Ponekad gledajuci ljepotu prirode, mastam da se mogu stvoriti na odredenom mjestu, biti u tom casu postanka tamo...uzivati u trenutku nastajanja...Osjecati u sebi nastanak oluje....osjecati mir iza nje....uzivati u trenucima...biti zadovoljna "jednostavnoscu" i stvarima oko sebe.
Ali zivot i dalje tece...kao i do sada. Dani smijenjuju jedan drugog u svojoj monotoniji...
u desavanju "nicega"...u standby...umijesto napred prema svijetlosti. Skrivam se u tami. Eto...ovaj mjesec mi isto prosao u "spavanju" na bodljikavoj zici, pauci su se udomacili u kutovima mog doma...Obecala sam sama sebi... od ponedjeljka moram krenuti dalje, ali to sam si obecala vec toliko puta...ali sad, sad Moram...ili nestajem u ponoru bez ispruzene ruke da se dignem iz njega...
Ljepota "duse" na vratima "starosti"...
Zelja da ih ponovno pokusamo otvoriti...
Dozivjeti bljesak sunca i sum mora u sebi...
Zelja za dodirom vjetra
ali strah od oluje...
Zelja za mirisom cvijeta
ali strah da ne ostanemo opcinjeni...
Zelja za srecom
ali strah da ne postanemo jos nesretniji...
Sivilo i kisa, jos uvijek ne napustaju svoj zagrljaj,
ne dozvoljavaju da sunce pokaze svoj lik...
da toplina ude u srce...
Svi mi lutamo trazeci i gubeci se...
da bi se "ponekad"
nasli...i ponovno nestali...
Nada
" Za njih je zivotni vijenac povenuo prije no sto je procvao. Citav njihov zivot nije bio nista drugo do bezbroj teskih trenutaka prouzrokovanih ispunjavanjem zadataka njihove tuzne svakidasnjice..."
H.Courths-Mahler / Dugo iscekivanje
Post je objavljen 24.05.2006. u 16:53 sati.