Uzme u svoj zagrljaj.
Ispruzih ruke zeljne topline
I dohvatih tracak nade u njedrima...
Digni se, ti sto places nad sobom
Kreni dalje, nema vise spavanja..
Budi poput pjesme ptica u velikim jatima.
Probudi se, ti sanjalico sa tuznim ocima…
Suma te zove ...i trava u njima..
Probudi se...ti sto vjecito se trazis u bolima...
Pronadi osmijeh na tvojim usnama...
Uzdahni duboko i reci volim te, volim te, volim te...
Da li ti je ikada netko rekao toliko puta volim te...
Ne nikada...
Ti, ti si prvi koji mi je podario uzdah sa rijecima...
Jos mi tijelo drhti od tvog dodira,
Jos mi odzvanja tvoj glas u mislima,
Jos vidim tvoj obraz pred ocima...
Nada
"Omnia praeclara rara." - "Sve sto je lijepo rijetko je."
Ciceron
Post je objavljen 07.05.2006. u 19:16 sati.