|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Bogata karijera
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova kratka karijera započela je 1996. i 1997. godine kada je pobijedio na festivalu Melfest. Suradnja s makedonskim skladateljem Grigorom Koprovim, koju je započeo 1998., donijela mu je prve velike hitove Usne na usnama i Sunce u tvojoj zlatnoj kosi, s kojima na velika vrata ulazi u sam vrh makedonske scene. Godinu kasnije objavio je svoj debi album Nekade vo nokta (Negdje u noći).
Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skoplju. Godine 2000. za album Nekade vo nokta osvaja prestižne nagrade 12 veličanstvenih, i to za najbolji muški vokal, najbolji koncert godine, najbolji video. U lipnju 2000. objavljuje novi album Sinot Božji, a u listopadu 2002. treći.
Pobjedom na Beoviziji 2003. godine s pjesmom Čija si Toše je počeo graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobijedio je na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. Godine 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju s pjesmom Life. Iste godine objavio je Dan za nas, četvrti album i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. album Pratim te.
Dan za nas prvi je album koji je 6. rujna 2004. snimio za Hrvatsku i Sloveniju. Toše je surađivao s nizom uglednih autora i izvođača poput Marine Tucaković, Dine Muharemovića, grupe Sintezis ili legendarne Esme Redžepove u sjajnoj skladbi Čini.
Toše je hrvatskoj publici poznat i kao izvođač pjesme Srce nije kamen, najemitiranije pjesme hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu s kojom je Toše nastupio na HRF-u. S pjesmom Veži me za sebe ovog je lipnja osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. (MediaServis)
Ali eto....
Bog je još jednu mladu dušu uzeo u svoje kraljevstvo....
Nisam bezveze uzela ovu temu za razmišljanje i komentiranje....
Saznavši za tu strašnu vjest pojedine osobe u mom razredu su počele plakati...
Čula sam da je tako bilo i u ostalim školama....
Ovaj put ću se zadržati samo na Ogulinu da ne komentiram dalje....
Zašto????
Ok... Nisam ni ja bila hladna... Steglo me nešto ali nisam se ponašala poput ostalih....
Kad sam vidjela lica uplakanih cura bila sam ljuta više nego tužna.... Povrjeđena....
Sjetila sam se Duška, Monike, Adrijane, Josipa, Dunje, Antonije... Svi su oni bili mladi i izgubili svoje živote....
tada se jedan biser iz mog razreda umješao i rekao pa čovjek je imao samo 26 godina....
Pa.... Duško je imao 20godina, Antonija isto, Dunja 12, Adrijana 10, Josip18, Monika 14.... Bili su čak i mlađu od njega pa za njima nitko nije pustio suzu....
Ja sam bila Duškovom smrću jako potesena ni sada mi nije svejedno kad se sjetim da ga više nema....
Ali život ide dalje....
Sve sam ih poznavala.... i bila im na sprovodima.... grozno mi je bilo....Toliko mladih ljudi uplakani.... Tužni.... A nitko ih ne razumije....
Bila sam povrjeđena kad su mi rekli pa imao je samo 26 godina..... Tada sam poludila.... nije mi bilo svejedno i na rubu suza sam iznesla svoje stajalište....
Zašto sada plaču za osobom koju su znali kao ime i prezime, tako su isto znali i sve ove Ogulince koje sam nabrojila(ima ih još ali ove sam doista poznavala).... Nitko za njima nije suzu pustio.... A kakvi šta drugo bilo im je svejedno....
za Tošom su plakale samo zato što je bio poznat....
A kasnije usporedbe sa Oliverom... Doista sam ostala bez komentara i bez teksta za ljudsku glupost....
Jer znam kako je meni bilo kad je umro Duško- osoba do koje mi je doista bilo stalo.... Ja nisam mogla biti sabrana....
Ali plakat za osobom samo zato što je poznata meni je ne pojmljivo....
Igra bez granica- Toše Proeski
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
