POSLIJE SVEGA
Kad sve ovo ode
Nestane u novim danima
Kad misli više ne dotiču se
I hladni zubi
Zariju stvarnost u naša tijela.
Kad san ne nađe puta
A ljubav zastane u zadnjem kucaju bila.
Kad čak nit` pogled nema topline
Dok riječi paraju kožu mi
Stvarajuči duboke rane.
Tko če upaliti luč nade za naraštaje,
Sakupiti krhotine življenja,
Biti jak za nas dvoje?
Vjeruješ li u stalne početke bez kraja,
U put svijetlosti svemira
Dok mi i dalje gacamo blatnjavim izvorima.
Dosta je…
Nema nastavka…
Puknuo je led po kojem klizili smo danima.
Kojim to glasom pjevaš sada?
Dosta je…
Zaboravi oštricu riječi u sniježnim nanosima.
Nada 27.12.2014
Post je objavljen 10.09.2018. u 13:08 sati.