|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Upravo tako....
Prijatelji su anđeli koji nas dignu s dna i podsjete nas na to kako se leti!
Nemam pojma šta bih ja bez svojih prijatelja.... Ustvari ja živim radi njih... Oni me čine sretnom i pružaju mi potporu... Da nema njih moj bi život bio prazan, tmuran... tužan... nikakav... ˝vegetirala bih˝- hahahaha... Ma meni su moji prijatelji sve... Naučili su me kako se leti... Ja iznova letim svaki put kad ih vidim.... Sretna sam.... Konačno... Kad sam s njima u društvu... Dovoljna mi je jedna osoba da me ispuni... Da doista shvatim što znači letjeti.... Ali ja nemam samo jednu takvu osobu imam ih više i zbog toga sam jako, jako sretna...
Didi- pa ja opet pišem o tebi... Pa kad mi daješ inspiraciju za pisanje... A ti i bbk og mi okupirate blog... Baš lijepo.... Ma zezam se... Samo vi pišite nemam ja ništa protiv.... Nemaš pojma koliko mi je trebao neki zagrljaj- kao tvoj u ponedjeljak kad si me zaglila prije informatike... Bila sam sretna... Doslovno sam letjela.... hehe.... Ti si moj anđeo čuvar... (sjetila sam se specke)... btw. Fale mi svi... Općenito animatori....
A najviše- Ivan... To je valjda razumljivo... Gledala sam slike... Kako li je samo sladak kad smo glumili indijance... Bio je poglavica... Nezaboravno... Spavanje u vrećama... cool... ja bih opet... Mislim spavala sam u vrećama u župnom uredu, a živim 10 metara dalje u zgradi... luda mala.... Opet mislim na Ivana....Želim ga, a ne mogu ga imati.... tako mi je daleko... Sve bih dala da ga barem još jednom mogu zagrliti.... poljubiti... Da mi pruži šansu... Ne bih ga pustila.... Sjetila sam se mora... najljepše ljetovanje... Barem meni... Bez obira na sve... Upoznala sam puno ljudi, ali sam srela i Ivana... Zašto razmišljam o njemu????? Sama sebe mučim!!! Ali jednostavno ga ne mogu izbiti iz glave!!!! Stalno je tu!!! U mojim mislima... molitvama... na razno raznim papirićima, klupama.... svagdje.... na knjigama... Danas sam se baš njega sjetila... pod povjesti... učili smo o papi Ivanu, kralju Tomislavu, knezu Branimiru... i tako.... Ali Ivan... Kad ćujem to ime... kao da mi je blizu... ali onda se razočaram jer shvatim da opet samo maštam.... Sanjala sam ga, da smo skupa na faks išli....(u stvarnom životu je to nemoguće)... Bili skupa u stanu.... sve divno, krasno.... A onda se probudim i shvatim da sam sanjala... ahh... Jel dosta o njemu... Pisati ću još kasnije!!!!
Nego... Sutra... Zakaj to mora biti tako bitno... ble... uglavnom...
31.10.1991. godine u jednom malom gradiću u bolnici rodila sam se ja... jupi... Ali kako kaže Mladen iz Prljavog kazališta-
Ooo, k'o da me netko pitao,
da li bi se rodio,
ma da me barem pitao.
Ooo, divno sam uživao,
u bazenu maminom,
fino sam se kupao.
Kad me neki klipan,
bas za glavu primio,
i na ovaj ruzan svijet iznio,
a ja, a ja, budala malena,
bio sam iz protesta plakao,
bio sam odmah svatio.
A ja, a ja, budala malena,
bio sam gorko plakao,
bio sam odmah ljudi shvatio,
da sam ovdje najebo.
A, a, a, a ona strasna rodbina,
pa reci srce malo A,
pa reci tetama pa-pa
Ooo, k`o da me netko pitao,
da li bi se rodio,
ma da me barem pitao.
Ma koji me je klipan,
bas za glavu primio,
i na ovaj ruzan svijet iznio.
A ja, a ja, budala malena,
bio sam iz protesta plakao,
jer sam odmah svatio...
A ja, a ja, bio sam gorko plakao,
bio sam odmah shvatio,
da sam ovdje najebo.
eh... da me netko barem pitao... Ali nije... Da inaće taj datum je još poznat kao svjetski dan štednje(što se ne bi reklo da ja radim, po mojim planovima za sutra-haha) i dan vještica ili ti Halloween... Ma ludilo... Sve u svemu to je ok... Ali vještice ne postoje.. To su likovi iz bajki.... Ali... kaj ćeš... neki još vjeruju u vile i vještice... No da.... ali to ima i svojih nekih prednosti.... održavaju se razni koncerti i partiji tako da ću ja uživati.... jupi.... a i svaki put nakon ročkasa imam barem 2 dana slobodno... haha... Supač...
No, evo mog plana za slavlje ročkasa( tj. cijeli vikend- odnosno ovih 4 dana)
1. pročitati sve želje i čestitke za ročkas( probuditi se u 4 i štrebati ono što ne uspijem sada)
2. sutra predsat dobro napisati test iz njemačkog... nadam se da hoću...
3. ne odgovarati glazbeni (nadam se da se netko javlja)
4. nagovoriti Pleštinu da me ne pita baš na rođendan (nemoguća misija)
5. otići na frizuru...(tko zna kako će to ispasti...)
6. ići sa mamom u šoping(uživam u tome- moram si kupiti haljinicu)
7. otići na zbor
8. ići van... slaviti...(naći se sa meni bitnim ljudima)
9. spavati....
