Strah mi grudi steze, jer ide nam sve teze..
Ne mogu opisati osjecaj koji me obuzeo dok sam citala njegovu posljednju poruku..Da, opet nisam mogla odoljeti i poslala sam mu poruku, iako sam rekla nikad vise..Nije vazno sto je odgovorio nakon 3 sata, vazno je ono napisano..rekao je da je spavao,da ga je cura sad zvala i da zeli da dodje i da se pomire, da mu se zeli ispricati,da nije siguran dal da ide,da ce vidijet..Usput pita me kako ljubav..eto..

Koliko god se ja cvrsto drzala u svemu, koliko god skrivala svoje osjecaje i glumila bezdusnu kuju..Koliko sam samo puta rekla da nije vrijedan plakanja, ni on a ni nitko drugi..koliko sam samo savijeta podijelila..
Dugo nisam plakala, dogo mi se suze nisu pomijesale sa bolom..
Bila sam sama u polumracnoj sobi, drzeci mobitel u ruci pocela sam se tresti..Nisam znala da mi je toliko stalo do sad, suze su mi se samo spustale niz lice, jedna za drugom, nisu prestajale..
Pitaju me, sta on zeli od tebe?Ne znam..necu ni znati..
Bolje je bilo prije, sad nam nista vise ne preostaje, ni ono malo prijateljstva koje je bilo medu nama..Nista vise, stvari ne mogu biti iste..iako bi netko to i htio, ali dragi moj ne ide to tako lako..
Ja sam opet svoje suze izbrisala..onu pognutu glavu uzdigla..
Zazeljela sam mu srecu sa njom..to je bio moj kraj..

Jer ja ovako vise ne mogu, vec 2 i pol mjeseca ovo traje,ovo povlacenje..koje nikamo ne vodi..Cas on nesto mene pravi ljubomornom, pa onda ja uzvracam..i tako cijelo vrijeme,ali ima tu nesto..Ne mogu objasnit, nije to bezveze,ali ovako se ne moze..Iako sam rekla da je kraj, iako zelim kraj..znam da ga necu dobiti..ne mogu protiv svega toga..kraja jos nema..nazalost..
Ostaje samo ono cekanje da sve prodje sa vremenom..

Ovaj post se nadovezuje na onaj prethodni, kad sam ja sve zakuhala..ehh..
I da, sorkac, ne komentiram vam bas, al nesto mi navalja, ali budem ja to nadoknadila
Uzivajte mi, i osmijeh na lice
ehh..

Evo, danas mi se dragi ''D'' javio..sjetio me se, opet..
Pita kako sam, kako zivot..Pita dal sam upecala nekoga?Gad..
A ja odmah krenula sa lazima, kao da ce mi to pomoci, kao da ce to nama pomoci..Rekla sam da cemo vidijeti, da ima nesto izmedu mene i jos jednog..ma lazi trabunjala.Inace, ''D'' se posvadjao sa curom..
I kaze on onda meni ''Pa zasto mene nisi primila kad sam ti se nudio''??Jooj..
Odgovorila ja njemu nesto..rekla da zaboravi..mozda sam negdje duboko u sebi i ocekivala malo bolji odgovor..Ali dobila sam samo ''To nije razlog da ne budemo prijatelji''..eto..
Mi smo od sad prijatelji...a za to sam se ja potrudila..uff..
I jos mi kazee da je on tad imao curu tek nekoliko dana,tako da..Cini mi se da je htio reci da sam ja kriva;))Lepo..

''TREBA MI NEKO VJERAN DO SMRTI
PA DA KO SUNCOKRET SAMNOM SE VRTI
EH TI KAD BI SE PROMIJENIO

DALA BIH NOCI
DALA BIH DANE
UZELA SA TOBOM
I TVOJE MANE

AL' TI, TI SE
NE BI ZENIO

SAD ZABORAVI SVE
MOJ HOTEL “CEKANJE”
VISE NE POSTOJI

NE NISTA OD SNA
NECES ME NIKADA
PRENIJETI PREKO PRAGA''....


