Prije neznatno više od godinu dana, 22. lipnja 2005. ljeta Gospodnjeg - blagoslovio Sam Sebe, porinuta je brodica PMS Lady Anerol, imenovana prema mladoj, u crno uvijenoj dami koja nam se prva odlučila pridružiti u gusarskim avanturama. Iako smo Lady Anerol izgubili negdje putem, njezin gotičarski duh i danas živi u nama i prati nas i kad odlazimo na brodski zahod.
Izvorna je postava Posade ponešto izmjenjena – neki su od nas poginuli ili nestali, dok smo druge pijani zaboravili u nekim od brojnih luka u koje smo u našim putovanjima pristali. Naravno, neke smo i pojeli.

Ono što slijedi je iscrpan opis i obrazloženje pojedinih titula na brodu i osoba koje iza njih stoje. Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješan čin, kako bi narod rekao, a to pokazuje i tekst kojeg će Vam uskoro pročitati pismeni član obitelji.


VIŠI ČASNICI




cpt. Ahab Blackadder – kapetan, ljubavnik i ratnik. Budući kralj svijeta. Voli sve što vole mladi gusari, a krasi ga brada. Već godinu dana uspijeva uz minimalan broj udova zadržati mjesto kapetana na brodu. Nitko sa sigurnošću ne može reći kada i gdje je izgubio razum. G G G Garrr!




1st liut. Salle Redd – komunjara i manijakalni luđak s liječničkom potvrdom; bivša kambodžanska balerina.
Nakon okršaja s krvoločnom bandom svizaca – undead-pirate i službena paella na gusarskim pijankama. Ne voli crvenu boju i ljudske oči (nerviraju ga). Imenovan prvim poručnikom netom po osnivanju udruge Povratak u Gusarstvo, zamijenivši gospodina Drunkenbastarda.





2nd liut. Snowhite LaFeet Kiddo – druga poručnica, francuska kurtizana i fatalna pankerica. Kapetanovo lijevo jaje i vlasnica Kapetanove Guzice (u pravnom smislu). Mnogo mnogo dobra micica, a skupa pun kurac.





bivši admiral Pauss McGraw – admiral u bjegunstvu, nakon što mu je suđeno za izdaju posade broda PMS Lady Anerol. Podaci o prebivalištu i infekciji HIV-om strogo su povjerljivi, poznato je jedino da se krije u Močvarnim staništima diljem grada. Posada uspješno traga za njiim (glupog li izraza – 'uspješno tragati za nečim').




NIŽI ČASNICI




ship's master Yabb Drunkenbastard – donedavno prvi poručnik i Kapetanovo desno jaje (sve do incidenta s patkom, steznikom i otvaračem za konzerve na Bizovom tulumu). Pasionirani onanist, ljubitelj bizarnih pornića, mongolskih pasa i male djece (ne nužno mongolske).





1st mate Tomo Niški – Srbin*!


*srbini su čuđenje u svijetu





boatswain (bosun) Yarr'nturi deSmilles – kapetanov nasljednik, najstariji drug i rame za drkanje. Nagluh, ali to nadoknađuje vrsnim poznavanjem opće kulture i istančanim osjećajem za krvoproliće. Moralna je osovina Posade, a alkohol kojeg samonožno proizvodi oslijepio bi i majmuna. Održava našu brodicu pokretnom, a većinu Posade nepokretnom. Znade tečno čitati i pisati, božemeoprosti.





master gunner Biz'zare McTrigger – poluslijepi topnik, isuviše neprecizan da bude išta drugo osim topnika. Potpuno nepismen. Ljubitelj šarenih brodova, sjajnih predmeta, delirium tremensa i veneričnih bolesti. Ima sestru!




