ponedjeljak, 27.04.2009.
"Nije da inače gledam gole tete, ali..."
Taman nakon što sam obavila razgovor sa Glasnikom, koji s vremena na vrijeme svrati do moje butige da podijeli samnom pokoju mudrost iz Biblije, oštro osudi način na koji ljudi danas žive život, krađe, boleštine raznorazne, ubojstva i seksualne perverzije (prije braka), a ja ga pažljivo saslušam, empaticno klimnem glavom pokoji puta te ponudim neku od svojih mudrosti za uzvrat (a jako mu se dopada moj optimizam i ljubav prema bližnjem - sreća njegova, nije me imao prilike bolje upoznati), dotrči mi kolegica Marica sa urotničkim smjeskom na usnama i zločestom iskrom u okicama. Nije da inače gledam gole tete, kaže ona dok mi razdragano maše oličenjem hrvatskog dvadesetčetverosatnog novinarstva pred očima, ali vidi - varaju! I zaista, varaju, a ona ih je ufatila na djelu dok su istu mladu damu pokušali progurati u 2 različita izdanja, jednom kao ruskinju, a drugi put kao ukrainku sa tri ljeta razlike medju njima. Ma, banda, ogorčeno ću ja.
Imao je Glasnik pravo, džaba meni moj optimizam kad je u Knjizi zapisano - blizi nam se apokalipsa!
