|
|
| kolovoz, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Ne znam ni sama o čemu da razmišljam....
Opet se okuplja stara ekipa(luzera)....
Opet će biti sranje i toga se bojim jer ja ne mogu to gledat....
Ne mogu samo bespomoćno gledati kako drugima D.P. uništava život baš kao što je mene odveo do samoga dna.....
Ako ga ja vidim da tuče nekoga opet ću se refleksno upetljat u to....
Baš kao što je bilo i sa Kostom(mojim prvim pravim dečkom)......
Napao ga je radi mene i ja sam se upetljala i dobila nogom u glavu.....
To će se opet ponovit......
Jer ja to ne mogu gledat......
Mene je uništio i znam kako njegovi udarci znaju boliti......
A ni nož mi nije stran......
Ali nema on snage za to......
Jadan je......
Samo šta sam ja to prekasno shvatila.......
Njega treba uništiti....
Naučiti pameti......
Ali čini se meni da to nije moguće jer i nakon svega što mu se dogodilo on opet radi isto....
To je očito takav tip čovjeka....
Gad- ništa drugo......
Opet je pitao za mene.....
Ali je dobio krive informacije.......
A još su mi bolji i zanimljiviji oni koji takve informacije šire.....
Na ovu informaciju sam se jučer samo lijepo nasmijala.....
A onda sam shvatila da mu Grdić to ne bi sam rekao da ga on nije pitao.....
Mnogi me i nakon skoro 9 mj. pitaju jesam li ja s njim....
NISAM::::: Bogu hvala......
Ali ovako nešto nisam zamišljala......
Denis je došao do Marijana i pitao ga kako žena?????
On ga je u čudu pitao koja????
(Marijan je moj najbolji frend)
Kad je on rekao ... KATARINA....
Marijan se nasmijao i objasnio mu da nismo skupa.....
Ovo je takav grad da ne možeš čovjeka tj. najboljeg frenda zagrlit ili uzet pod ruku a da se odmah ne počnu širiti priče da ste skupa....
Grozno.....
Denis sigurno ima neke skrivene namjere.......
I opet će me vjerojatno tražiti....
Neka proba....
Neće me naći tamo gdje očekuje.....
Nije me uništio prije....
Neće ni sada.....
Jača sam od njega- ako ne fizički onda definitivno psihički......
GLUMICA
I TAKO DAN ZA DANOM
Da.... To sam ja.... I nitko me nemože natjerati da skinem masku sreće u gradu....
Moram glumiti da sam sretna iako nisam....
Iako me svakoga dana prošlost iznova ubija....
Kako da to izdržim....
Puno ljudi, koji me tek upoznaju, ali i oni koji me znaju duže vrijeme misle da sam sretna....
Misle da uživam u svom životu....
Da sam dobra djevojčica.....
Prava mamina curica.....
Razmažena balavica kojoj nije na pameti ništa drugo osim da uživa i zajebava druge....
Tek sam sada shvatila da ostavljam pogrešnu sliku o sebi.....
JA nisam takva....
Nisam sretna......
Ja sam tužna i to jako tužna....
Prošlost me malo po malo ubija....
Sama sebi kopam rupu iz koje nema izlaza....
Ubija me sama pomisao na to da sam trpila tog gada...
Vidjela sam ga neki dan, pratio me....
Bili smo na jezeru kupali se...... On je došao tamo i pričao sa mojom glupom sestričnom....
Nisam izlazila iz vode.... Bilo me je užasno strah....
Kad sam ga vidjela pomislila sam da će me ubiti....
Znala sam da moram bti sretna....
U njegovim sam očima vidjela želju za tim da me ponovo lupi, da me nastavi maltretirati kao nekad, da mi uništi život do kraja.... Da me uništi i da patim....
On nezna ništa drugo nego nanositi bol drugima....
Glumila sam sreću.... Tada sa posebnim užitkom....
Ona moja glupa sestričćna je opet malo previše pričala.....
Kao po običaju.... Denis je glumio frajera jer je Žana rekla da Gaši hoće istući Nevija.....
Gaši je sjedio na molu kada je Denis došao tražiti ga....
Žana ga je gledala, ali je rekla da nezna koji je taj....
Glupača.... najprije ga usosi,a onda ga kao brani i glumi sveticu...
To mrzim....
Jadna je do bola....
Došao je Dodo.... Gašijev bermani kum....
Koje olakšanje.... Nije Gaši loš....
Tada mi je kroz glavu prošlo puno stvari....
Da je došlo do tuče.... Opet.... bi se ja umješala i stala na Gašijevu stranu....
Ne bojim se Denisovih udaraca....
Ne bojim se smrti....
Bojim se samo toga da on opet ne povrjedi nekog drugog kao što je povrjedio mene....
Gad je nemaš šta.....
Nisam tako nisko pala kao on....
Ja ne uništavam tuđe živote....
Ja svima želim samo dobro, a to se najčešće krivo protumači.....
Šta ćeš takav je život..
Glumila sam prije, glumim i sada, a sreću ću glumiti do kraja života....
Šta ja nemogu naći nekoga tko će mi reći da sam lijepa, dobra, pametna, pristojna, luda, otkačena..... Ponekad zajebana....
Tko će mi to reći, samo osoba kojoj je stalo do mene....
Ali nitko nije bio toliko iskren prema meni i nitko nije bio toliko jak da uspije promjenit moje mišljenje o sebi.....
Sama sebi sam ružna.... Volim druge više od svog života.... Kojeg btw. nikad nisam ni imala.....
Uvijek je netko drugi donosio odluke umjesto mene.....
To se nemože promjeniti sada....
Ja nemogu sama pokrenuti svoj život....
Treba mi oslonac.....
Netko tko će me uvjerit da sam dobra osoba....
iako ja mislim da nisam....
Svoju masku nikada neću imati snage skinuti....
Pep, hvala ti na onom postu posvećenom meni....
Znam da ste ti, Žežy, Škaljac i još neke osobe uvijek uz mene....
Vi mi dajete snagu da idem dalje... Dajete mi snagu da s ponosom nosim tu masku sreće.... Vi me jedini usrećujete i dajete mi onaj iskreni osmjeh na lice.... Sada znaš da sam uvijek bila uz tebe.... I da sam se samo brinula za tebe... Uvijek ću biti uz tebe.... Baš slušam Don´t cry.... Sa tvog posta..... Hvala ti.....
Ivan
Opet isto.....
Bol, patnja i želja da ga vidim.....
Zašto sam ga uopće srela....
Zašto mi je toliko stalo do njega?
Jesam li se ja to zaljubila???
Ili sam konačno shvatila šta je ljubav????
Neznam....
Ali samo znam da mi je užasno stalo do njega....
Kad sam pomislila da sam ga preboljela, opet naletim na njega.....
Opet osjećam onaj isti žar....
Onu strast....
Onu ljubav....
Onu sreću....
Ono nešto što osjećam samo kad vidim njega i njegov lik.....
Kad dodirnem njegovu ruku makar samo na sekundu....
Slučajni dodir.....
Pogled.....
Bilo šta....
Osmjeh....
Rekla sam sama sebi da nikad više neću patiti radi dečka, ali ne mogu.....
Ne mogu a da ne plačem.....
Da ne mislim o njemu....
Da ne razmišljam o njegovom pogledu, osmjehu, dodiru.....
Za mene je on sve....
Kad dobijem njegovu poruku- shvatim koliko mi znači.....
Odmah imam osmjeh na licu...
Neznam zašto, ali....
Ne želim ga izgubiti.....
OPET.....
Ali, imam blagi osjećaj da će opet biti tako....
Svaki dan mi je u mislima....
Svake sekunde, stotinke, tisućinke....
Stalno....
Nema trena kada ja ne mislim na njega....
U glavi mi je njegova poruka A VIDJET ĆEMO SE MI VEĆ NEKAKO..... NEDOSTAJEŠ MI..... LAKU NOĆ, ČUJEMO SE SUTRA!!!!
------tješim se da je to stvarno mislio...
Iako ne znam....
Bojim se da nikada ne ću naći pravu ljubav.....
A sada želim da to bude on.....
Vidjet čemo.....
Očito mi je suđeno da patim zbog muškaraca.....
Zašto sam ga uopće upoznala????
Šta me uopće privuklo k njemu....
