao vidjeti ni tracak nade i koja su licila na nebo pred oluju, prekriveno crnim oblacima.
Sreca?
Mi je trazimo u nemogucim ostvarenjima maste. Trcimo za njom, dozivamo, molimo.
Ja je trazim u plavetnilu nekog pogleda, u dubini beskraja. Zelim polegnutu travu, krik ptica u letu, putovati s vjetrovima, plakati s kisama, odlaziti s oblacima, nestajati s maglom. Spavati na pustim poljima u narucju jesenjih oluja. U zoru se dizati, bjezati...bjezati daleko, bjezati od ljudi jer oni zavide tudoj sreci. I tad cu biti sretna, a mozda i necu. Jer ljudsko srce tezi uvijek za onim sto nema, sto je nedostizno u tom casu. Uvijek se zeli vinuti, u susret drugim zeljama, snovima.
Samotnik luta dalje i jos manje zna i jos manje pozna sebe. Boji se da je sisao s uma i kao lud hoda prema svom humu. On je vec davno skovao svoju srecu. Za njega je sreca patnja, i ne tezi za drugim ciljevima za kojima teze pohlepni.
Sreca je tako nepostojana i promjenjiva.

P.S. Pisano pred mnogo godina...ali aktualno i sada.

"Divim se njenoj ljepoti ali se plasim njena duha."
Mériméé

- 16:57 - Komentari (35) - Isprintaj - #

13.05.2006., subota

* * *

Zatvorih oci i osjetih dodir noci.
Davno zaspalo tijelo drhtnu u ceznji.
Zagrnuta mirisom zaboravljenih osjecaja u sebi
Dozvolih noci da me ljubi tamom
Zavede svojim zvjezdanim pogledom
Opoji ceznjinim mirisom...
I tijelo posta poput vatre u njenim rukama
Dotaknuto snom u svojim zeljama...
Sretoh nadu u jutarnjoj magli na poljima
I zaplovih vodom strasti prema tebi...
Dao si mi ponovno pjesmu tijela.
I zagrljeni jedan pored drugog
ja i samoca cekamo jutro...

Nada

"Blijeda i tuzna pojava u kojoj je zivot jedva tinjao, zbog cega je duh bio opcinjen obmanjivackom noci..."
"Profesor" - Charlote Bronte


- 23:36 - Komentari (33) - Isprintaj - #

10.05.2006., srijeda

***

Slusam jauke vjetra u svojoj dusi.
Veliki crni oblak neprekidno lebdi.
Cujem jecaje nekog dalekog organa.
Izvlacim se iz ovog bezdana ljudske otudenosti
Trazeci nekoga tko bi bio kao ja,
Tko bi volio kise, grmljavinu,
Onu nadasve bozansku ljubav koje vise nema.
Ne, nesmijem dopustiti
Da me ponese talas nekog ludila,
rijeka pesimizma koja ima mnogo virova.
Ne, nesmijem dopustiti, moram bjezati,
nestajati, traziti iako znam da nista necu naci.
Nadati se iako se nema cemu nadati.
Samoca razvlaci svoje okorjele prste po ovom gradu.
Uvlaci se u svaku kucu, stan, svako bice.
Zeli razoriti sve sto je sretno, mlado, staro,
Nesretno, lijepo, gresno...
Kapi kise slijevaju se niz deblo.

Nada

"Covjek je poceo razvijati mrznju u svijetu. Mrznju koja posjeduje emocije znanja. On je zanemario ljudsko u sebi. Ono se krije u sposobnosti da volimo..."
Nepoznati mislioc

- 21:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #

07.05.2006., nedjelja

Probudi se

Sunce me pomilova danas po obrazu.
Uzme u svoj zagrljaj.
Ispruzih ruke zeljne topline
I dohvatih tracak nade u njedrima...
Digni se, ti sto places nad sobom
Kreni dalje, nema vise spavanja..
Budi poput pjesme ptica u velikim jatima.
Probudi se, ti sanjalico sa tuznim ocima…
Suma te zove ...i trava u njima..
Probudi se...ti sto vjecito se trazis u bolima...
Pronadi osmijeh na tvojim usnama...
Uzdahni duboko i reci volim te, volim te, volim te...
Da li ti je ikada netko rekao toliko puta volim te...
Ne nikada...
Ti, ti si prvi koji mi je podario uzdah sa rijecima...
Jos mi tijelo drhti od tvog dodira,
Jos mi odzvanja tvoj glas u mislima,
Jos vidim tvoj obraz pred ocima...

Nada

"Omnia praeclara rara." - "Sve sto je lijepo rijetko je."
Ciceron

- 19:16 - Komentari (39) - Isprintaj - #

03.05.2006., srijeda

Tebi nepoznati

Raduje me da i dalje (usprkos svemu) zelis da mi ostanes drug u "rijecima"...Lijepo je kad imamo nekog sa kojim se osjecamo bliski, usprkos daljini...osjecamo potvrdeni u svojim mislima...u postojanju.
Tvojim pisanjem, tvojim odgovorima, ispunio si mi one trenutke "ocajanja" - nekom "radoscu"...pomogao da shvatim da za svakog postoji neko svijetlo, bilo gdje i bilo kad...Zeljela bih da mogu imati neko "lice" - neku predodzbu ...
Ne zelim da gajis neka "velika" misljenja o meni, jer ja sam samo obican covijek zeljan ljubavi koji gazi ovim zivotnim stazama...koji je vjerovao u vjecnost, a pronasao prolaznost...vjerovao u svoj put srca...ali je sad stavio kamen na njega bez zelje za povrtak. U snovima su zelje utkane, u snovima je prolaznost nepostojeca, u snovima se sve moze...Eto, danas sija sunce i budi se priroda...i osjecaji u njima...ali moramo gaziti sami...moramo traziti i zeljeti...jer samo tako mozemo opstati. Ja nisam "bogatstvo", ja sam "zatvorski lanac" koji sprecava provalnika u ponovnoj kradi...Ja sam njeznost...ja sam osjecaj...ja sam poput mjehura sapunice u vodi. Dozvolim li vjetru da me ljubi, nestanem...ja sam bol, ja sam znamen na usnuloj grudi...ja sam trag nade sto se zorom budi...Dodirni me neostvarenim mislima, podari mi neodsanjani san, dopusti da upoznam vjecnost sa njima...Dopusti da potrcim bosim nogama po stijenju, da zaplivam u jezeru zaborava...Dopusti da me more miluje svojim slanim dodirom, da mi sapuce sum svemira u grudima...
Uh...oprosti...ponijelo me more na svojim valima...
Zelim ti divnu vecer ispunjenu snovima...moj prijatelju nepoznati.

"Stavi me kao pecat na srce svoje, kao pecat na ruku svoju! Jer ljubav je jaka kao smrt, strast ljubavna uporna kao Seol. Zar je njezin zar vatre, plamen Jahvin."
Pjesma nad pjesmama - Biblija

- 22:02 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2019 (1)
Rujan 2018 (1)
Veljača 2017 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi