Marketing
FOR PIRATE MAGAZINE (FPM)
Draga gusarska nacijo,
U trenutku kojeg živmo opijajući se i aktivno se trujući svetim bludom, svjedoci smo još jednoga postmodernog šoka – pošasti koja odrasle ljude tjera na seks s drvenim kutijama, a Isusa na čavle. Besumnje, govorimo o pojavi zvanoj 'muški časopisi'.
'Muški časopis', oksimoron već sam po sebi, izmišljotina je slabijeg dijela muške populacije nastala kao odgovor na žensku emancipaciju i angažirane ženske časopise; one koji se uglavnom bave modom, šminkom i ostalim kozmo sranjima.
Muška varijanta ovoga žurnalističkim stilom nasranog smeća pojavio se, sasvim neočekivano, i na našem brodu. Zgrožen ovakim trashom odlučih ga baciti u brodski zahod iz kojega mora da je pakleno smeće i izašlo, ali zastadoh u trenu čiste kontemplacije presvijetle presvjetlosti Svjetla. Ako želim iskorijeniti ovakav kvazi-muški pogled na svijet, moram se baciti na Gusarsko propovijedanje(TM), ne recikliranje.
Uostalom, što je dobro izašlo iz tog takozvanog ekološkog pokreta osim priglupih i oh so lakih atakovki, koje ne vjeruju u kontracepciju, ali bogme ni u ljudsku zlobu, Bog ih blagoslovio.
Odlučivši zadržati časopis koji ovdje ne želim imenovati, samo ću reći da se zove FHM (a i oni Klik i Men's Health mi nisu promakli... National Geographic mi je mnogo sumnjiv, ali to još moram temeljitije ispitati – nikako da se maknem od onih majmuna kad su smešni...), prolistah ga koliko mi dopustiše jednim okom ograničen vid kumulativno razjeban razmjernom nepismenošću i za čitanje nikada dostatno slabo svijetlo blijede uljne lampe što se pravi od sperme kita. Ono što zatekoh unutra, na pederski šarenim stranicama ovih časopisa osupnulo me kao palica tuljana. „OVI SU ČASOPISI ZA PIČKE!“, u vrtoglavom kriku čuđenja pomislih, a potom zaspah jerbo sam već bio sasvim trulo pijan, a i jebe me narkolepsija.
Probudivši se, odlučih napisati ovaj tekst, a to nije mala stvar jer sam nepismen, kao što ste gore mogli pročitati. Zaključci su jasni, a ako mi pero dopusti bit će i kratki.
Časopisi koji su navodno namijenjeni muškarcima, a bave se modom, muškom šminkom (AVAJ!) i kojekavim za muški život nepotrebnim pizdarijama koje se popularno-pičkasto nazivaju accessories, a koji su obilato ukrašeni blještavim sličicama ušminkanih karoserija i fotošopiranih duplerica jedan su od zadnjih udaraca muškosti kao takvoj. Časopisi takvoga kova nastali su kao jadnjikavi odgovor na nemogućnost muške prilagodbe procesu ženske emancipacije. Ne mogavši ju historijski prevladati, pokušavaju kopirati ono što je najmanje vrijedno u njoj – popularistički šund okrunjen mediokritetom gluposti koji želi nešto savjetovati masama koje ionako gutaju svakakva medijska sranja pa mogu valjda i ova. Besmislenost onoga što se nalazi u ženskim listovima prebacuje se u sferu nekakvog kvazi-muškoga, gdje se (nepovratno izgubljena) tvrda muška pozicija nastoji zadržati i, još paradoksalnije, obraniti redefiniranjem tradicionalno muških oblika aktivnosti pod spektakularnim svjetlom kozmo terminologije zatupljujuće pomodarske ženskosti. Muškarcu koji si ne može kupiti sjajna kola, ona u časopisu izgledaju mnogoturbodizeldobra, a pošto su nepriuštiva i njemu i njegovim patetičnim prijateljima, ona ostaju u sferi razgovornog gdje svatko može dati svoj komentar, ispasti kul i prijeći na slijedeću stranicu – na kojoj obitavaju obrijane i nauljene pičke nekakvih navodnih studentica, lezbi i štajaznam čega. A te pičke ponavljaju obrazac auto rubrike. Ista priča, drugi objek. Plus drkica. Dijelove koji govore o muškoj modi, izlascima i sličnim sranjima ne želim niti imenovati. Samo kretenima nije jasno da se u tim prilozima kriju sasvim besramne reklame.
Gusari čitanje ovakovih časopisa strogo opljuvavaju rumskom slinom, a muškarce koje takove časopise intelektualno upražnjavaju smatraju pederima prve klase (za razliku od pedera-tetkica koje smatraju pederima druge klase, ovisno o tome koliko ugrožavaju svijet kakav znamo i održavaju ga u balansu na kozmičkim leđima Velike kornjače). Pravi muškarci koji vrijede spomena ionako bez problema mogu naći micice kakve stoje na tim duplericama. Ja sam najbolji primjer za to. Tito također. Drugo, muškarce koje u ekstazi svršavaju na nekakve sjajne igračke u obliku, za njih pomno dizajniranih, brzih kola ionako treba uškopiti – pravi muškarci kormilare brodovima, žvaču duhan i seru u more. Treće, jedini muški accessorijsi su: čvrsta šaka, tvrd kurac i povez preko oka. Četvrto, muškarci koji drže do sebe pljuju u zavodljivu kurvu koja je moda. Gusarima ne treba odjeća da im kaže koliko vrijede i koliko su jebeno neodoljivi osobama menstrualnijeg spola – oni to sasvim dobro znaju po količini spolnih bolesti koje su godinama stekli. A liberalni su po pitanju plaćanja za seks. A što se tiče onih tzv. 'savjeta' o seksu, zavođenju i spuštanje daske koji se sugestivno nameću svim čitateljima ovakvih sranja, dovoljno je reći da ih smatram apokaliptično sramotnima. Recept takvih mini savjetnika je krajnje sulud: U svakom broju čitatelju potpuni stranci nasilu iz svojih prosranih guzica iščupaju 20-tak (tu nekim posebnijim izdanjima i do 100, što je valjda neki kul mistično-magičan broj; jebote kao da smo u srednjem vijeku...) savjeta za stvari koje bi normalne, psihički zdrave individue ionako same trebale iskusiti ili si barem dati truda da ih iskuse, i onda ih bombastično objave u formi popisa svega što trebate znati i misliti o određenoj temi, u parodijskom obliku nekakve 'male Biblije', koju treba pročitati i odmah potom zaboraviti jer vas već u sljedećem broju čekaju novi nastavci popularnih tema i savjeta. Kurcem u govno, tvrdim ja.
Kozmo časopisi, bili oni muški, ženski ili nedajbože turski, gusaru služe za samo jednu stvar. Sami smislite koju.
Cpt. A. Blackadder
Post je objavljen 01.07.2006. u 01:42 sati.