Znaj, moj hotel ''Cekanje'' vise ne postoji..

Ovo je bila jos jedna moja prica sa krajem i prije pocetka..ali tako to biva kod mene..
Vise ni ne brojim dane od njegovog zadnjeg dolaska, od one zadnje poruke..odustala sam od svega, jesam li imala od cega i odustati?On nikad ni nije bio moj upotpunosti..Onaj visak, ona treca osoba..to sam ocito bila ja.
Izasla sam sinoc, ocekivala sam da ce doci..sam, ili sa njom,bilo mi je svejedno,samo sam htijela opet vidijeti te oci zelene..makar zadnji put..Cijelu vecer nisam skidala pogled sa ulaza, sa onih prokletih stepenica na Nini..ljudi su se izmijenjivali,cijelu vecer, ali njega nije bilo..
Kako su sati odmicali moja tuga je bila sve veca..polako sam propadala..
Pocela je pjesma kao u inat,"Rado te se sjetim ljubavi stara jer me svaka nova ljubav razocara..''Odmah sam se sjetila one veceri i ''Ova je pjesma za Martinu''..Polako je zavrsavala pjesma, nadala sam se nekoj pozitivnoj..ali ne, kao da mi to netko namjerno radio..'''Usne boje vina''ZASTO??Tada je bio kraj, suze su pocele liti, jedna za drugom su se spustale niz lice..boljelo me..Ali ni tad nije prestalo..''Oci zelene''..bas mi je ta tad trebala;))
Otisla sa kuci, legla su svoj hladni krevet, i obecala si da ce ovo biti zadnji put da cu zaspati sa suzama u ocima..
Tako ce i biti..necu plakati zbog nekog tko me ne zasluzuje, jer da me zasluzuje nebi plakala..
Ono su bile moje zadnje suze, ovo je bio moj zadnji post u kojemu spominjem njega..Okrenula sam zadnji list price koja je imala kraj i prije pocetka..
Neka, jer nista me nece sprijeciti da uzivam sad kad mi je krenulo na bolje, sad kad sam se napokon pocela smijati..smijati cu se i dalje..necu pasti opet..
Suze su bile tu, izdale su me, ali nece ih vise biti..necu to dopustiti..

Osmijeh vam ostavljam!!!

"Idi i ne, ne brini za mene,
kad sve, zar ne, sad nizbrdo mi krene,
Idi jer znam, kasno je za nas dvoje,
bice ti puno bolje, bez mene pile moje."

..samo da nebi mislil da sam u crnjaku zbog proslog posta..;)Nisam, bas suprotno..
Ovih me dana bas i nece biti, sad svi ovi zavrsni ispiti,brrrr...al neka, i to se mora..
Vidim ja da je vecina vas sretna, neka, i ja sam..lijep je to osjecaj;))
Proljece nam se blizi, sunce nam se napokon pojavilo, kisa i oblaci su iza nas..
Sve ruzno ostavimo u proslosti, uzivajmo u sadasnjosti, smijmo se zajedno sa suncem, sa cvijecem za buducnost..letimo poput nestasnih leptirica..
Uzivajmo u svakom zadanom trenutku, ne mislimo na nista, samo se prepustimo..Stizu nam lijepi dani, puni srece i radosti, puni veselja i smijeha..radujem se svemu tome..
Sretna sam zbog svega toga..Sretna sam zbog sebe, sto sam se posljednjih mjeseci pocela dizati na noge..
Jednostavno; sretna sam...i znam da ce tako i ostati!!!;)))

Vratit cu se ja opet...;)

Padala sam u ponore od samog pocetka..oduvijek sam bila ta koja je izigrana, ponizena, prevarena..
Oduvijek sam im bila samo marioneta sa kojom su radili sta zele..Mogu reci da jos niti jednom nisam bila sretna u ''ljubavi''..uvijek je tu bio kraj i prije pocetka..Bila sam naivna, premlada, mislila sam da se stvari mogu promijeniti..vjerovala u nesto nemoguce..Vjerovala sam u bolje sutra..a to sutra mi nije nista lijepo donijelo, ostale su samo duboko zarezane posljedice, one prave, one bolne..
Posljedice su te zbog kojih sam ja sad ovakva kakva jesam..Nisam ja svojom voljom postala ovo, oni su tome pridonjeli, oni su ti koji su godinama gradili jedan dio mene..
Za mene nikad nije vrijedilo ono ''Na greskama se uci''..Ne,ja sam uvijek isponova prolazila kroz isto..Iste sam si greske radila, samo na svoju stetu..
Sad je ono bolno nestalo, vise nema takvih osjecaja..ali oziljci su jos tu..
Hvala vam sto sam postala nesigurna u sebe, ta nesigurnost me puno puta sprijecavala u raznim stvarima, nije samo ljubav bila u pitanju, bilo je i dublje od toga..
Hvala vam sto ste pridonjeli tome da se ne cijenim, da mislim da sam nitko i nista, da nisam dostojna nicega..
Hvala vam sto sam izgubila vjeru u vas, a sa vama i u sve druge ljude, a pogotovo decke..
Vi ste ti koji su mi pridonjeli da i dalje ne vjerujem nikome..Da mislim da je sve samo neslana sala,da mislim da je sve samo zezancija..da mene nitko ozbiljno nece..Ali ne samo mene, ja sam izgubila vjeru u muski rod, po vama su mi svi postali isti, svi ste mi vi lazovi..I sad ne znam kako da krenem dalje sa tim mislima?Jer, i da mi dodje netko tko bi mozda ''ozbiljno''mislio, netko tko nije kao vi..ja ni njemu nebi vjerovala, nema vise vjere kod mene, nema..
Ali hvala vam i sto me sjecanje na vas ojacalo, osvrtaji na proslost su ti koji su me svakim danom dizali na noge..Postajala sam sve jaca i jaca..Danas..postajem cura koja je sve sigurnija u sebe, cura koja se pocinje cijeniti, shvatila sam da ja ipak jesam netko i nesto!;)Shvatila sam da bi mogla poceti uciti na tim greskama, malo sam starija(ne bas puno..), ali zrelija sam svakako..Shvatila sam da necu dopustati da rade od mene sta zele, shvatila sam da ja ne zasluzujem biti nicija marioneta, samo prazna lutka..Danas ja imam ono svoje ''ja''..i ponosna sam na to, znajte..trebalo mi je puno vremena, osvrtaja, razmisljanja i tugovanja..ali napokon sam shvatila..Pa samnom se vise nitko nece igrati!Jer ja to ne zasluzujem..Necu vise nikad dopustiti da se iste greske ponavljaju, necu vise padati u ponore,ne zbog nekog tko to ne zasluzuje..to nikako.
No,ostalo mi je od vas jos samo sjecanje na ruzne dane, ali ta mi sjecanja pomazu..ali i ono nepovjerenje u ljude(u decke..)..Ja i dalje nikome ne vjerujem, ma da mi se pojavi i ''princ na bijelome konju'';) ja bi drzala distancu i bila spremna na sve..vjerujem da ce tako i dalje ostati, necu vjerovati, mozda si dobre prilike upropastim, ali ni sama vise ne vjerujem da takve prilike postoje..
Ali ipak jos jednom, hvala vam sto ste mi sve to uradili..zbog vas sam bila onakva, ali i zbog vas sam sad ovo sto jesam!I drago mi je..
Od sad za mene vrijedi ''Ne, ne ,nedaj da te rade''!!;))
I tako ce i biti..