10.otići na groblje.... (jedino što mi je žao... neću moći do Duškovog groba jer je on u Jasenku pokopan...)
10.misa
11. cuga nakon mise sa članovima zbora˝koji radi na imenu˝...
12. učenje... izležavanje... ili odlazak u Bosiljevo
13.navečer van... (na kavu sa frendovima...)
14.spavati
15.spremati
16. učiti
17. slaviti (party je u Play off-u i kod Mikija- supač, maskirat ću se u navijačicu... btw. biti ću u crnom sa crno-bijelim pomponima, kečkicama i pjegicama)
18. preživiti tu večer i stajati na nogama
19.spavati
20. slaviti sa tetama.... all day...
21. navečer vanka- opet slaviti
22. spavati...
23. učiti,
24. spremati
25. učiti,
26.učiti...
27. misa
28.kava
29. učenje
30. učenje
31...SPAVANJE
hehehe... ma luda sam malo... a kaj ćeš... jedva čekam sutra... hehehe
baš me zanima tko će mi prvi čestitati.... Novi post sutra ako budem u stanju pisati... hehehehe... Mislim da ću letjeti...
Ja svoj rođendanski dar koji želim ne mogu dobiti....
Pusa svima... Ogulinci vidimo se sutra...
P.S. sretan rođendan Ivici Draženoviću... hehe njegovom burazu je sutra ročkas...
Pozz
Baš čitam komentare i slušam Tošu....
Moj je život igra bez granica
umorna priča trganje stranica
na kojim ništa ne piše....
Moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostaje
samo još vučem navike
i sve na tome ostaje....
Prekrasna pjesma....
No, da se ja malo vratim u stvarnost....
ŠKOLA- koma.... toliko sam u zaostatku da bih najrađe nestala.... Danas sam pisala matku- dobit ću kljuku pola nisam znala jer me nije u školi bilo kad su oni učili... a kaj češ... Šta onda... jedan komad više-manje.....Ispravit ću ga i opet dobro.... Proći će i to samo da me ne digne sutra hrvatski i povijest.... Samo... Moram i ispit iz engleskog pisat... Kao i pol razreda dobit ću kljuku... Al na kraju čemo ipak biti zadovoljni sa dvojkom.... Hahahaha Rekla je da će nam ukinut dvojku kao ocjenu jer smo mi zadovoljni s njom.... Pa kako neću bit... Engleski znam onoliko koliko mi treba.... A ne da cijeli blok sat slušam o državnoj maturi i kako svi koji imamo 2 nećemo proći državnu maturu.... lako za to.... Ja mogu birati koji ću jezik polagati... Moj izbor... No, lako za školu.... Pola razreda je danas glumilo da ih boli.... Ali Nataša je bila ekstra... Kad je ušla u učionicu i rekla da Željka riga i da li ima tko maramicu.... Ali to je bilo tako uvjerljivo.... Cijeli razred i Babić su pomislili da je to istina.... Petra je izašla van i kao odnesla maramicu.... Ostatak sata smo se keljile jedna drugoj.... i branile se međusobno kad nas je htio pitat... grozne smo... a kaj češ.... Ma nismo mi tako loše....
Ja nisam baš najbolje....
Bliži mi se rođendan i želim ga proslaviti s ljudima do kojih mi je stalo.... No, nisam sretna radi toga.... Jedna je stvar ako mi dođe teta ili netko od rodbine pa mi da nešto za rođendan.... To je ok.... istina imam puno teta tako da se toga skupi.... Uvijek mi je bilo grozno kad na rođendanu dobijem poklon od nekoga pa moram otvorit darove(mislim od frendova).... Ne volim to darivanje..... sretna sam kad dobijem nešto..... Ali, nije to to.... Meni je recimo bilo jako neugodno otvarati darove pred drugima.... Zašto??? Nisu svi jednake vrijednosti- mislim novčane.... I onda sam se ja osjećala glupo što se radi takva razlika između toga.... Nije mi bitno kolika je cijena tog dara.... tj. najsretnija bih bila kad ne bi bilo tih darova.... Bitno mi je samo da sam u društvu osobe do koje mi je stalo... Ne znam šta bih ja bez frendova.... Njih jednostavno obožavam.... Ali, ne samo njih... No, o tome malo kasnije.... Svađam se sa Ninoslavom oko toga... On mi uporno želi nešto kupiti.... Ne samo on.... Većina.... Meni nisu potrebni darovi da budem sretna i zadovoljna ne samo za svoj rođendan nego i inače.... Šta mi je potrebno- zagrljaj i iskrena čestitka.... Bit ću sretnija da mi napravi netko nešto za rođendan.... Da me odvede recimo na piće ili negdje u prirodu.... To bi mi bilo puno ljepše.... i draže... A nekima sam i bilijar obećala.... Jadna ja... Ajmo turnir(P.S. molim bez popuštanja.... ) Treba mi samo jedna lijepa riječ da sam sretna.... Za mene to nije ništa posebno.... Ali... Ono što ja želim sigurno neću dobiti... A to je zagrljaj od jedne osobe... Ne treba mi ni to... Samo da ga vidim.... A tako je daleko.... I fali mi.... No, opet sam ja na Ivanu... Koma.... Idem na vedrije teme.... Ali, kako kad sam sva u banani??????
HALJINE SU LIJEPE SAMO NA LIJEPIM OSOBAMA, A OSOBE SU LIJEPE IZVANA SAMO AKO SU IZNUTRA!
Didi... Hvala ti na tim lijepim riječima....
Tvoja me rečenica stvarno tjera na razmišljanje....
još joj se uvijek divim.... Ali nije samo ona predivna.... Rečenice s kojima se osoba izražava opisuju nju samu.... Ti si ta koja mi pruža potporu... Ne samo ti.... Željka, Petra,Tea, Marijan, Škaljac, Radulović, Nino, Matija, Tiho.... Presretna sam što imam frendove poput njih.... Ali nije ih potrebno imati tako puno... Moj stari je jednom rekao jednu rečenicu: AKO IMAŠ SAMO JEDNOG PRAVOG PRIJATELJA- BOGAT SI ČOVJEK!!!!! Istina.... To je jedina rečenica di se ja i omoj tata slažemo.... No , neću sada o tome....
Jedno iznenađenje.... Tiho mi je došao.... Presretna sam..... Jedva čekam da ga vidim... Neću imati slobodnog vremena uopće.... Moram vidjeti sve te ljude do kojih mi je stalo.... A naći ću nekako.... Ni sama ne znam zašto ga toliko volim.....
Da li znaš koliko je suza u mojim očima,
da li znaš da ne spavam noćima?
Da li znaš da i u mom srcu sad je tama,
da sam i tamo ostala sama?
Od kad te nema,
ni ja nisam tu,
od kad te nema,
živim u svom svijetu...
Od kad te nema,
sanjam tvoje prekrasne oči,
od kad te nema,
sanjam dan kad ćeš mi ponovo doći...
Hoću li ikada više tvoje usne osjetiti,
hoću li ikada više s tobom dane provoditi?
Hoću li se kao nekad zbog tebe jutrom buditi
i na spavanje rano krenuti
samo kako bi te i u snovima mogla vidjeti?
Srce mi vrišti,
viče "pomozi",
traži te u ovoj tuzi,
traži tvoj lik u ovoj pustoj noći...
Tvoj zagrljaj mi treba jer ova tuga kao da me vreba...
Ne znam više čime da se tješim,
što god napravim mislim da griješim...
Moje suze veće su od kiše koja bez prestanka lije,
ali svaka suza svoju tajnu krije...
Svaka je iz razloga potekla,
bila je tako malena,
ali prepuna raznih sjećanja,
prepuna raznih osjećaja...
Svaka suza za tebe teče
i želi nešto da ti reče...
I jedna od njih te tiho moli
da tvoje srce ne prestane da me voli...(ako me uopće voli)
Ljudi moji.... Da vi znate kako je meni dosadno i kako se meni spava užasno sam umorna... Pijem neke bljak tablete.... Zlo mi je od svega... Mrzim bolnice... Bila sam jučer kod doktorice i sad čekam glupe nalaze... Kad sam išla iz laboratorija kirurgu pozlilo mi je... Bravo ja.... Polegli su me i samo govorili da ću bit dobro dok nije došla moja teta koja me prepala i digla mi noge u trenu.... Luda žena... Samo se jako zabrinula.... Ma dobro sam ja.... samo sam luda već od išćekivanja... dobila sam strogo mirovanje ovih par dana ne smijem se kretati... Zlo mi je kamo god se maknem.... A kaj češ- i to će jednom proći...Samo da ozdravim do srijede.... Ipak mi je ročkas u srijedu... jedva čekam.... Ma u ponedjeljak sam ja već kao nova... Iako pišem matematiku.... Ma sve pet... Možda ju dobro napišem... Tj. potrudit ću se da dobijem barem 4.... Nemam pojma šta bih bez nekih određenih ljudi.... Gnjave me po cijele dane(hahaha) i ne daju mi mira... Ma to mi baš i treba... Didi i Matija mi okupiraju blog svojim komentarima i svaki put se iznenadim čitajući.... Ninoslav se ubija od brige i svako malo me pita kako sam.... Na MSN-u se opet dopisujem sa svima... Matijom, Željkom... Ma super su oni... No, jedna me osoba uspjela stvarno jučer iznenadit više od ostalih... Osjećala sam se kao beba... Bila sam umorna a on(moj jedini Tiho) mi je preko poruka ispričao jednu priču da ja lakše zaspim... (naravno nakon treće poruke sam ja spavala....) Evo priče:
1.U jednoj maloj zemlji u kojoj kuca srce judi kao da su jedno živjeli su dvoje posebnih mladih ljudi....(Dal te zanima nastavak... DA)
2.On je bio iz seljačke velike radničke obitelji, mali seljančić, ne baš lijep ali vedrog duha, veseo, radišan,dok je ona bila lijepa, pametna, kćer jedinica bogatih roditelja lijepa kao rosa u najljepše proljetno jutro na najljepšem cvijeću... (spavaš-NE)
3. Njega je sudbina odnijela na jedrima jake bure na jug zemlje tražeći svoj mir, u potrazi za novim nedokućenim vidicima, dok je mala princeza pod skutima majke kraljice i oca kralja, moćne i čvrste ruke, čovjeka snažnog duha čija je riječ ostala posljednja za velikim stolom u hladnoj unutrašnjosti zavučena u dubokim hladnim zidinama kraljevskih dvora(spavaš-DA)
4.On se borio, radio, tukli su ga vjetrovi razni, lomile mu bure jedra, vjetrovi mu lomili grane, ali nije se dao slomit. Izdržao je sve i čekao, čekao...Mala princeza ga je čekala ljubav je bila prejaka nisu je mogli slomiti ni majka kraljica niti otac velik kralj...
5.I onda ti je malo seljačko čedo put svoje princeze u duboke hladne zidine put njenog srca. To mu je srce želilo, duša htjela....
6.I tako ti je on malo jadno seljanče putovao, putovao dok nije došao do svoje drage najljepše(ne baš pametne princeze(hahaha)) i poljubio je tako da se osjeća kao u snu, u najljepšem snu. Naravno ona nije znala koje doba će to biti, koje vrijeme će to biti, koji sati će to bit...(i onda slijedi happy end)
7.I onda su ti njih dvoje živjeli sretno, zaljubljeno uz puno lipe djece do kraja života...
Kako je meni lijepo... Imam ljude na koje se mogu uvijek osloniti... Tiho, Željka, Nina, Matija, Didi... Ma ljudi moji sve vas ja jako volim i jedva čekam da ozdravim pa da odem sa svima vama proslavit svoj ročkas... Idemo na bilijar... hahaha Matija.... Didi javi kako bilo na ispitu... Žežy volim te najviše na svijetu... Neznam kaj bi ja bez tebe... Fali mi onaj tvoj glasić i tvoje vječito podbadanje... Doma mi je stvarno dosadno... A bez vas bih bla spremna za Vrapče.... Možda bi se onda Maza tamo vratio igrati(hahaha)... Baš sam grozna... Hvala vam svima... Ne mogu vjerovat da ću ovo reći.. ali jedva čekam da se vratim u školu.... Pusa svima...
I da... Ponekad nas tzv. prijatelji tj. osobe u koje mi imamo povjerenja iznevjere i onda mi patimo... Neka su nas iznevjerili bolje sada nego poslije bar smo shvatili kakvi su to zapravo ljudi.... I nemojmo se živcirati zbog njih jer uvijek postoje osobe koje su spremne pomoći... i u kojima češ onda naći pravog prijatelja a ne onoga koji će biti s tobom i družiti se s tobom samo kad mu nešto treba , a kad mu nisi od koristi baciti te kao staru krpu.... Nisu toga vrijedni... Meni su govorili ovo, a sad ja isto to ponavljam osobama kojima je teško zbog drugih koji su ih povrjedili... NITKO NIJE VRIJEDAN TVOJIH SUZA... Bili su u pravu svi koji su mi to govorili, ali ja sam to prekasno shvatila... No možda ipak nije prekasno...Pozz svima.... Vidimo se uskoro...
Presretna sam što vas sve imam.... i zahvalna sam vam što ste uz mene...
pozz mom bivšem dragom.... Zbog kojeg sam i previše propatila, ali i to je dio odrastanja....
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,(nisam ni to)
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene-
Mislim da je to srce moje,
I duša koja polako vene…
Sve što je,nažalost, nekad bilo tvoje.
Ne znam kako da se borim,
Šta se u ovakvim situacijama radi,
Kad za nekoga Boga molim,
A istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se, pa si me "štitio" od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odje*i od mene,
Ne želim imati posla sa kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Što od pogleda, poljupca, dodira strahujem,
I svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen,
Zbog svega što si mi pružio:
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Ne želim na tebe misliti po cijele dane,
Al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.(a ne kao ti)
Tvoja predstava je u završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem Zbogom,
Nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reći Volim te,
Ti ne znaš što znači voliti!
----dio ove pjesme nije istinit.... Nije da mrzim cijeli svijet.... Svi će od mene uvijek dobiti najmanje osmjeh... Koju lijepu riječ.... Njemu sam oprostila sve što mi je napravio.... Pa neka sada radi što god želi... Bol će uvijek ostati u mom srcu, ali će s vremenom izblijediti.... Nisam kukavica kao on.... I ja nikada neću namjerno povrijediti drugu osobu ili joj napraviti nešto nažao.... Od mene nitko neće dobit bijes... Kunem ti se... Bit ću sretna.... Sretnija nego s tobom i nitko mi neće govoriti što i kako da radim... Braniti mi neke stvari.... Sam si kovač svoje sreće.... Ja to jedno vrijeme nisam bila... Ali vrijeme je da opet postanem i zaboravim tebe.... i one boli koje si mi nanio..... NEĆU VIŠE PATITI RADI TEBE!!!!! Iako sam još uvijek osjećajna i povrjedi me ljudska glupost.... Ovdje ima dovoljno zla i ne trebam još i ja drugima zagorčavat život.... Pozz
namjenjeno gadu D.P.
Ljudi moji... Fakat je dosadno biti bolestan...Jučer cijeli dan ležim i valjam se po krevetu... Trošim novce na mobitel i tako... Švrljam po blogovima....
Ali izgleda da nisam jedina....
Jučer sam onako umorna nakon serije htjela samo pogledat imam li novih komentara.... No, neko čudno biće bbkm je zauzelo cijeli moj blog.... Nisam imala pojma tko je.... Moj susjed Matija.... Ajme koje iznenađenje..... Stvarno super osoba.... pa da ja nisam mogla povezat nick i osobu..... Grozno.... Nisam mogla vjerovati da sam baš njega srela na blogu.... tj. kako je on uopće došao do njega.... Prisjećala sam se djetinjstva koje sam provela s njim pred poštom.... Grudanja i vječitog ˝sapunanja˝moje divne glavice u snijeg.... Uživao je u tome, a ja sam bila mala i nisam se mogla braniti... šmrc.... Ma zezam.... Nije me nikad jako nasapunao ali je nakon toga uživao gledati moju crvenu smrznutu facu.... Nasmijala me i sama pomisao na jedan njegov biser koji je izvalio u trenutku kad si nismo bili baš dobri tj. ja sam se durila na njega.... A on mi je rekao: Vidiš, žena mog brata je njega mrzila nije ga mogla smislit, a vidi sada kako su završili. Tako
čemo i mi.... Hahaha.... Moj odgovor je naravno bio NEMA ŠANSE!!!!
Stvarno sam bila gadura....
A tek njegovo podbadanje u teretani....
Kod Dabe sam od njega bježala.... On bi vježbao ruke a ja noge... a kad bi on došao na noge ja bi otišla gore.... A sad u ovoj teretani nemam kamo pobjeć.... Ali to mi nije ni potrebno.... Matija, stvarno si me ugodno iznenadio jučer.... Nisi onakav kakvim sam te smatrala.... Super si osoba... Ja se samo malo zezam i gubim dane....
Opet, sam shvatila da ima ljudi koji se skrivaju iza nečega... Glume da su jaki i da ih za ništa i nikoga nije briga , a ustvari nije tako.... Skrivamo u sebi one svoje dobre strane jer mislimo da će nas drugi zbog njih izrugivati... Ali to nije tako.... Osobu koju sam ja smatrala hladnom, odbojnom, punom sebe, egoističnom, arogantnom itd. da ne nabrajam... uglavnom.... ispostavilo se da ta osoba uopće nije takva.... Ta je osoba ustvari jako nježna, pažljiva, romantična, sramežljiva.... No, zašto svoje dobre strane skriva od drugih....
Željka, Petra, Antonija, Danijela, Ana, Stipsa, Suva, Špeksa, Tea, Nina.... Max, Škaljac, Radulović i Zoky...
Imam osjećaj da ih gubim tj. ne njih gubim osobu do koje mi je najviše od njih stalo...
Nemam ništa protiv njih, ali njihovi postupci i ponašanje mi katkad nije normalno.... Nekad mi doista nije jasno u šta su se te cure pretvorile...
Možda sam se ja promjenila- odrasla, postala ozbiljnija...
Ali njihovi me postupci stvarno nekada ostave na čudu.... Toliko me na loše iznenade da ja ostanem bez teksta....
Mogu razumjeti i to da će njihov izlazak otprilike izgledati ovako: -sakupljanje u parku, sakupljanje para, odlazak u trgovinu kupiti piće, sjest na klupicu u kuli ili izviđačkom, pit i onda rigat.... Gotovo svaki izlazak im tako izgleda, a dobro... To mogu shvatit iako meni ne treba alkohol da se ja zabavim vani... U zadnje mi vrijeme treba samo muški zagrljaj, ali od one osobe koju želim ne mogu ga dobiti predaleko je.... No, njima treba samo alkohol....
U subotu je bila tzv. ženska večer... Cure(Tonka, Ana, Suva, Danijela i Petra) su se okupile i otišle pit... Ja nisam bila pozvana, a mislim ni Žežy... Nema veze...Tako i tako ne bi išla... Bila sam na zboru i otišla nakon zbora dečkima na plac.... Tamo je naravno bila murja.... Haha... al srećom poznaju me pa nikoga nisu zapisali... A i da su me zapisala ne mogu mi ništa jer nisam pila i nije bilo 11sati.... Kad su oni otišli zamolila sam Škaljca da ode samnom na piće jer mi je bilo zima i trebala sam razgovarat s njim... Pričali smo o tome kako sam se ja opet posvađala sa svojima, ali to nema nikakve veze... On je bio tužan, nije Petru vidio od četvrtka.... A znao je da će ona otić sa curama i da će ga zvat tek kasnije oko 10... Ali nije ga nazvala u pola 10 smo otišli u Dreams.... One su bile tamo... Popile su šta su imale i otišle u Dreams... A lijepo bome.... A nikome ništa nisu javile....Bar je Petra mogla javit Škaljcu gdje je.... Ali nema veze...Ja sam samo čekala poziv da odem od njih.... Petra me tražila za poruku... Bez razmišljanja sam joj dala... Vidjela sam da se nešto smijala sa Danijelom kad je pisala poruku... Kasnije me tražila opet, a ja sam samo šutila i dala joj za poruku... Bila sam u svom svijetu... Nekako zamišljena... u sebi jako tužna.... Opet... Nakon toga je u Dreams došao Denis.... A to nije moglo proć bez njegovih scena i deranja svojoj novoj curi tako da ja čujem AJMO VAN... AJMO SVE ĆU IH INAĆE ISTJERAT.... Kad sam to čula hladno sam se nasmijala i pogledala ga.... Na šta si ti spao Denise.... Petra me treći put tražila za poruku opet sam joj dala.... Ja sam trebala krenuti čekala sam da napiše poruku.... Nisam imala pojma kome je slala, šta ni zašto.... Ali sam na zadnjoj poruci shvatila da nije dobro kad je rekla Danijeli šta je napisala... Još uvijek nisam znala kome piše.... Izvješće mi je došlo naknadno pa sam vidjela da su poruke slale Tei... Imala sam grozan osjećaj... Krivnja... Grižnja savjest što sam joj dala za poruku a da ju nisam pitala kome ju šalje... Nazvala sam Teu... Po glasu sam shvatila da se nešto loše događa... Pitala sam ju šta se dogodilo nije mi htjela reć, ali je kasnije ipak progovorila... Nisam mogla vjerovat kad sam čula... Plakala je.... Ja sam bila tužna.... Izdale su je prijateljice.... Nisam to mogla vjerovat... Pogotovo kad sam čula zbog čega su je napale... kako uopće mogu biti tako hladne i bezosjećajne.... Možda ja tako mislim i nikada ne bi tako nešto napravila... jer imam loše iskustvo, a njima je tako svejedno što drugima nanose bol.... Napale su Teu tj. one kažu da su se zajebavale.... Al to nije zajebancija.... Rekle su joj da se Ogulinci drže skupa dok ne odu u Zagreb,,, Prebacuju joj to što je otišla u školu u Zagreb... Što želi uspjeti... Jer te škole u Ogulinu nema... I rijetki su oni koji se uopće ovdje razumiju u takve stvari.... Stvarno želim da uspije.... a ja ću joj u tome pomoć... ne mogu vjerovat da cure misle kako ih je Tea izdala radi toga što je otišla u Zagreb.... Šta će bit kad odemo na faks svaka u svoj grad... Nevjerujem da čemo biti cimerice ili da čemo čak i isti faks upisat... Rastat čemo se... Upoznat nove ljude... i šta onda.... Život ide dalje i svatko je kovač svoje sreće.... Užasno se osjećam jer to nisam sprječila.... Moje je mišljenje da su cure u društvu prokleto ljubomorne jedna na drugu i zavide drugima na uspjehu umjesto da budu sretni radi njih.... doista sam i sada u šoku i treba mi malo vremena da shvatim da gubim Pepynu... neznam kako da je vratim... Njezin me postupak u subotu jako razočarao.... toliko da ja ni sada ne mogu a da ne mislim na to.... Na Teinoj sam strani i ako se ovo nastavi pokušat ću razgovarat sa društvom i urazumit ih malo... Da shvate da su pogrješili....Njoj je potrebna podrška , a ne predbacivanje i podbadanje tzv. frendica....
Ne osjećam se dobro.... trebam nekoga- a znam da ga ne mogu dobiti! Uskoro će mi rođendan a ja sam sto posto sigurna da svoj dar neću dobiti.... Bar ne onaj koji iskreno želim....
Bogata karijera
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova kratka karijera započela je 1996. i 1997. godine kada je pobijedio na festivalu Melfest. Suradnja s makedonskim skladateljem Grigorom Koprovim, koju je započeo 1998., donijela mu je prve velike hitove Usne na usnama i Sunce u tvojoj zlatnoj kosi, s kojima na velika vrata ulazi u sam vrh makedonske scene. Godinu kasnije objavio je svoj debi album Nekade vo nokta (Negdje u noći).
Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skoplju. Godine 2000. za album Nekade vo nokta osvaja prestižne nagrade 12 veličanstvenih, i to za najbolji muški vokal, najbolji koncert godine, najbolji video. U lipnju 2000. objavljuje novi album Sinot Božji, a u listopadu 2002. treći.
Pobjedom na Beoviziji 2003. godine s pjesmom Čija si Toše je počeo graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobijedio je na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. Godine 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju s pjesmom Life. Iste godine objavio je Dan za nas, četvrti album i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. album Pratim te.
Dan za nas prvi je album koji je 6. rujna 2004. snimio za Hrvatsku i Sloveniju. Toše je surađivao s nizom uglednih autora i izvođača poput Marine Tucaković, Dine Muharemovića, grupe Sintezis ili legendarne Esme Redžepove u sjajnoj skladbi Čini.
Toše je hrvatskoj publici poznat i kao izvođač pjesme Srce nije kamen, najemitiranije pjesme hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu s kojom je Toše nastupio na HRF-u. S pjesmom Veži me za sebe ovog je lipnja osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. (MediaServis)
Ali eto....
Bog je još jednu mladu dušu uzeo u svoje kraljevstvo....
Nisam bezveze uzela ovu temu za razmišljanje i komentiranje....
Saznavši za tu strašnu vjest pojedine osobe u mom razredu su počele plakati...
Čula sam da je tako bilo i u ostalim školama....
Ovaj put ću se zadržati samo na Ogulinu da ne komentiram dalje....
Zašto????
Ok... Nisam ni ja bila hladna... Steglo me nešto ali nisam se ponašala poput ostalih....
Kad sam vidjela lica uplakanih cura bila sam ljuta više nego tužna.... Povrjeđena....
Sjetila sam se Duška, Monike, Adrijane, Josipa, Dunje, Antonije... Svi su oni bili mladi i izgubili svoje živote....
tada se jedan biser iz mog razreda umješao i rekao pa čovjek je imao samo 26 godina....
Pa.... Duško je imao 20godina, Antonija isto, Dunja 12, Adrijana 10, Josip18, Monika 14.... Bili su čak i mlađu od njega pa za njima nitko nije pustio suzu....
Ja sam bila Duškovom smrću jako potesena ni sada mi nije svejedno kad se sjetim da ga više nema....
Ali život ide dalje....
Sve sam ih poznavala.... i bila im na sprovodima.... grozno mi je bilo....Toliko mladih ljudi uplakani.... Tužni.... A nitko ih ne razumije....
Bila sam povrjeđena kad su mi rekli pa imao je samo 26 godina..... Tada sam poludila.... nije mi bilo svejedno i na rubu suza sam iznesla svoje stajalište....
Zašto sada plaču za osobom koju su znali kao ime i prezime, tako su isto znali i sve ove Ogulince koje sam nabrojila(ima ih još ali ove sam doista poznavala).... Nitko za njima nije suzu pustio.... A kakvi šta drugo bilo im je svejedno....
za Tošom su plakale samo zato što je bio poznat....
A kasnije usporedbe sa Oliverom... Doista sam ostala bez komentara i bez teksta za ljudsku glupost....
Jer znam kako je meni bilo kad je umro Duško- osoba do koje mi je doista bilo stalo.... Ja nisam mogla biti sabrana....
Ali plakat za osobom samo zato što je poznata meni je ne pojmljivo....
Igra bez granica- Toše Proeski
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Iskreno....
Želim propasti u zemlju.... i to po mogućnosti dovoljno duboko da me doista više ne bude.... Opet stara tema IVAN....
Danas sam bila na MSN-u i poslala mu poruku jer je bio online.... A tad sam pročitala njegovuosobnu poruku koja mu piše odmah ispod imena....
TO JE SVINJA... IDIOT... DEBIL....DEGEN.... SELJAČINA... KRETEN... MAJMUN... ITD...
Riječi su mi odmah bile poznate, ali nisam znala odakle....
Sad znam-.... To su riječi s mog bloga..... Moje riječi namjenjene njemu....
Grozno se osjećam... Kad sam to pročitala opet sam se vratila na staro.... Razmišljam o njemu.... Sranje....
sada je gotovo neka čita sve redom.... Tako i tako zna istinu.... Nažalost....
Šta ja tu mogu...
Ali te riječi su bile napisane u defektu i nisam tako doista mislila... Nadam se da i on to kuži.... Grozno se osjećam i želim propasti u zemlju.... Jučer mi je bilo prekrasno vani i cijeli dan danas sam bila raspoložena radi toga.... a sad.... ni sama ne znam o čemu da razmišljam.... Tj. znam... Opet razmišljam o Ivanu i opet mi se vraćaju stari osjećaji.... A Trba.... To je očito puklo.... A neka je... Kad se ne može javit neka i ostane tako -bolje je.... A i nisam sigurna u svoje osjećaje prema njemu.... Ali za Ivana sam sigurna.... No, tu ja ne mogu ništa promjeniti.... Daleko je.... Ali sigurna sam da moram razgovarat s njim i da možda shvati da to nisam tako mislila kao što je ispalo.... Ipak mi jepreviše stalo do njega.... opet ponavljam.... ISTU GREŠKU.... Jednostavno ga ne mogu zaboravit... Koliko se god ja pravila u društvu da mi je više stalo do neke druge osobe- NIJE.... Na jeziku mi je netko drugi, a u srcu samo IVAN....
Kao kula od pijeska,
srušili se snovi,
Nestali su temelji,
Nije ostao čak ni trag…
More je završavalo još jednu priču,
Izbrisao ga val,
Samo je Bog znao,
Koliko si mi bio drag…
Dugo je more šutjelo,
Upijalo moje riječi,
Ja sam mu pričala o jednoj ljubavi,
Jednom dječaku,
A ono meni o izgubljenoj sreći…
Pitala sam more
Što se to zbilo,
Zašto je tajnu od mene krilo,
Al´ pravog odgovora nema,
Ostala je samo sjena
Prošlog vremena…
*******
Suze krijem, one padaju,
samo one moju tajnu poznaju,
suze krijem, ne dam da me slome,
govore ti da u moje dolaziš snove…
Ne želim sebi priznati to,
mada znam, da života imam sto,
opet bi samo tebe voljela,
svake noći samo tebe čekala…
Suze krijem, pjesme piše,
iz srca svoga tugu brišem,
mada želim tvoje poljupce,
jer samo ti znaš, moga srca ulice…
Suze krijem, one čežnju skrivaju,
samo se tebi, one raduju,
od svih ljubavi ja ću bježati,
svakog dana samo tebe čekati…
*************
Odlazi tugo i zaobiđi život moj,
jer noćas on, ide k njoj…
Sačekaj tugo, bar na minut, dva,
da se oporavim i dalje krenem ja…
Pusti tugo bar da shvatim da mu stalo,
do mene i moje ljubavi nije, niti malo…
Ostavi se tugo mene i moje duše,
sada kad se snovi moji ruše…
Ne uzimaj tugo, ono što pripada meni,
noćas on odlazi, toj ženi…
Neću tugo pustit niti suzu jednu,
niti slušati utjehu bijednu…
Zaboravit ću tugo, uspomenu staru,
vrijeme je da potone zaboravu…
Pobijedit ću tugo i tebe i njega,
nov život izgradit, opet poslije svega…
Neću dopustiti više da me duša boli,
naći ću nekoga tko će znati da me voli…
P.S. Ivane oprosti zbog onih ružnih riječi upućenih tebi.....
Taman kad sam pomislila kako je sve krenulo na bolje nešto se promjenilo....
