Izgubljene nade
30.03.2009., ponedjeljak
|
3 Rodendan bloga
Noc je.. Kao i ona pred tri godine, kada sam prvi puta stavila post.. Kada sam vjerovala da je tako lako ostaviti dio sebe ovdije, i krenuti dalje.. Ah, kako sam se prevarila.. Ovo je dio moga svijeta.. Ovdje postoje osobe koje sam veoma zavoljela..U cijim rijecima pronalazim sebe.. Osobe sa kojima sam se smijala i plakala, radovala njihovoj sreci i hodala uz njih putem koji im je odredio zivot.. Bila sam pored vas, mada se nismo vidjeli.. Bila sam sjena u noci, Krik u prvim zrakama jutra.. Suza koja je tekla sa kisnim kapima , Vjetar u tvojoj kosi.. Bila sam jecaj zene Vapaj duse u noci na prozorima zbilje.. I plac djeteta u tami Dok je More urlalo A zrno soli peklo na mojoj usni... Upoznala sam preko komentara mnoge "zivote".. Ovo je svijet bez koga Ja ne bih bila Ja, bez koga bih bila siromasna... Bez koga bi sada, posto ga znam, bilo tesko nastaviti.. Godine prolaze.. Neki su jos tu, neki su dobili nova imena.. Neki su nestali u vrtlogu zivota, ali nisu zaboravljeni u mojim mislima.. Sjetim ih se cesto i pitam se..: Gdje su..?.. Kako su..? Da li su zivi.?.Jesu li sretni.?.. Da li njihovim putevima teku bujice ili ih miluju sunceve zrake...? Danas bih, da mogu za vas napisala najljepse rijeci.. Ali, tisina ponekad govori vise... Danas vam poklanjam dio sebe.. svoj osmijeh i oci .. Pruzala sam ruke i dohvacala vase tople prste.. Isprepletali smo rijeci, kovali lance prijateljstva preko granica.. HVALA vam svima.. Svima vama koji ste na tren dotakli moje nebo, uzburkali vode, poklonili dio vaseg vremena na ovim stranama.. Hvala vam od srca ...  "svugdje sam My Lady... u vrsiku praskozorja..u smiraju ljetnje noci...u krosnjama hrasta medunca...tihi plac u samoci...u planinskom potoku....val sam u moru....suza u oku....zvijezda u noci....tigar u skoku....na njenim bokovima....vatra sto gasne....vragu sam djavo...fenix tek rodjen.... moram..moram pronaci onaj komadic srece..bez kojeg me nista nece... svugdje sam My Ledy.... Tko sam..?!....razbacan...rastrgan..tudji...kad sakupim sve dijelice....od snubljenja...pohote..srama..ponosa...placa..vriska..smijeha od onih..i ovih...ovakvih i onakvih..kada mi vrate mene..kada budem ja..opet....tad cu ti reci Tko sam Ma Lady...." Topli pozdrav sa sjevera |
22.03.2009., nedjelja
 Zbogom, moje More Zbogom, moje More Predugo su bjesnili valovi I lila kisa na mojim obrazima… Predugo je vihor raznosio Kristalice moje slomljene duse Na tvojim padinama… Zbogom, moje More Zatvaram te u svoje krikove Svoje boli, zelje, snove I bacam kljuc u ponor pozude… Zbogom , moje More Sunce se rada sa novim zvucima… Udisem zrak i miris osjecaja Nestaje magla i prazni putevi Stvarnost miluje moja pleca… Zbogom, moje More Zauvijek ce ostati prazna obala Neotpjevani stihovi (nedorecene rijeci) I otok na pucini bez nasih tragova… Zbogom, moje More Napustam tvoje sure litice Kidam okove i Sapucem u mrak.. Liberte… Liberte.. Oh, zbogom, moje More Nada 18.03.2009 "Placite zatvorenih ociju, kad biste ih trebali otvoriti i razmisljati o svemu sto ste izgubili. Mnogi ljudi prolaze tako kroz zivot, posto nesto unisti njihove zivotne sanje." Nauci reci zbogom - Jan Middleton Odgovor lezi u ovome: "Redukcija osjećaja Zakon nestašice glasi: čovjek je sklon željeti ono što mu izmiče, ono čega nema. Osjećaji koji nastaju na taj način, mada se često brkaju s ljubavlju, zasnivaju se na kontroli. Piše: T. Šćavina. Ako ste barem jednom u životu doživjeli redukciju struje, vjerojatno je se dobro sjećate. Ono što je svaki dan i svaku noć u neograničenim količinama bilo dostupno, odjednom počinje faliti. Dok struje ima, pazi se da se ne troši više od minimuma jer je prisutan strah da redukcija ne postane još dugotrajnija. Nešto što se uzimalo zdravo za gotovo odjednom postaje predmet čežnje i razmišljanja. Slično je i s redukcijom osjećaja. Kada