Zao mi je zbog svega..a ponajvise mi je zao sto pate nevini, oni koji to najmanje zasluzuju..oni koji nikad nisu nista lose uradili nikome, oni koji su samo voljeli..oni koji vole..
Najvise pate oni koji daruju svoju ljubav, oni koji zive za to..
Zao mi je sto smo slijepe u pravim trenutcima jer ima osoba kojima je stvarno stalo do nas, istinski..Ali mi to ne vidimo,puno puta se to dogadja..Ima osoba koje nas cijene, ali nama se ne svide il ne dolaze u obzir, mozda zbog fizickog izgleda?iako kazemo da to nije vazno..
Zasto mi koje to ne zasluzujemo uvijek naidjemo na neke koji nas ne cijene, kojima nije zapravo ni stalo?Kojima smo samo lutke od kojih ocekuju da plesemo kako oni sviraju?Sta nam to treba?
Kada ce doci ono vrijeme kada se vise necemo tako lako dati njima u ruke?kada cemo stati na kraj tugi i patnji, kada ce iz nasih prelijepih okica prestati liti suze?Kada cemo ih pobijediti i stati svemu tome na kraj??
Zasto nam se ovo sve dogadja?Mi to nismo zasluzile..nimalo!!
Koliko je samo suza nocima proliveno, koliko je samo snova propusteno zbog probdjelih noci..?
Koliko smo samo patile i tugovale, nadale se necemu boljem iako smo i same znale da se stvari ne mogu promijeniti?
A zasto sve te suze, tuga i bol?Ocito zato sto nas nisu zasluzili..ocito zato sto smo mi i dalje naivne djevojcice koje se ne bore, koje padaju u ponor zbog nekog tko to nije zasluzio..koje nemaju postovanja, koje nemaju svoje ja!

Zivim za dan kada cemo se suprostaviti, kada vise necemo dopustiti da patimo i suze lijemo..zivim za dan kada cemo se pocet cijeniti i kada cemo stati na kraj ovoj nepravdi..i boli..
Jer mi to nismo zasluzile...

A najvise mi je zao sto shvatimo prekasno, vec kad je steta nanesena..

Cetvrtak navecer, uobicajeni dan za izlazak u nasem gradu..Dan za koji ja zivim..
Kisa lije, upropastila mi sve planove..nema izlaska.Sjedim za kompom vec duze vrijeme, neuspijelo trazim barem jedan normalan dizajn,nista..
Glavom mi prolaze brojne misli, nekakvi se nemiri bude u meni..ostajem samo ja i dim cigare koji me obavija..Dim po dim,gasim cigaru..ostajem sama,sve je prolazno..

Cini mi se da ostajem sama..Imam osjecaj da nesto gubim, da to prolazi kraj mene, nebi bio prvi put..
Zivim zivot koliko god mogu,iskoristavam ga..ali jednu stanicu uvijek zaobilazim, stanicu ljubavi..Zasto od toga bjezim?A svijesna da je to nesto najljepse..osjecaj koji te ispuni do kraja..
Vec dva dana, ni poruke,ni poziva..shvacam donekle..Nisam se potrudila, nisam nikako pridonjela ostvarenju necega, bila sam hladna i odsutna..a opet sam imala priliku..Jeli sad vec kasno?Jeli gotovo nesto sto nije ni pocelo?..ne znam, nikad nisam ni znala..jer nisam bila dovoljno hrabra da saznam.
Samo jedna recenica ''Sto mi to radis?'' i dubok pogled..
Imam osjecaj da nesto gubim, stvaran je..Nesto mi neda mira, znam da sam pogrijesila ostajuci hladna..
Znam da je on sad sa njom zbog toga..

Sa njom, ali sam..Znam da mu nije stalo do nje..Zasto je onda jos sa njom?Rekla bih..mozda navika?Sigurna opcija?..Ja sama, osjecaj trece osobe..zbunjenost..mozda neki visak?ili nisam..jedna od nas dvije sigurno je..
Jos stojim na mjestu, znam da bi trebala nesto poduzeti..ne znam kako, i dali bi to bilo uredu..
Vjerujem da bi, zelim se pokrenuti ali ne mogu..krecem ali zastajem..
ostajem na mjestu..sa nemirom u srcu, sa osjecajem da odbacujem nesto od sebe..svijesna svega samo gledam kako nestaje..