To što se napio i spavao na terasi obližnjeg birca....
Tj. nije sam on i moj bivši....
nije mi jasno zašto sam pala na njega...
zato što ima tamno smeđe gotovo crne oči....
jednostavno je neodoljiv....
a ja sam ga zavoljela.... a njemu nije uopće bilo stalo do mene....
mislila sam da sam konačno našla nekog normalnog....
al kakav je to dečko pa te ostavi preko poruka....
to nije dečko.....
to je svinja.... idiot... debil.... degen.... seljačina.... kreten..... majmun.... itd....
neznam šta da kažem....
Upoznala sam ga na jednom od susreta....
tj. moj bivši D.Č. nas je upoznao....
bio je presladak.... i sad je.... ali više nije moj...
kao i svaki drugi... prvih se dana ponašao savršeno...
kad je otišao u G..... čuli smo se svaki dan....
Željela sam ga samo za sebe... Bio je savršen...
crna kosa, oči.... savršeno građeno tijelo.... otvoren...
zanimljiv... a kako se tek dobro ljubi.... bolje da se toga i neprisječam....
doista sam ga zavoljela....
na drugom susretu sam bila s njim cijelo vrijeme... bili smo nerazdvojni...
nakon toga... kao da sam mu dosadila.... ni sama neznam zašto....
sve rjeđe i rjeđe smo se čuli... bila sam luda... kad bi razgovarali bio bi hladan...
nije mi se javio sve do subote...
kada smo se vidjeli.... na 15 min... jer je on došao kasnije, a mi smo morali ići....
osjetila sam olakšanje... kad sam ga vidjela.... bila sam presretna...
poljubila sam osobu do koje mi je stalo i koju doista volim....
no njemu nije bilo stalo do mene.....
njemu je kao i svim ostalim dečkima bilo samo do zabave...
izvlačio se na to da veze na daljinu ne uspiju....
DALEKO OD OČIJU DALEKO OD SRCA!!!!!!!! Al jebi ga
neki ljudi nemaju sreće u ljubavi....
Nadam se da on nikada neće saznati za ovaj blog i da toliko patim za njim....
jer ja doista neznam šta da kažem....
Al jedino što znam to je ono što osjećam prema njemu usprkos svemu....
ovako.....
oko 5 sati ujutro vratila sa mora....
No, o doživljajima s mora kasnije...
Sada se najprije moram vratiti u prošlost tj. 12 dana unatrag....
Nedjelja, 5. kolovoz 2007. godine
Sasvim običan dan... Dosadan... Napet....
Svi su bili nadrkani pogotovo moj stari koji mrzi ići na more i spremati stvari.....
Al dobro i to je prošlo....
e sad sranje.... Grozno je i počelo....
Sve tenisice i cipele robu koju inače nosim sve sam stavila kofer koji je već odavno bio u autu kada mi je Pep javila da idemo na Pečnik peči kukuruze....
Plavuša, ostavila sam si kratke hlačice i štiklice..... Ali ni to me nije spriječila da idem sa njima u onu glupu šumetinu....
Budući da kukuruzi još nisu bili zreli, bili smo tamo i grijali se uz vatru....
Bilo je super...
Noć....
Vatra....
Super društvo.....
Samo šta sam se osjećala kao uljez....
Tamo su bili Pep i Škaljac, Semo i Petra(Suva)- parovi.... i ja sama....
Ali svejedno nam je bilo super.....
Iz nekog čudnog razloga Škaljac i Semo su počeli pričati o jednom dečku koji se utopio na Bukovniku prije nekoliko godina.....
Meni je tada kroz glavu prošao Duško.....
Opet sam pomislila na njega.....
Zašto.....
Možda je to bio znak....
Napisala sam post o njemu taj dan....
Nije mi izlazio iz glave....
A sad znam i zašto.....
Čuli smo čudne zvukove koji su dopirali iz šume....
Dečki su zaključili da bi to mogla biti bijesna lisica i onda smo se spremili i krenuli prema autu......
trebali smo odvesti Suvu kući i onda ostali u gradu još na piću......
Sjeli smo u auto.....
ja sam skinula štiklice jer su me noge užasno bolile.....
sjela sam kao indijanac i mi smo krenuli....