Trba je otišao prošli tjedan u Rijeku na faks i jedva sam dočekala da ga ponovo vidim. No, vidjela sam ga na svega nekoliko minuta jer je morao ići, a i ja sam bila u strci.... Jako mi fali ni sama ne znam zašto... Želim biti s njim.... da sam cijelo vrijeme s njim ne bi mi dosadio....Jednostavno ga obožavam.... No, svi sumnjaju u to.... Stalno mislim na njega i nonstop mi je u mislima.... Kad se samo sjetim našeg izlaska na Sabljke.... Bio je tako nježan, pažljiv, poseban... htio me je zadiviti i to je uspio.... Ali bojim se¸da ga ne izgubim.... On je poseban.... Barem za mene.... svaki put kad ga vidm nasmijem se... Ne mogu biti tužna u njegovom društvu.... Kad sam s njim osjećam se zadovoljno, sretno, zaljubljeno... a to i jesam, ali kako su mi neki rekli ˝opet u krivu osobu˝.... Znam da ću opet biti povrjeđena i da one njegove riječi ŽELIM DA USPIJEMO nisu bile tako jako iskrene.... Ali opet ostaje mi samo nada.... Ali ona je kurva- kako kažu neki.... Ali opet NADA POSLJEDNJA UMIRE.... Svaki dan se iznova podsjećam na njega slušajući pjesme koje su svirale u njegovom autu dok smo bili skupa.... Pjesme nis baš po mome ukusu ali ih on sluša... A za mene je sve njegovo najbolje.... Nitko nije savršen, ali on je meni najbolji... Inaće slušam techno, r´n´b, rock, naše domaće pjesme- uglavnom sve..... on sluša narodnu muziku i meni to ne smeta jer ljude ne prosuđujem po tome kakvu muziku slušaju nego kakvi su oni ustvari .... Kako se ponašaju prema drugima....
slušali smo pjesmu Dobro došla tugo- SMS (Samir Mujagić)
Evo teksta te pjesme.....
Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
Glasom od šapata tišim
sam sebi kažem budalo,
jer znam da trebao nebi
al ja još mislim o tebi
U meni nada rodi se
i umre svaki dan.
Neću da te krivim
al ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom nadam se sreći.
I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem:
DOBRODOŠLA U MOJ DOM
TUGO MIRIŠEŠ NA USNE NJENE
HAJDE RECI DRUGU SVOM
TKO IH LJUBI MJESTO MENE...
Neću da te krivim
al ovo moram ti reći
Još uvijek zbog tebe živim
s tugom nadam se sreći.
I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem:
DOBRODOŠLA U MOJ DOM
TUGO MIRIŠEŠ NA USNE NJENE
HAJDE RECI DRUGU SVOM
TKO IH LJUBI MJESTO MENE...
Moj prošli post nije nosio bezveze taj naslov..... Odustala sam od Ivana i to definitivno iako ponekad pogledam njegovu sliku na simpatijama.... Ali, više manje..... Opet sam sretna... Prije nego što sam uopće upoznala Ivana zanimala sam se za jednog dečka iz moje škole.... Igora..... Čim sam došla u prvi razred on mi je zapeo za oko.... Nisam baš sigurna više ni da je otkad sam Ivana upoznala bio samo on u pitanju... Upletao se tu i Igor.... Prošlogodišnji maturant moje škole.... Ne znam zašto mi je upao u oko... Možda zato šta je bio prijatelj mog bivšeg.... Ne znam... Zaista mi se svidio kad smo sa školom išli u Beč.... Tada mi smo se ustvari i upoznali... Popili prvo piće skupa.... Pričali... Bio je on jedini dečko kojem sam se ja odmah, prvi put kad smo se upoznali, rasplakala na ramenu...Plakala sam jer smo pričali o Denisu i o njegovim glupostima šta mi je napravio.... Zagrlio me je kako bi me utješio... Osjećala sam se posebnom jer sam u njegovom naručju... Ali to je brzo prošlo jer mi je dao doznanja da mu oni poljupci u autobusu nisu ništa značili.... Kasnije smo opet jednom prlikom zabrijali u Maestru kad sam ja bila na školi animatora prije nego što sam Ivana uopće upoznala..... A zadnji put kad smo zabrijali bilo je zadnji dan njihove škole.... Dan prije me u hodniku zalio s vodom, a ja sam imala bijelu majicu... Ajme kad se sjetim samo da sam poslije toga odgovarala geografiju i da mi je onaj odvratni profesor rekao da kad bi tako učila cijelu godinu da bi imala i veću ocjenu... a ja nisam znala zinut.... a on je poznat po tome da ocjenjuje tako da gleda curama u dekolte i tako ocjenjuje.... A to kad smo zabrijali bilo je kad su oni slavili na Crvenom igralištu zadnji dan škole.... Bili su svi pijani, a kako sam se ja tamo našla nemam pojma... Dovukla me Pašinka... Ali ni sekunde ne žalim što sam otišla s njom.... Tada me onako pijan zagrlio i poljubio.... Pol sata kasnije mi je rođakinja javila da je pao sa zidića i lupio glavom u ogradu i ostao bez dva zuba....Tako sam se prepala.... a on je pobjegao iz bolnice i nastavio tulumarit.... A kaj ćeš s njim... Već se neka 2-3 tjedna dopisujemo, a u srijedu smo prvi put izašli.... Bilo je to doista prekrsno... Otišli smo u Hotel Josipdol i tamo razgovarali.... Bio je tako nježan, pažljiv... nije me htio gnjavit svojim problemima iako sam ja htjela da mi kaže što ga muči.... U petak smo opet izašli i bili na Sabljacim... Romantično.... U subotu je on bio u Vrbovskom kod frenda i nismo se mogli vidjeti.... Bili smo u nedjelju skupa ponovo na Sabljacima na špici..... Sjedili na klupici i uživali u čarima jezera... Pričali o svemu i svačemu.... Ne znam jesam li konačno prebolila Ivana ili je to tako samo dok ga ne vidim ponovo.... Ali nemam se na što žalit s Igorom tj. Trbom mi je super i on je doista poseban.... Je li vrijeme da prestanem patit za Ivanom i pružim Trbi šansu jer mi se on već duže vrijeme sviđa i jedna je od boljih osoba koje ja poznajem.... Nemam pojma.... Mislim da je vrijeme da napravim taj korak i prekrižim Ivana.....