Koliko nas daleko moze odvesti nasa znatizelja?Koliko daleko smo spremni otici da bi zadovoljili onaj nemir u nama koji potice da se ide u nesto sto nebi trebali?
Sjedim ja pred TV-om prije dva dana, uobicajena dosada, na programu nista kao i obicno, ajmo od programa do programa..nista..I kad ono, emisija o astrologiji..tj.neku babu nazoves, i diras tamo gdje nebi trebao...
Gledam..razmisljam hocu li ili pak necu..hmm..zapisem broj za svaki slucaj, i odem spavati..Ali naravno nisam mogla zaspati..svasta mi se vrtilo glavom, brojna pitanja, treba li mi to u zivotu ili ne?Zelim li znati?Kazem si ne..
Probudim se ujutro sva smusena..napravim si neuspijelu kavu, zapalim cigaru..jos razmisljam o tome..Uzmem broj i nazovem..iako sam bila sigurna da mi se nitko nece javiti, eto nje javi se..uff..
Drhtavim glasom kazem svoje podatke..Pomislim ''Pa dobro ne vjerujes valjda u to?''..al ok..

Ta zena je sve znala!!Pocevsi od moje proslosti..do buducnosti..ja sam joj samo mogla odgovarati sa ''da, aha, tako je..''Sve je bilo onako realno, ajde da je ona nesto preuvelicala, nesto sjajno i bajno mi rekla, ili pak ruuzno..Onda bi bila sigurna da laze..Ne, sve je bilo na mjestu..Bio je to moj zivot..
Zdravlje, fax, ljubav...
Ovo prvo je sve ok bilo..Fax, rekla mi je ono sta sam i ja slutila, a sto je i istina, ispiti se nece svi proci..Rekla mi je da nisam kao drugi ljudi, i da uvijek tezim necemu visem,i visem..i da cu se namuciti dok se ne zadovoljim na poslu i dok dodjem do zadovoljavajuce pozicije..i tako svasta jos nesto..Ljubav; frajer, koji ce biti dobrodosao u svakom drustvu, malo bahat ali u pozitivnom smislu, dobar, slican meni..al da cu ja dominirati u vezi.Rekla mi je da je ta osoba vec pokraj mene, da ima nekih osjecaja..ali i da trebam poslozit sve kockice, jer da neke stvari mogu proci pokraj mene..Ubiti, kao da cu za neke 3 godine naci istinsku ljubav, onu pravu(biti ce nesto slicno ovome sto sam sad opisala..), ali da cu naravno do tad imati nekoga..
I naravno svasta mi jos pricala,
najbolje mi je bilo kad mi je rekla da se oporavljam od padova, jer imam tu neku snagu..Sto je i istina..Uglavnom-ok!

Uglavnom, ta sadasnja osoba..Nitko mi ne pada na pamet osim njega(D)..Opis se slaze..
I sad maloprije on dodje na kavu kod mene..Kazem mu da skuha kavu, on kaze ''sad cu'', tamo ti je pepeljara idi uzet i on ode uzet..Sta da kazem osim da se nisam digla sa stolice a da sam sve imala..Nema sta, slusa me se!;))
Salim se ja malo..

Ma sta ja znam, sve mi je to stvarno nestvarno..
Ali morala sam to zapisati...
cisto da se jednog dana prisjetim, mozda da se uvijerim u istinu svega toga, ili pak da se samo nasmijem..
A sta ces, gluposti se moraju zabiljezit...Bio je to 15.sijecanj 2008...LoL