BRODSKI SLUŽBENICI




ship's mate Lubanja Marlyna Mansona – perač podova i bivši drugi poručnik, sve do dolaska Snjeguljice na brod. Nakon toga slučajno ubijen. Njegova oživljena lubanja danas služi kao pisoar (i seroar nekim neukim svinjama na brodu). Navodno bivši, vrlo uspješan, pjevač. Zagonetka je kako pere palubu bez ruku (APLAUZ dame i gospodo!).





doctor Rob 'Rodjo' Whigger – liječnik bez dozvole, exchange pirate iz USA (fuck yeah). Iznajmljujemo ga za vjenčanja i sprovode, a ne damo ga ni za što. Plače na pobačajima, a više od svega mrzi svoje roditelje, kuhinjski pribor i genitalnu higijenu.





chef Johnny Quicksilva' - prosječan kuhar, natprosječan trovač, ali nadasve čovjek s donedavno dugom kosom. Voli zalaske mjeseca, duge šetnje uz obalu i rum s istekom roka trajanja, a mrzi sanitarne inspekcije i slova.




Scurvvy the Dog - naš mali lovac na štakore; zimi služi kao egzotični nakurnjak za one zimogroznije na brodu. Neposlušan, dlakav i konstantno napaljen, jednom riječju - savršen gusar (ako misliš da je to više od jedne riječi pojest ću ti utrobu!)




/no image available/

druid Samhain – brodski druid i potpuna nepoznanica svim članovima Posade osim Kapetanu. Neki čak tvrde da ga Kapetan umišlja. Naravno, Kapetan ne umišlja muškarce... riječ je preslična izrazu 'zamišlja muškarce'. A to je sasvim nemoguće jer Kapetan nije peder.






Cpt. A. Blackadder

Kao što je poznato svakom umjesno školovanom budućem kralju svijeta, održavanje carstva u savršenom miru mnogo je težak posao. Nakon više od godine provedene u pokoravanju svijeta pod krilaticom 'Želi globalno - osvajaj lokalno', neki su dijelovi Gusarskog carstva postali nemirni i traže krv - Moju, naravno. I to sa skrotuma ili kojekakvog drugog nezgodnog dijela tijela.


Jedan je od pobunjenih dijelova Oslobođene Gusarske Republike Dalmacije, poimence Narodna Republika Zlarin, odlučio stati mi na skrotum drvenim opankom i izglasati pravni akt protiv gusarenja. Krajnje nepristojno od njih, posebice stoga što je dotični akt službeno donesen 27.05.1810., dijete u vremenu kada se moja Guzica i ja jošte nismo rodili. A svijet je bio mlad...


Uvećaj sebi i svojem potomstvu na radost i veselje


Trenutni zadatak moje Posade i mene ponaosobice mogao bi se zorno prikazati sljedećim multimedijalnim dijagramom:

1) Otploviti na Zlarin, nemilice ga pljačkati jedno 5-6 dana
2) Pronaći pobunjeničku partizansku vladu Zlarina u emigraciji koja se navodno krije negdje u samom centru grada Zlarina
(prestari su da se kreću, a i dalmatinci su - opravdano računamo na faktor lijenosti)
3) Osloboditi guvernera Miška iz drhtavih ruku senilnih mještana - simpatizera pobunjeničke paravojske
4) Brutalno mučiti i pogubiti pobunjeničku vladu Zlarina ili još gore - rasmjestiti sve njezine članove u šibenske staračke domove
5) Pljačkati Zlarin jedno 5-6 dana
6) Sex, droga i Trešnjevački mališani
7) Sex, droga i Trešnjevački mališani
8) Sex, droga i Trešnjevački mališani, eventualno Kolibri (nešto su žešći)
9) Zapaliti Zlarin
10) Otploviti sa Zlarina, ako nam dragi Bog podari zdravo oko i trijezan um



