Kad odeš Brišem zadnji trag tuge sa obraza Dok dan za danom klizi kraju u grču a mi još uvijek tapkamo u mraku tišine što rastrla je plašt između naših uzdaha. Iz pogleda ti cakli led i drhtaj moj te ne grije više Zatvaraš osmijeh u bijesu sa suzom na obrazu Pajaci smo u ovoj sobi što drži nas I željni uzdaha gušimo se i pružamo ruke u prazno. Oblaci ljube nebo tamom dok tresu se stakla i vijuče dah neba Lome se travke nade i hladno mi je ponovno sada. Zatvaraš vrata teškim koracima, mješa se zvuk iz Tv-a mrtva tijela, kaos i suludi narod što zjapi iz njega. Zarobljeni u vlastitom snu gazimo večer i nadam se možda će jutro donesti svijetlost i miris bora Daljina me peče, nema mirisa mora nit`vatre topline A ljeto je već tu i donosi dugi dan što grca kraju Skidamo istinu i kletva je naš okov u lažom trenutku Nastavljamo li ili lomimo krila ljubavi sada. Kad odeš, objesi mi prolaznost na vrata. Nada 14.06.2016 |
< | kolovoz, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv