nedjelja, 28.09.2008.
Tko se zadnji smije...
Gara mi je najjdraža teta od svih teta koje rade u Planetu O. Ne samo zato što je vrlo majčinski raspoložena, vesela, nosi Tina Fey naočale i ima supruga koji uzgaja najbolje plave šljive u ovom dijelu Slavonije, nego zato što je i prava bećaruša za ženu od 40 godina.
Posao s ljudima zna biti vrlo frustrirajuć i naporan i nerijetko sam na kraju snaga već i sredinom smjene, ali ako Gara radi u istoj smjeni kao i ja, onda se sve da izdržati puno lakše nego kad nje nema.
Gara mi voli podmetnuti neku spaćku čim spazi da sam se maknula s radnog mjesta (što je u većini slučajeva odlazak u toalet) i onda mi ili napiše neki haiku i sakrije u paragon blok ili mi načrčka neki zločesti crtež na papirnate vrećice u koje kupcima pakujem robu ili mi sabotira bocu Jane koju držim na pultu. Zadnji put je papirićem zaštopala onaj 'sportski' pipak što je sad in da svaka boca vode ima na sebi umjesto običnog čepa i onda sam ja pizdila Zašto voda faking ne curi kad je curila prije 10 minuta prije nego sam otišla na toalet...? *krajičkom oka spazim Garu kako se cereka iza police i upali mi se lampica* i onda dreknem: Garo! Prijavit ću vas zaštitaru idući put ako vas vidim da se motate oko mog radnog mjesta! Ali naravno da ju neću prijaviti niti mi tako šta pada na pamet. Da nema Gare i njezinih spaćki, vjerojatno bih prolupala.