To je sve zasada. Dok sunce polagano zalazi za neboderom preko puta, poručnica Kiddo lica iskrivljenog u grimasu žvače rabljene kuglice baruta, da se ne bacaju; uvijek napaljeni Biz lašti topove kako bi izgledali novije i tako zavarali ostarjelo oko zlarinskog gerijatrijskog gerilca; Crveni Salle svrbi jaja zbunjeno proučavajući nautičke karte i čudo tehnologije zvano kompas. Naš vjerni Yarni čisti stare rane i pljuje u nove, a poručnik Drunkenbastard lijeno drijema za kormilom dok Tomo - niški sin simultano spušta i podiže jedra, zbog bipoloranog poremećaja koji ga mori uvijek kada temperatura zraka prijeđe nulu. Za to vrijeme, ja pišem ove memoare da bi ih vi kreteni mogli čitati i drkati nogama od sreće i kivne radosti gospine, a sve to vrijeme moja umorna Guzica spokojno sniva analne snove na jastučiću kapetanske stolice od hrasta drveta javora.


Cpt. A. Blackadder

Protekli smo vikend poručnica Kiddo, Ludi Pavle, moja Guzica i Ja skrotumom i Čačkom, posjetili Pulu u Areni, gdje prisustvovasmo najuzvišenijem legalnom obliku kulturnog uzdizanja - gledanju filma o gusarima.


Filmovi su o gusarima oblik jeftine zabave koja pičkama poput Vas omogućuje kušanje života kakvog ga je Bog u svojoj neograničenoj slabosti osmislio - bezumnog i seksualno neodgovornog piratskog klošarenja na otvorenom moru.
Bog je, kao što znate sass seks satova vjeronauka, Kopno stvorio samo da bi na njegovoj čvrstoj osnovici bogatoj drvnom građom čovjek mogao sklapati brodove na kojima bi potom bezbrižno provodio svoj život dok da bi mu druga, niža bića na toj istoj zemlji gradila luke u koje će brodovi moći pristajati kako bi se mornari mogli koitirati sa ženama suprotnog spola i piti na veresiju, istom Bogu hvala.



Premijera Pirata s Kariba Dva bila je sretna simbioza alkohola, majmuna, mrtve ribe, droge i Pavla. Došavši u Pulu nepozvani, naoružani, neispišani i žedni, nakon Premijere odlučismo osvojiti Kaštel i upasti na VIP Parti-žurku-igranku u povodu prikazivanja filma. Brojčano nadbrojeni i gladni, bijasmo gotovo desetkovani besplatnom ponudom hrane i pića koja nam se prostitutski nudila iza punkuracmetarskih kamenih zidina. Uspjeh nam bijaše zagarantiran onoga trenutka kada lukavošću morskih lisica osvojismo sasvim nefunkcionalne topove onkraj tvrđave koje smo brzim pokretom zgloba i pokoje sise okrenuli prema iznenađenim uzvanicima. Pustivši nas unutra, očiju ludih od straha, nisu bili svjesni snage naše probavne moći, bogatstva vulgarnog izričaja i deliriuma ponekih tremensa. Požderasmo im svu hranu, iskapismo im svo piće, izjebasmo ženstvenije žene, pokrasmo sve čvrstije predmete i ispišasmo sve kuteve i jarke.








Nakon tuluma, uputismo se kući, a sutradan krenusmo u nova osvajanja vatrom i ognjem(TM) - zapalili smo naime pulsku rivijeru kako bi mogli uživati u pogledu, dimu i svekolikoj ljudskoj patnji, takozvanom weltschmertzu. Ah ja...
Plamenom pročišćena Pula se u nedjelju probudila kao novi, bolji grad - Grad pod čvrstom gusarskom Guzicom.








Ovom prilikom zahvaljujem našem domaćinu Pavlu, luđaku i istrijanu koji bi nevinost dao za seks.







