Ne znam...
Ne znam..
Mozda je dosao cas rastanka..
Osjecam ga u dusi
i guse me suze sto cekaju u isusenim koritima..
Ne znam..
Mozda je dosao cas
da poljubim ti celo
i kazem zbogom draga,
srest cemo se u nekom drugom svijetu..
Ne znam..
Mozda je dosao cas
kad stvarnost kuca mi o stijenke srca
i neispunjene zelje jos uvijek spavaju u zapecku..
Oh, ne znam..
Kolika je praznina sto ostaje iza tvoga osmijeha…
Tko ce razumijeti ove misli sto vriju ispod oklopa…?
Tko ce mi reci.. " ti si moja druga kcerka"..
Ne znam…
Da li ce ovaj dan zatvoriti nadu
i oganj boli rasplamsati se u tijelu,
dok drhtave misli jure prema tvom odru
i rijecima
”Ne zelim da me gledaju kako umirem, cemu ?”
Ne znam..
Dok pisem ti ovu pjesmu
da lakse prebrodim tugu,
dok suza cakli se
zelim ti mirni odlazak prema vjecnom lovistu..
Ne znam..
Da li je dosao cas rastanka..
Gusim se u mislima...
Znam….
Ostavili smo bitku nekim drugim ratnicima.
Sada zelim samo mir u tvojim ocima..
Sada zelim samo svijetlost koja ce te odvesti
tamo prema kraju puta..
Ne znam…
Dok prsti bjesomucno tipkaju
ja zelim biti prazna..
Ne znam..
Osjecam u srcu da danas je dan rastanka..
Cekaj jos malo… sat neki
Da zagrlim te i kazem adio..
Nada 9.07.2010
|