Razlog zasto sam ja jos uvijek sama,mislim na ljubav..je taj sto ni ja sama ne znam sta zelim..
I zato ne krivim nikog drugog, svijesna sam svega..svijesna da sam ja problem..
Oduvijek mi je tako bilo..Ne mogu rec da nisam imala prilika, bilo je losijih ali i onih dobrih..a ja bi uvijek zavrsila sama.I zato nemam pravo na zaljenje i kukanje..sama sam si kriva, svijesna sam toga.
Vec sam pisala o onom analiziranju ljudi, al to nije jedini problem..
Osoba sam koja nesto ludo zeli dok to ne dobije..a to je nesto grozno..Mislim, ne bi to bilo tako grozno da ;
Vidim nekog decka, upoznam ga, postajem luda za njime..ne znam, ko neka opsesija..zelim ga za sebe, taj decko u tim trenutcima naravno; il ne sljivi mene ni 5%, ili ima curu kao ovaj sad..
I sta onda, dodje do obrata situacije i ovaj se pocne zanimati za mene..A sta ja?Ja vidim da ga mogu imati i izgubim svu volju, i sve one zelje padnu u vodu!!!Bolesno..
Kad vidim da nesto mogu imati, kao da sam samo to zeljela postici, da se on zanima za mene i onda ja hladim..i krecem dalje u nove pohode..trazim novu metu..i opet, i opet..
No dobro, nekad je to nagla hladnoca..a nekad pak kao neki strah..pa povlacenje a to je ved+c druga tema..

Naravno, znam ja da to nije valjda dovoljna zelja ili sta ja znam sta,,ali kad ce vec jednom to prestat??
Znam da nisam dovoljno stara, ali majke ti nisam vise ni toliko mlada??Valjda bi se vec jednom trebala uozbiljit..Mogu rec da sam za svoje godine malo i previse ozbiljna, ali naravno u svim drugim stvarima..osim u ovoj, u ljubavi..Ne razumijem sta to radim od sebe, ali sta je najgore ja to i drugim ljudima radim..One koje navedem da se zanimaju za mene ''ostavljam''..Znam, neozbiljno i glupo..
Ali ja ne bi htijela da to radim i da se tako ponasam..
I zato, ja sam prva koja ne treba da kuka i da zali, jer sve sam svoje sanse prakticki bacila u vodu, ostavila iza sebe i krenula dalje, al opet u isto..i znam da nisam jedina...

Kazu da ni zene nisu svetice..pa i nisu!Kazu ''sve su zene kurve''..pa skoro i jesu!CAST IZNIMKAMA!(da se niste uvrijedili..!!!!)Svaka na svoj nacin, nisi ti to samo dijelom..ima jos nacina da to budes!Jos jednom, cast iznimkama!

Ma ne znam..uzas..
No dobro, nadam se da cete me i dalje posjecivati,nisam mislila nista lose..
Nemojte imati krivo misljenje o meni..
Takva sam,jedan dio mene je nazalost takav dok onaj drugi...al kako se promijeniti??kako kad si svijestan toga, ali nista ne poduzimas da se popravis, jer je to jace od tebe, jer si to ti..Bolesno..
Ne znam zbunjena sam..mozda je ovo napisano u nekoj krizi..

"Ljudi žive sve dulje, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive, a onda rade i zaboravljaju živjeti. Još uvijek misle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti. Usprotivi se tome! Ti si više od svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš ´dobar čovjek´. A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu".



Tako bi to rekao jedan mudar barba...istina..
Joj uzasno se osjecam..bolesna sam,i sama sam doma..Nema nikog da me mazi i pazi..
Gorim..joj joj..

''Oko mene sve su oci
sto me nezno gledaju
zele poljubac na kratko
al` ga usne ne daju

Probali bi kao da smo
jedno drugom sudjeni
al` ne vredi, bice kasno
ona zivi u meni ''


Evo i mene natrag..bila sam malo kod bake,da odmorim dusu i tijelo
Inace, docek Nove mi je bio super!Malo za promijenu..U Novu sam usla kao sto sam i zazeljela,sa osmijehom na licu..Ajde, nek tako i ostane tokom cijele godine..
Ali vidijet cemo sto nam sljedeci dani donose..(sigurno nesto lijepo)..