Cpt. A. Blackadder

Dne 11. srpnja, godne 2006., naš je sudrug 1st mate Tomo Niški službeno postao Tomo Zagrebački (iako ćemo ga i dalje atribuirati 'Niškim' zbogradi slijepih u oku).
Ovaj će značajni povijesni događaj odsada biti poznat djeci i historičarima pod nazivom 'Tomina hidžra alejkum', a u njegovu se čast ima od navedenog dana računati Gusarsko vrijeme; nova godina koja počinje jučer zvat će se 'Godina majmuna'.
Treba napomenuti dabome da je 'Godine svisca', koja joj je prethodila bila mnogo plodonosna za nas gusare, dakle jalova za sve vas ostale. Nadamo se da će se kotač povijesti i dalje kretati u istome smjeru...


Cpt. A. Blackadder

Iako to nisam planirao, ovaj tekst pišem kao odgovor na pisma nekolicine čitatelja koji su mi ponudili oralno spavanje u zamjenu za pisanu elaboraciju osobnih meditacija o događajima u našoj matičnoj luci Zagrebu, a koji se tiču nedavno održanog peder partija.
Južnoslavenski termin za mekošupkastu osobu pederskog spola je derpčić te ću se tim terminom služiti u svom izlaganju. Kako bi jasno i neproturječno definirali termin koji se nameće kao problematičan, označit ćemo derpčića kao osobu koja je: homoseksualne orijentacije, ali, za razliku od homoseksualaca koji svoje seksualni život i dispozicije drže u domeni privatnoga, ima potrebu svoju seksualnost eksponirati na ovaj ili onaj način. Homoseksualci su, uvjetno rečeno, zreli ljudi određenog seksualnog opredjeljenja dok su derpčići kreteni koji žele svima reći koga jebu i u koju guzicu.

No, dosta teologije - vratimo se na paradu.



Jeste li ikada pomislili kako je divno što su svi građani u našem društvu jednaki pred zakonom i što apsolutno svi imaju mogućnost organiziranja jednodnevnog privatnog tuluma u samom centru jednoga grada (nije bitno o kojem gradu se radi, važno je samo da se radi o mjestu kojeg bi površno mogli definirati kao sankcionirani prostor namijenjen masovnom, organiziranom kolektivnom životu međusobno jednakih pojedinaca u kojem svi oni, u idealnom smislu, imaju pravo i jednaku raspoloživost svih - s naglaskom na 'jednaku' i 'svih' - ponuđenih modusa egzistencije, primjerice upražnjavanja kulture)?

Prometna blokada užeg centra grada, neuobičajeno velik broj specijalnih jedinica policije, medijska eksponiranost veća od one koja prati mene kad uplovljavam u luku... sve su to blagodati moderne civilizacije koje se nude društvenim skupinama koje su se nakon određenog perioda navodnog ugnjetavanja uzdigle do statusa političke nedodirljivosti. Kažem navodnog jer mi vlastito znanje iz povijesti, koje se savršeno točno, nigdje ne nudi podatak da su pederi ikada bili masovno progonjeni na način na koji su se progonile određene vjerske, nacionalne i etničke skupine. Jedina iznimka je Hitlerova Njemačka, gdje su homoseksualci bili potpuno svjesno i s jasnom namjerom društveno marginalizirani i zatvarani u konc-logore en masse, no takva ih sudbina nije zadesila izolirano od ostalih nepoželjnih, seksualnom orijentacijom neobilježenih društvenih skupina. Također, treba istaknuti da je većina homoseksualaca poginulih za vrijeme holokausta bila židovskog podrijetla, što mnogo govori kao podatak za sebe u datom povijesnom kontekstu. Dakle, nije bilo perioda u europskoj povijesti u kojoj su pederi bili društveno obilježeni i izolirani kao skupina te prema toj osnovi ugnjetavani. Ne tvrdim da to jest ili bi trebao biti kriterij koji određuje povijesni status žrtve, samo naglašavam kao zanimljivo i upozoravajuće mjesto za buduća vremena u kojima slijede moguća političkim trendovima vođena iskrivljavanja historijskih činjenica (štogod postmodernizam mislio o 'činjenicama', pička im materina bezobrazna...).

