utorak, 28.07.2009.
Razlog #15 zašto je Lucy made of win
Lucy: I think it's M-E-R-K-I-N, if you're writing it.
Ausiello: Did you bring it with you?
Lucy: Ha. I'm wearing it right now.
petak, 24.07.2009.
YES!
Okej, priznam da mi se blog u zadnje vrijeme pretvorio u jedan veliki foršpan, ali s obzirom da u narednih godinu dana tako željno očekujem barem tri filma, oprostit ćete mi što vas gnjavim svojim fangirl ispadima.
Ali, ljudi moji, ovdje se radi o Alisi, o zemlji čudesa i o Timu Burtonu, caru bizarnog, fantastičnog i jednostavno nenadyebivog. Da se mene pita, dala bih mu SVE bajke da ih obradi u svom osebujnom stilu jer je čovjek apsolutno brilijantan. A ovoj se adaptaciji već mjesecima veselim kao sponzoruša novoj Šanel® torbici.
Pitanje je samo kako ću ja biti u stanju dočekati proljeće 2010. godine. Pa otelit ću se do tada, pobogu, Burtone.
P.S. O ostalim stvarima iz mog prebogatog društvenog, ljubavnog, seksualnog i intelektualnog života čitajte u nekom od narednih postova.
subota, 18.07.2009.
ZOMG!
srijeda, 08.07.2009.
My many skillz, let me show you them.
U dogovoru s jednim osječkim sex shopom, od ovog tjedna za njih radim kao honorarni suradnik u maloprodaji i to kao prevoditelj i sastavljač opisa proizvoda koji su izloženi u galeriji na njihovim web stranicama.
Do toga je došlo iz čiste šale, još onomad u rano proljeće na kavi u Prestigeu, kad je Dado, inače moj bivši momak, zaključio da bih ja bila dobra u pisanju erotskih priča i koječega. Njegova firma održava web stranice dotičnog sex shopa pa je znao da ljudi traže nekog tko bi znao biti profesionalan, ali i dovoljno neozbiljan da se uhvati tog posla. Malo sam se nećkala, u stilu, ma di si mene naš'o, ali smo na kraju ipak dogovorili sastanak sa vlasnicima i sad sam ja na redu da prodam što više igračaka svojim smjelim nastupom.
Moram priznati da nije baš jednostavan zadatak servirati dvjestotinjak vragolastih opisa za kojekakve nadomjestke, produžetke i masažere i to ne samo jer ne možeš stalno biti kreativan i originalan, a upravo se to od tebe traži. Ali da se znam sama sebi nasmijati, e to je već drugi par rukavica. Naime, još od sinoć se ne mogu prestati smijati i svaki put kad naletim na taj artikl uhvati me napad smijuljenja. Odjevni predmet se zove Party In My Pants. Radi se o vibrirajućim gaćicama za dame na daljinsko upravljanje. Doseg im je 10 metara i imaju nekoliko funkcija. Dakle, date svojoj dragoj da obuče gaćice, zavalite se u fotelju i uživate u predstavi. Divno, zar ne?
Najbolji dio posla je golemi katalog koji sam dobila, od nekoliko stotina gloss stranica u boji sa svim mogućim i nemogućim igračkama, dodatcima i pomagalima koje vam mogu pasti na pamet, a koji ću pokušati zadržati kad završim s poslom jer je faking fantastičan! Za sada je kod mene na posudbi nekoliko dana kako bih, između ostalog, mogla izabrati što sama želim od ponuđenih igračaka u zamjenu za svoje usluge. Naime, dogovorili smo kompenzaciju jer si samo tako mogu priuštiti posao koji trebam obaviti. A izbor je više nego ogroman. Nekih stvari me je čisto strah kad ih vidim kako izgledaju, a za neke ne mogu vjerovati da su se našle na popisu seksualnih pomagala i da ih ljudi zaista kupuju. Nije da želite znati, ali razmišljam o tome da si uzmem jedan od onih Rabbit vibratora što kuhaju, peru i peglaju. Ili ako uspijem pronaći onaj jahači bič što ga tako silno želim. No, i kožne narukvice za obuzdavanje nečijeg temperamenta bi dobro došle.
Ah.
ponedjeljak, 06.07.2009.
Tko visoko leti...
Točno onda kad se ponadam da je moj uzaludni plamen čežnje i odanosti (joj, bljak!) pri kraju i da još samo malkoc tinja prije nego se ugasi, uđe Ona, na velika vrata, u velikom stilu i doda raketnog goriva na moju vatru. Strašno.
Jučer popodne. Nedjelja, nema žive duše. Ja kao zadnji jadničak odrađujem vražju turističku sezonu u K Centru. Prvo sam mislila da grmi (a grmilo jest, ranije tog dana), a onda sam krajičkom oka ugledala kako preko praznog parkirališta u oštrom luku juri prema vratima. Ratnica, u svom svojem sjaju, apsolutno kul i nedodirljiva, stiže u nedjeljni šoping.
A ja, štaću, brže i bolje se skulirala da opet, po ne znam koji jubilarni put, ne napravim budalu od sebe.
Boljelo jest, ali ne mogu reći da nije bilo očekivano to što, čak i nakon onog savršenog i povijesnog trenutka, nije ničime odala da me je zapamtila (ili još bolje, moje ime) pa me onda i pozdravila i/ili se nasmiješila. Sasvim sam sigurna da se, nakon što je u tišini i bez imalo emocije prošla pored mene, iznad moje glave stvorio olujni oblačić koji je grmio i sijevao i kišio samo za mene.
A onda sam, na njenoj odjeći ugledala jedan detalj koji je rasplamsao još jednu vatru i to onu podmuklu, stalkersku. Rekoh sebi, do sada sam bila fina, ali nakon ovoga nema razloga da svoju znatiželju ne zadovoljim jednim od (ne)popularnijih načina.
Gugl je dušu dao za nas koji A) nemamo život, B) imamo špijunske namjere i C) nemamo život. 30 minuta i nekoliko fejsbuk grupa kasnije sam odlučila:
Ratnica će zauvijek za mene ostati Ratnica. Moja neustrašiva imaginarna ljubavnica. Čak joj i ime savršeno pristaje, kao i motor koji vozi ili sport kojim se (čini mi se) vrlo uspješno bavi. Sad kad sam ju malo demistificirala možda ću lakše kontrolirati nalete oduševljenja pri svakom njenom veličanstvenom ulasku na velika vrata šoping centra.
U svakom slučaju moram nešto učiniti po pitanju mog izbora žena.