Taman smo naletili na Denisa i ja sam trebala ići s njim na motoru do grada.....
Obukla sam cipele i krenula prema van....
No, ipak sam se predomislila i ostala u autu....
jer bi se na motoru smrznula....
Dogovorili smo se da ćemo se naći kod Suvine kuće pa idemo do grada.....
On je otišao jednim putem mi drugim.....
Semo je prčao kako se svaki put stuče s autom kad prepričava neku priču- iskreno nisam ga baš slušala bila sam u svom svijetu....
Izišli smo na glavnu cestu i skrenuli lijevo prema Suvinoj kući....
Jako dobro se sjećam Suvinih riječi: Daj ga propeljaj po ravnici do moje kuće.....
Brže.... Daj gas....
Znala sam da to neće dobro završit.....
Pep i Suva su se rukovale i rekle da su se skupa rodile skupa će i umrijeti....
Pogledala sam kazaljku....
Išli smo 110km/h....
Zavoj....
Cure su se počele smijati, a ja sam počela vrištati....
Samo škripa guma i tupi udarac u zid.....
Ispred sebe sam vidjela dim....
Svi van....
Brzo....
Suva je cijela bila iza mene.....
Lupila je glavom vjerojatno u moju torbicu ili u moje rame koje me užasno bolilo....
Škaljac nas je sve obišao i pitao jesmo li dobro....
Srećom su oni bili vezani pa im nije ništa bilo....
Semi je pojas razderao rame, ali nije jako.....
Pep je natukla nos.....
Krvarila je....
Suva je bradu rasikla....
Došao je Denis....
Semo je Suvu odmah odvezao do bolnice na šivanje....
Pep me samo zagrlila i nije mogla stajati na nogama....
Nisam je mogla pustiti da padne.....
Držala sam je čvrsto....
Rasplakala sam joj se na ramenu i rekla joj da stane uz rub i nasloni se na ogradu....
Zagrlila sam Denisa i počela plakati....
U trenu se skupilo puno ljudi....
Svi su bili oko nas....
Dečki su pomaknuli auto sa ceste....
Nisam znala šta da radim....
Zvala sam Zulu....
Znala sam samo da moramo što prije maknut auto sa ceste.....
Zule je već bio u Županji i nije mogao doći do nas....
Neki dečko se ponudio da nas odveze do bolnice no ja sam odbila i rekla da me odveze do Sitara(prve birtije) da vidim na šta ličim i da operem krv sa sebe....
Rame me užasno bolilo....
Noga još više.... Bila sam puna modrica.....
Noge su mi bile pune krvi, ali ne moje....
Nekim čudom najbolje sam prošla iako sam sjedila na najgorem mjestu u sredini....
Mogla sam izletit, ali nisam lupila sam ramenom....
Sva sreća....
Dečki su mi oko 10 sati u Play off-u stavljali led na nogu da mi splasne oteklina.....
Nekim čudom dobro smo prošli....
Mogli smo proći i puno puno gore....
Lagala sam starcima za plavice i oni su popušili....
Sve me je bolilo, ali ne toliko koliko me je bolilo to što sam otišla daleko od njih.....
Što sam otišla na more....
Al, jebi ga....
sva sreća da je to tako prošlo....
Moglo je bit i gore....
Tko zna šta bi se dogodilo da nije došao Denis i da se ja nisam obula i normalno sjela, nego da sam ostala tako sjedit kao indijanac....
Nikad to neću saznati....
A i ne želim saznati.....
Sad mi je jasno zašto sam taj dan mislila na Duška.....
Nije me strah umrijeti.....
Već sam se pokušala ubiti, a i taj dan dok su moji bili u Konzumu ja sam pripremila hrpu tableta u slučaju da mi dođe da se ubijem....
Da se otrujem i zaspim zauvijek....
No, nisam....
Morala sam ostati sabrana radi drugih...
Nije me strah voziti se u autu....
Sve je to za ljude....
I najiskusnijima se dogodi nesreća...
Pa šta...
Svi ćemo kad tad umrijeti.....
TIHO
Moj rođak, prijatelj, brat... šta god....
Upoznali smo se u teretani....
Bio je dosta simpatičan, ali i nekako sramežljiv.... Nisam znala zašto....