Svojom banalizirajućom ali moćnom retorikom, koja svaku izjavu uperenu protiv njihovih stavova (kakvi god oni bili) pretvara u šofinizam, derpčići se služe kao korisnom alatkom koja služi za modificiranje povijesti prema njihovim potrebama, što ih karakterizira kao socijalnu grupaciju u posjedu političke moći, u kojoj oni ispadaju ono što nikada nisu bili – žrtve. Derpčići su bili, koliko mi je poznato – a poznato mi je jer sve znam, ugnjetavane na individualnom nivou; kao uostalom i svi mi ostali na ovoj ili onoj osnovi često neseksualne motivacije. Problemu s kojima su se derpčići suočavali u nekakvom mitologiziranom vremenu 'prije emancipacije' isti su onima s kojima se suočavaju i danas, nakon više od desetljeća parolašenja i preseravanja, tzv. 'borbe'. Kad kažem preseravanja mislim na one pojedince koji dopuštaju da im jedna crta karaktera, u ovom slučaju seksualna orijentacija, postane toliko psihološki petrificirana i naglašena da u konačnici preuzima odgovornost za sve druge osobine ličnosti i preraste u isfuravanje. Nimalo različito od glupih klinaca u srednjoj školi, ponijeli su se i pederi na Zrinjevcu prije dva tjedna.

Ako se išta promijenilo nabolje u kulturnoj percepciji derpčića unazad dva desetljeća onda je to činjenica da su ovdje i da su politički nedodirljivi. Derpčić, manifestacijama poput ove zagrebačke, sebe sasvim svjesno socijalno tabuiziraju i stavljaju u konfliktan odnos naspram ostatka društva do pozicije elitne društvene skupine koja sebi smije i može dopuštati štogod joj padne napamet.
Kojoj drugoj skupini građana bi u današnjem društvu bila omogućena privilegija onoga što su pičkice imale prije dva tjedna u Zagrebu? Uvjeren sam da radnički sindikati ne bi dobili jednako pravo i mogućnost.
Uostalom, nametanje jednog načina života drugom nikada nije doprinijelo simpatije, o kojem god društvenom pokretu se radilo, a isto se odnosi i na ove pičkice. Jedina razlika jest u tome što derpčići, za razliku od drugih subkultura imaju drukčiju strategiju promoviranja svoje vlastitosti, strategiju koja naizgled ne pretendira na promjenu cjelokupnog svjetonazora, već samo onog seksualnog.

Nametanje jedne crte karaktera cjelokupnoj osobnosti je individualna stvar za koju me osobno boli kuka, ali perfidno ispolitizirano nametanje jedne skupine građana drugoj, i to na podijeljeni trošak obje, zlati mi prsten i uvija brk (a to je loše, mnogo loše).

Ponosim se time što živimo u društvu u kojem bilo koja organizacija, udruga ili gusarska banda može zauzeti prostor u užem centru Zagreba za svoj privatni tulum jer je upravo to ova manifestacija bila. Medijski je zanemarena bitna i očita činjenica, do koje je mogao doći bilo koji slučajni šetač Zrinjevcem, da sam event nije imao nikakvu kulturnu vrijednost niti za građane u cjelini niti za zajednicu koju navodno propagira, važno je bilo samo to da se ekipa dobro zabavi - naravno, na trošak svih građana.

I nakraju, kao zaključak svega, moram istaknuti kako mi je neobično toplo oko skrotuma što se nešto poput ovoga dogodilo u našoj rodnoj luci jer to može značiti samo da i mi gusari možemo napraviti nešto slično.
Tako sam ja odlučio za svoj rođendan legalno okupirati Jarun, gdje će se piti, skakati u sigurnu smrt, mačevati se, hodati po dasci, bludničiti s gusarskim micicama sve dok Vam mozak ne prestane efikasno funkcionirati (ili dok ne prođe vrijeme namijenjeno za happening, štogod se prije desilo). A kako bi se osigurali za nesmetano tulumarenje, okupit ćemo cca 500 do zuba naoružanih specijalaca da nas okružuje i čuva od trijeznih putnika-namjernika, mogućih provokatora kojima se ne sviđa naš visokomoralan gusarski način života.

Postmodernizam je trend – slijedi ga!



Cpt. A. Blackadder

Našem Crvenom drugu, umjesto pravog (i.e. koji košta novaca) poklona.



Napravili bi tortu za tvoja vulgarna usta, ali znamo koliko te živcira treperenje svjećica, a i svjesni smo činjenice da se bojiš čokolade.
Kloni se vatrenog oružja, otvorenog plamena, boljševika i ljudi koji hrane golubove i meksikance. E da, i pripazi, molim te, na ljude bez nogu!





cpt. A. Blackadder i Posada
Semper Fi

Draga gusarska nacijo,

U trenutku kojeg živmo opijajući se i aktivno se trujući svetim bludom, svjedoci smo još jednoga postmodernog šoka – pošasti koja odrasle ljude tjera na seks s drvenim kutijama, a Isusa na čavle. Besumnje, govorimo o pojavi zvanoj 'muški časopisi'.

'Muški časopis', oksimoron već sam po sebi, izmišljotina je slabijeg dijela muške populacije nastala kao odgovor na žensku emancipaciju i angažirane ženske časopise; one koji se uglavnom bave modom, šminkom i ostalim kozmo sranjima.
Muška varijanta ovoga žurnalističkim stilom nasranog smeća pojavio se, sasvim neočekivano, i na našem brodu. Zgrožen ovakim trashom odlučih ga baciti u brodski zahod iz kojega mora da je pakleno smeće i izašlo, ali zastadoh u trenu čiste kontemplacije presvijetle presvjetlosti Svjetla. Ako želim iskorijeniti ovakav kvazi-muški pogled na svijet, moram se baciti na Gusarsko propovijedanje(TM), ne recikliranje.
Uostalom, što je dobro izašlo iz tog takozvanog ekološkog pokreta osim priglupih i oh so lakih atakovki, koje ne vjeruju u kontracepciju, ali bogme ni u ljudsku zlobu, Bog ih blagoslovio.

Odlučivši zadržati časopis koji ovdje ne želim imenovati, samo ću reći da se zove FHM (a i oni Klik i Men's Health mi nisu promakli... National Geographic mi je mnogo sumnjiv, ali to još moram temeljitije ispitati – nikako da se maknem od onih majmuna kad su smešni...), prolistah ga koliko mi dopustiše jednim okom ograničen vid kumulativno razjeban razmjernom nepismenošću i za čitanje nikada dostatno slabo svijetlo blijede uljne lampe što se pravi od sperme kita. Ono što zatekoh unutra, na pederski šarenim stranicama ovih časopisa osupnulo me kao palica tuljana. „OVI SU ČASOPISI ZA PIČKE!“, u vrtoglavom kriku čuđenja pomislih, a potom zaspah jerbo sam već bio sasvim trulo pijan, a i jebe me narkolepsija.

Probudivši se, odlučih napisati ovaj tekst, a to nije mala stvar jer sam nepismen, kao što ste gore mogli pročitati. Zaključci su jasni, a ako mi pero dopusti bit će i kratki.







Časopisi koji su navodno namijenjeni muškarcima, a bave se modom, muškom šminkom (AVAJ!) i kojekavim za muški život nepotrebnim pizdarijama koje se popularno-pičkasto nazivaju accessories, a koji su obilato ukrašeni blještavim sličicama ušminkanih karoserija i fotošopiranih duplerica jedan su od zadnjih udaraca muškosti kao takvoj. Časopisi takvoga kova nastali su kao jadnjikavi odgovor na nemogućnost muške prilagodbe procesu ženske emancipacije. Ne mogavši ju historijski prevladati, pokušavaju kopirati ono što je najmanje vrijedno u njoj – popularistički šund okrunjen mediokritetom gluposti koji želi nešto savjetovati masama koje ionako gutaju svakakva medijska sranja pa mogu valjda i ova. Besmislenost onoga što se nalazi u ženskim listovima prebacuje se u sferu nekakvog kvazi-muškoga, gdje se (nepovratno izgubljena) tvrda muška pozicija nastoji zadržati i, još paradoksalnije, obraniti redefiniranjem tradicionalno muških oblika aktivnosti pod spektakularnim svjetlom kozmo terminologije zatupljujuće pomodarske ženskosti. Muškarcu koji si ne može kupiti sjajna kola, ona u časopisu izgledaju mnogoturbodizeldobra, a pošto su nepriuštiva i njemu i njegovim patetičnim prijateljima, ona ostaju u sferi razgovornog gdje svatko može dati svoj komentar, ispasti kul i prijeći na slijedeću stranicu – na kojoj obitavaju obrijane i nauljene pičke nekakvih navodnih studentica, lezbi i štajaznam čega. A te pičke ponavljaju obrazac auto rubrike. Ista priča, drugi objek. Plus drkica. Dijelove koji govore o muškoj modi, izlascima i sličnim sranjima ne želim niti imenovati. Samo kretenima nije jasno da se u tim prilozima kriju sasvim besramne reklame.





Gusari čitanje ovakovih časopisa strogo opljuvavaju rumskom slinom, a muškarce koje takove časopise intelektualno upražnjavaju smatraju pederima prve klase (za razliku od pedera-tetkica koje smatraju pederima druge klase, ovisno o tome koliko ugrožavaju svijet kakav znamo i održavaju ga u balansu na kozmičkim leđima Velike kornjače). Pravi muškarci koji vrijede spomena ionako bez problema mogu naći micice kakve stoje na tim duplericama. Ja sam najbolji primjer za to. Tito također. Drugo, muškarce koje u ekstazi svršavaju na nekakve sjajne igračke u obliku, za njih pomno dizajniranih, brzih kola ionako treba uškopiti – pravi muškarci kormilare brodovima, žvaču duhan i seru u more. Treće, jedini muški accessorijsi su: čvrsta šaka, tvrd kurac i povez preko oka. Četvrto, muškarci koji drže do sebe pljuju u zavodljivu kurvu koja je moda. Gusarima ne treba odjeća da im kaže koliko vrijede i koliko su jebeno neodoljivi osobama menstrualnijeg spola – oni to sasvim dobro znaju po količini spolnih bolesti koje su godinama stekli. A liberalni su po pitanju plaćanja za seks. A što se tiče onih tzv. 'savjeta' o seksu, zavođenju i spuštanje daske koji se sugestivno nameću svim čitateljima ovakvih sranja, dovoljno je reći da ih smatram apokaliptično sramotnima. Recept takvih mini savjetnika je krajnje sulud: U svakom broju čitatelju potpuni stranci nasilu iz svojih prosranih guzica iščupaju 20-tak (tu nekim posebnijim izdanjima i do 100, što je valjda neki kul mistično-magičan broj; jebote kao da smo u srednjem vijeku...) savjeta za stvari koje bi normalne, psihički zdrave individue ionako same trebale iskusiti ili si barem dati truda da ih iskuse, i onda ih bombastično objave u formi popisa svega što trebate znati i misliti o određenoj temi, u parodijskom obliku nekakve 'male Biblije', koju treba pročitati i odmah potom zaboraviti jer vas već u sljedećem broju čekaju novi nastavci popularnih tema i savjeta. Kurcem u govno, tvrdim ja.

Kozmo časopisi, bili oni muški, ženski ili nedajbože turski, gusaru služe za samo jednu stvar. Sami smislite koju.



Cpt. A. Blackadder