četvrtak, 12.10.2006.

Germanske dogodovštine

Nakon toplog i pomalo egzotičnog Tunisa vodim vas ravno u srce Europe, u jedan meni jako, jako dragi grad kojeg sam, nakon točno petnaest godina slučajne, nimalo prisilne, ali krajnje nepravedne apstinencije, prije dva tjedna uspjela ponovno posjetiti. Riječ je, naravno, o Münchenu (engl. Mjunik, hrv. Minken).

Imadoh tamo nekog posla, a budući da sam jako vezana za svoje najdraže, povedoh i njih. I tako, dok brusih mozak na svojoj konferenciji, a sve u težnji da mi nijedan jedini neurončić slučajno ne odumre, jerbo vam ja - ako već niste sami primijetili - nisam tipična mama-na-porodiljnom-koja-niš-ne-radi-osim-šetnji-gledanja-sapunica-i-žaljenja-o-nedostaku-vremena, mužić je uživao s nasljednicama po minhenskim ulicama i parkovima, na divnom, sunčanom vremenu koje nas je uglavnom pratilo.

Baš mi je drag taj grad. Iz njega su uvijek počinjale moje srednjoškolske i studentske putešestvije po Njemačkoj. U njegovim sam šarenim trgovinama kupovala divne, očaravajuće stvari kojih nekoć davno nije bilo kod nas: obleku, cipele i ploče. Aha, ploče, znate ono crno, vinilsko. Sad, naravno, nema što nema i u Hrvatskoj, a budući da živim u Beču, veći mi je problem odoljeti kupovini nego pronaći ono što želim. Međutim, München je, moram reći, i dalje shopping-meka: nisam imala previše slobodnog vremena, no ono malo trgovina koje sam obišla ostavile su me punu pravedničkog gnjeva. München je, naime, osjetno povoljniji od Beča, čega se god primite košta par eura manje: isti proizvodi u istim lancima samoposluživanja u Njemačkoj su povoljniji, hrana u restoranima za bečke je pojmove skoro pa smiješno jeftina, a pića u kafićima gotovo dvostruko povoljnija. Od svojih sam minhenških prijatelja i kolega saznala i cijene stanarine, režija i ostalih za život neophodnih stvari i usporedbom Beča i Münchena lagano se ubedirala. Eto što je bogato društvo s bogatom ponudom [uzdah].

Budući da mi je dnevni raspored bio takav da je bilo dosta stanki, a i mi smo planirali putovanje tako da smo došli dan ranije i otišli dan kasnije, ipak smo uspjeli vidjeti dosta toga, a mužić, koji je u Münchenu svojedobno proveo dosta vremena učeći jezik, dobro se sjećao svakog kutka grada i suvereno nas vodio središtem. Osim kad nas je jednom pogubio, jer mi nije vjerovao da je ono što nas zanima desno, pa nas je odveo lijevo. Ali nema veze, to sam mu otkvocala na licu mjesta, pa dug nesuvislog lutanja pogrešnim ulicma smatrajte naplaćenim.

Znam, znam, čekate slikice. Pa, evo ih.


Najprije gospodin Ludwig, bavarski kralj, i njegov vjerni konj.




Potom šetnja po Odeonsplatzu prema pješačkoj zoni. Mjesto za slike kultno je za povijest nacionalsocijalizma. Ovdje se, naime, Hitler prvi put sukobio sa silama tadašnjeg zakona. Bilo je i mrtvih, ali ništa strašno naspram onoga koje je u nastavku svoje političko-vojne karijere uspio izvesti.




Stojite li okrenuti prema Feldherrnhalleu, tj. mjestu s prethodne slike, s vaše će desne strane biti prekrasna, barokna Theatinerkirche.








Kad smo već kod crkvi, 'ajmo odmah obaviti i Katedralu, tj. Frauenkirche, punim imenom Domkirche zu Unserer Lieben Frau.








Evo pogled na Katedralu koji me poprilično dojmio: morate priznati da ova kombinacija prošlosti i tek nedavno zastarjele suvremenosti bode oči. Pitam se hoće li arhitektura posljednjih desetljeća dvadesetog stoljeća, posebno ovako nespretno implementirana u staru gradsku jezgru, ikada biti smatrana lijepom?




U srcu grada nalazi se, kao i obično, glavni trg, Marienplatz. A njime pak dominira neogotička Nova vijećnica na čijim su tornjevima poznata zvona koja nekoliko puta dnevno sviraju, prikazujući pritom lutkama prizore iz povijesti grada.










Jeste li znali da se u Münchenu nalazi jedna od najvećih egiptoloških zbirki Europe?




Središte su grada preplavili lavovi! Aha, lavovi! Pogledajte samo ovog macana, nije li strašan?




Karlstor je jedan od ulaza u Stari grad, tj. pješačku zonu.




Obično stavljam fotke hrane, pa vas ni ovaj put ne smijem iznevjeriti. Ok, sad nema hrane, ali zato ću vam pokazati kako izgledaju divni restorani skriveni po odlično uređenim gradskim dvorištima.




Parkovi, parkovi, parkovi... München zaista ima mnogo zelenila, a središtem grada dominira ogroman Engleski vrt. Za dojmove pitajte stariju nasljednicu, ona se puno i rado igrala u njemu.








I malo romantike za kraj.




Pitate se jesmo li bili na Oktoberfestu? Hehe, morat ćete pričekati idući post.

Oznake: München, Njemačka