Tata mu se ubio prije nekoliko godina i od tada je nekako povučen.. bar tako meni djeluje...
Nismo baš previše komunicirali.... On je otišao raditi i nije išao u teretanu...
Išla sam sa starcima na more u Trpanj...
i prvo kamo smo otišli čim smo stigli bio je Dundo...
Poznato lice stajalo je za šankom i pralo čaše.... Otišli smo gore do biljarskog stola....
Ali vrag mi nije dao mira...
Otišla sam dolje i pitala ga dal ide u teretanu.....
Rekao je da da.... Kasnije kad je moj stari došao pričali su kaodobri frendovi....
Poznavali su se.... Tiho je mom starom kao stariji sin....
Svaki dan su pričali, a ja i Tiho nismo znali da smo rođaci.....
Kad god bi me Denis zvao i prijetio mi ja bi otišla Tihi i s njim pričala....
Svakim bi me danom iznova tješio.... on je prvi od svih saznao da me denis tukao...
Jedino sam njemu mogla reći to... Znala sam da će šutit i da će mi biti potpora....
skoro svaki dan se iznova čujemo.... razgovaramo o svemu... ali doista neznam.....
što osjećam prema njemu.... prijateljsku, bratsku , rodbinsku ili šta ja znam kakvu ljubav...
svatko od ovih osoba je na svoj način poseban...
i zauzima posebno mjesto u mom srcu....
DANIJEL
Iako ga ne poznam baš dugo- super je...
Upoznala sam ga na prvom susretu animatora... Bilo je sve puno nepoznatih mladih ljudi... Svi smo se osjećali izgubljeno... Trebalo je svima barem imena zapamtit ako se ne nećemo zbližiti s njima.... Bilo je nekoliko mladih koji su došli iz Gračaca- Ivan, Roša, Dejan, Iri, Emma, Silvy i Danijel... Kada smo se upoznali svima nam je bilo čudno... Bili smo nekako zatvoreni i svi smo se samo smijali... Danijel i Dejan su valjali gluposti... Smijali se sami sebi... činili su se jako zanimljivi... Kasnije smo se još više zbližili.... Dečko je super... Zgodan.... Hmmm.... visok, smeđ, sa slatkim okicama, hmm... tijelom, dobrom guzom, rumenim obraščićima(koji su baš slatki).... neodoljivim osmjehom.... Ali ne samo da je zgodan nego je i uvijek spreman pomoći.... Kad netko ima problem a da on zna za to u svakom će mu slučaju pružiti potporu i dati pokoji korisni savjet.... Jednostavno ja nemam ništa osim riječi hvale za njega.... Danijele nemogu naći dovoljno dobre riječi za tebe.... Poseban si.... Otvoren i zabavan, a kad se uhvatiš klavijatura to je nešto posebno.... Tako se uživiš u to i ne obraćaš pažnju na ništa osim na sviranje.... Daješ sve sebe da bi drugi uživali.... Trebao si vidjeti sam sebe na Udbini na zadnjem susretu mladih.... Cure su ludile za tobom, skakale tebi ispred nosa, plesale samo da bi tebe očarale, a ti uopće nisi obraćao pozornost na njih... nije te bilo briga.... Barem si tako izgledao...
Imam jedno pitanje za tebe.... Zašto me uopće trpiš? Sad znaš da sam čudna. Ne da sam čudna nego da sam luda.... a ti mi uvijek pružaš potporu i daješ mi savjete... slušaš moje gluposti i činiš me sretnom... ali ja mislim da ja nisam vrijedna te tvoje pažnje i da to radiš zbog mene.... ALi ti si poseban... uvijek spreman pomoći i dopustiti da ti netko plače na ramenu....
Danijele ti si genijalan..... nemog naći riječi za tebe kojima bi te dostojno opisala....
NINOSLAV
Upoznali smo se u teretani .... zezali se ....
smijali... više smo pričali nego što smo vježbali....
dok mi Maja nije rekla da se sviđam Nini...
Nisam mogla vjerovati... simpatičan je.... Uvijek za zezanciju...
Otišli bi na piće... zezali se pričali... rekla sam mu da imam problem...
moj problem bio je Denis... Ali on je samo mahnuo rukom i rekao da je pomislio na nešto gore, a da to što imam ljubomornog bivšeg dečka nema veze...
Taj isti dan otišli smo na piće u Dreams....
Tada me napao Denis i odveo u birc do- calipso...
Ničeg se baš nesjećam pretjerano puno, valjda zbog šoka... jer da nije bilo Nine nebi bilo ni mene...
Kad je maknuo Denisa s mene osjetila sam olakšanje... iako nisam mogla stati na noge...
nije baš neko upoznavanje al eto... Spasio me.... I zbog toga mu hvala...
S njim jednostavno ne možeš biti tužan... Uvijek te nasmije i razveseli... Super je... pravi veseljak i zajebant.... On uvijek zna što se događa samnom i kako se ja osjećam a da mu ja to ne moram ni reći....
On je jednostavno takav... Sve zna... Ni ja neznam kako.... Uvijek me sluša... i daje mi savjete kako dalje....
Znaš Nino teško je naći riječi kojima bi se opisali meni dragi ljudi... jednostavno...
puno mi značiš i ti i Željka, Danijel, Tiho i još neki ljudi...
Stalo mi je do vas ali jednostavno nemogu naći riječi...
Napišem post i dok pišem zadovoljna sam sa njim, a kad ga ponovo pročitam čini mi se tako isprazan, ne dovoljno dobar i bezveze... ali nikad se nezna možda nađem prave riječi pa napišem još koji post... o vama....
ponekad sjetim se
onih dana
kad skupa smo gradom lutali....
Kratili vrijeme do autobusa....
Sanjali o sreći....
O bjegu iz stvarnosti....
Sanjali o ljubavi....
Bili smo ludi...
Zbog tebe sam bježala sa sata.....
Zbog tebe mi je sve bilo ravno...
Uživala sam u tvom društvu...
Voljela tvoj zagrljaj...
Tvoje dodire i poljupce....
Tvoj glas....
A sada...
Sada je već kasno....
Tebe nema....
I nikada više nećeš biti u mojoj blizini....
Nestao si sa lica zemlje....
Nema te više među nama....
Bio si tako mlad....
Tek je započeo tvoj život....
Zašto se nisi vratio kući ranije....
Tisuće su pitanja u ovom trenutku u mojoj glavi....
Svaki put kad uđem u osnovnu školu sjetim se tvog izraza lica....
Tvog osmjeha.....
Volio si nas zezati.....
Gnjaviti i puštati da se smrzavamo po hladnoći....
Grudao si se s nama .....
Bio si jedno veliko djete....
Dijete kojega više nema...
Koje nije tu....
Koje je otišlo u beskraj....
Otišlo zauvijek....
No bez obzira na sve....
uvijek ću se sjećati tvog glasa....
Tvog imena.....
Tebe.....
Ti, nikada nećeš doista umrjeti.....
Živjet ćeš u meni...
U mojem srcu...
Dok i mene kao i tebe....
Tama ne proguta.....
I dok ne nestanem s lica zemlje....
Koma.... Iz neznam ni ja kojeg razloga sjetila sam se Duška... Koji je ove godine poginuo u automobilskoj nesreći.....
Sjetila sam se boli njegovih roditelja, rodbine i prijatelja.....
Jecaja njegove majke na sprovodu.....
Mislim da su komentari doista suvišni......
Neznam više šta da pišem.....
malo mi fali da se rasplačem i da zauvijek nestanem....
Al život ide dalje....
<<<<
Goran Jurišić upravljao je automobilom dok mu je na snazi bila šestomjesečna zabrana upravljanja vozilom »B« kategorije zbog vožnje pod utjecajem alkohola. Inače, 25-godišnji vozač »passata« skupio je popriličan broj kaznenih bodova
RIJEKA – Sraz »fiat tipa« i »passata« u Liburnijskoj ulici prekjučer oko 23.30 sati odjeknuo je kao bomba. U strahovitoj prometnoj nesreći život je izgubio suvozač u »tipu« Duško Stojanović (20) iz Ogulina, inače zaposlenik Brodogradilišta »3. maj«. Vozač Branko Kovačić (25) iz Josipdola u kritičnom je stanju, liječnici se još uvijek bore ...