se pokazuje malo, to malo dobiva na vrijednosti. Podrška, nježnost ili kompliment imaju puno veću težinu ako dolaze od nekog tko to nema običaj raditi. Ako ste se pitali kako neki ljudi mogu trpjeti partnera koji je hladan i agresivan tvrdeći da ga pri tom još i vole, jedan nivo odgovora svakako leži u psihološkom triku zvanom "zakon nestašice". Mrvica ljudskosti, kada je pokaže netko tko se ponaša grubo poput stroja ili sirovo poput životinje, u očima onog koji prima može doseći božanske dimenzije. Kada je na snazi redukcija osjećaja, ono malo što se prima, kako bi imalo neku emotivnu vrijednost, mora biti predimenzionirano. Glavni posrednik u ovom procesu je fantazija. Zbog toga se takav, idealizirani odnos najčešće opisuje u mističnim terminima: "Mi smo povezani na poseban način", "Među nama je neka čudna energija" i slično. Davanje sebe u odnos kojeg nema u stvarnosti, već samo u fantaziji, može dovesti do opasnog iskrivljenja realnosti. Fantazija je zaista mistična. U njoj možemo činiti čuda. Pomoću predodžbi vlastitog uma možemo udovoljavati svim svojim željama, pobjeđivati strahove, iskazivati bijes bez posljedica, stizati na nedostižna mjesta. Kada je koristimo u kreativne svrhe, ona je dar, ali kada je u funkciji idealizacije, postaje pravo prokletstvo. Kao reakcija na nečiju redukciju osjećaja, ona je tu samo radi izbjegavanja osjećaja odbačenosti, nemoći i očaja. "Zakon nestašice" glasi: čovjek je sklon željeti ono što mu izmiče, ono čega nema. Zbog te psihološke varke lako nam se može učiniti da je netko ljepši, pametniji ili zanimljiviji nego što zapravo je. Kada je riječ o ljubavnim igrama, onda je to poput pecanja. Povuci-popusti, povuci-popusti. Osjećaji koji nastaju na taj način, mada se često brkaju s ljubavlju, zasnivaju se na kontroli. Ako se netko od igrača previše zaleti i otvoreno izrazi svoje želje, druga strana gubi interes; igra postaje dosadna jer nema neizvjesnosti, nema napetosti. Kada je riječ o ljubavnom trokutu, napetost je tim veća jer je igra kompleksnija. Kompeticija koja nastaje među rivalima zasniva se upravo na "zakonu nestašice". Samo jedna osoba će dobiti, pobijediti, osvojiti dragocjeni izvor osjećaja koji, zbog toga što su rijetki, svjetlucaju poput dijamanta. Takvi, fantazirani odnosi koji se ne zasnivaju na istinskoj bliskosti, već na redukciji bliskosti zaista jesu "posebni", ali ne zbog nekog sudbinskog značaja, već zbog toga što se temelje prvenstveno na komunikaciji između ja i ja, a tek onda između ja i ti. Vlastita fantazija je nadomjestak za drugu osobu i tako, kroz privid bliskosti, vodi u izolaciju. Onaj tko kontrolira izvor u poziciji je da određuje uvjete i postavlja zahtjeve. Baš kao što je kompanija De Beers svojedobno kupovala dijamante kako bi ih nestašica na tržištu učinila još skupocjenijima, takav privid dragocjenosti stvara i redukcija osjećaja. Ono po čemu lako možemo razlikovati realnu i fiktivnu privrženost je to da prvu doživljavamo kao emotivni mir, a drugu kao mentalni nemir. Ili još jednostavnije – kod realne privrženosti komuniciramo sa stvarnom osobom, a kod fiktivne smo, bez obzira na iluzoran osjećaj 'njegove' ili 'njene' (sve)prisutnosti, sami. U ovom drugom slučaju, zdrav korak k samome sebi je odustajanje od produciranja 'drugog' kroz fantaziju i upoznavanje mjesta na kojem smo iznutra sami. " Tomica Šćavina www.poticaj.net ... Kako je divno ponovno udisati miris proljeca ... |
09.03.2009., ponedjeljak
|
Tuga se ponovno razliva mojim napustenim odajama Kao plima nosi me u nove ponore... Zatvaram oci.. Ne zelim sjecanja Niti misli sto kuju u utrobi... Odbacena U vremenu od pogleda Dizem se na svoje prijestolje laznog kraljevstva.. Sivo je... I kisa ponovno pere obraze Spusta koprenu tame A tvoj lik kao brsljan zapleo se oko mene... Nada 09.03.2009 "Ljubav nema smisla ako s nekim nije podijeljena." Majka Terezija |
