POSLIJE SVEGA Kad sve ovo ode Nestane u novim danima Kad misli više ne dotiču se I hladni zubi Zariju stvarnost u naša tijela. Kad san ne nađe puta A ljubav zastane u zadnjem kucaju bila. Kad čak nit` pogled nema topline Dok riječi paraju kožu mi Stvarajuči duboke rane. Tko če upaliti luč nade za naraštaje, Sakupiti krhotine življenja, Biti jak za nas dvoje? Vjeruješ li u stalne početke bez kraja, U put svijetlosti svemira Dok mi i dalje gacamo blatnjavim izvorima. Dosta je… Nema nastavka… Puknuo je led po kojem klizili smo danima. Kojim to glasom pjevaš sada? Dosta je… Zaboravi oštricu riječi u sniježnim nanosima. Nada 27.12.2014 |
Još sam tu Još uvijek sam tu, Na maglovitim putevima stvarnosti i sna Još uvijek sam tu Sa istom bojom bloga, bez modifikacije i suvremenih promijena. Još uvijek sam tu I pišem riječima tuge i jaukom što prati me kroz život. Još uvijek sam tu Mada su sati minute sad i dani nestaju u lancu prošlosti. Još uvijek sam tu Živim bez korijena a nebo daleko na jugu. Još uvijek sam tu I čekam, čekam te da prođe hladnoća i sjeverne zime nestanu Još uvijek sam tu Još uvijek sam tu i čekam... Nada 03.02.2017 |
Kad odeš Brišem zadnji trag tuge sa obraza Dok dan za danom klizi kraju u grču a mi još uvijek tapkamo u mraku tišine što rastrla je plašt između naših uzdaha. Iz pogleda ti cakli led i drhtaj moj te ne grije više Zatvaraš osmijeh u bijesu sa suzom na obrazu Pajaci smo u ovoj sobi što drži nas I željni uzdaha gušimo se i pružamo ruke u prazno. Oblaci ljube nebo tamom dok tresu se stakla i vijuče dah neba Lome se travke nade i hladno mi je ponovno sada. Zatvaraš vrata teškim koracima, mješa se zvuk iz Tv-a mrtva tijela, kaos i suludi narod što zjapi iz njega. Zarobljeni u vlastitom snu gazimo večer i nadam se možda će jutro donesti svijetlost i miris bora Daljina me peče, nema mirisa mora nit`vatre topline A ljeto je već tu i donosi dugi dan što grca kraju Skidamo istinu i kletva je naš okov u lažom trenutku Nastavljamo li ili lomimo krila ljubavi sada. Kad odeš, objesi mi prolaznost na vrata. Nada 14.06.2016 |
Prazna pjesma Nema te, a toliko si mi potreban Dok krupni nemiri lupaju mi na vrata. Gdje si, kada treba mi ruka oslonca I rame, da sakrijem suze u tvojim skutima? Kako ću dalje, kad kamen si što pritišće mi dan I hladnoča klizi niz grudi u samoći, ponovno sama… Čemu riječi što izgaraju u večeri grča i stvarnosti koju ne želim. Kako da gazim bodljama u krvi a bez tebe u naručju na stazi prema smrti? Dani nestaju u magli praznih dodira, u muku izgovorenih riječi i samoči, samoči… Kako da vratimo razum i strast kad umrli su nam putevi prema istini I kao nemočni starci stojimo na pragu kraja bez početka jutra u izmaglici bez nade za sutra, a još sam tu na tvom pristaništu bez sidra u nemirnom moru… Sapličemo lažne konopce, jauci nam odzvanjaju u hladnim dodirima misli Bez početka i kraja, kao kapi rose na kristalu sniježne pahulje, smrznuti i sami.. Probudi se i podigni pogled sa praznih zidova stvarnosti, Još sam tu, putniku samoće u objesti… Otvori vrata srca i dozvoli da te mir i ljubav dotaknu I znaj da je hladnoča samo čas što topi se u mojoj blizini, ali daj mi snage Daj mi snage da izdržim novo jutro u tvom naručju, bez grča … Nada 04.01.2016 |
Aprilska sala Poklanjam ti suze u ogledalu duse moje dragi Dajem ti krikove nijeme u zagrljaju noci Dok hladnoca sa jastuka puzi mi tijelom i gusi uzdisaje… Grudi su prelile tuge i tisina je govor nas Umjesto vrelih poljubaca sto setali su tijelima… Pod prozorom padaju zadnje pahulje snijega A proljece je vec tu na nasim vratima Vidis li dragi, bude se usnuli pupoljci u zelenim kosuljicama… Sakrivam lice rukama, kosa je ponovno sijeda Osmijeh zaboravio put do blijedih i suhih usana… Dani prolaze besumno sa kazaljkama na satovima Ponovno je nebo sivo, oblaci tamni, hladnoca vjetra osjeca se u kostima… Nada 01.04.2015 |
Nepoznati
Tko si, Nepoznati Što dolaziš mi u dane tuge I na prozorima sjete zavijaš me. Kakve su ti boje oči, Nepoznati Ti, što znaš kako drhte mi ruke I boli razlijevaju se danima života. Kada smo sami, Kad večer zavije nas tminom I misli jedine kucaju u noći bez sna. Kada tražim utjehu i toplu riječ prijatelja Mali znak pažnje, Tu si. Tko si, Nepoznati Bez lica, mjesta, samo glas tvoj još uvijek treperi u meni. Nada 2013 |
Zvala sam Zvala sam Ljubav da pokuca mi na vrata, A dosla je Briga, Zvala sam Radost da umije mi obraze osmjehom, A Dosla je Tuga. Zvala sam Mir da primi me u svoja njedra A dosle su Noci bez sna. Zvala sam Buducnost da otvori mi vrata Ali Proslost nije skidala svoje okove. Nada 23.01.2014 |
Cinderella Ponovno me zatvaraš sa krikovima duše Jecajima što bruje ispod površine kože Maglom što postala je kap rose na snu. Pokrivaš mi oči lažnim nitima Ali i bez pogleda osječam ti boli I misli što pletu puteve u daljini. Zadnje zrake sunca skrivaju toplinu Dok mjesečev lik smije mi se u obraz i viče Probudi se, probudi se, probudi se Cinderella. Nada 26.07.2013 |
Odlazis draga Odlazis dalje od mene sada A jos te nisam ugrijala u svom narucju Niti je pjesma moja bila ti uspavanka.. Odlazis sa ovog otoka, A sanjam te dok si jos pored mene I nedostaje mi osmjeh tvoj u tmurnim jutrima.. Odlazis draga Emilia A jos nisi naucila rijec prvu na pragu doma Niti zakoracila smjelo mojim odajama.. Odlazis mi ljubavi mala A zelim da vidim pogled tvoj u svim bojama jutra Koji jos nisu zakucali mi na vrata.. Voli te baka.. Nada 11/6-12 |
< | listopad, 2019 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv