Zao mi je zbog svega..a ponajvise mi je zao sto pate nevini, oni koji to najmanje zasluzuju..oni koji nikad nisu nista lose uradili nikome, oni koji su samo voljeli..oni koji vole..
Najvise pate oni koji daruju svoju ljubav, oni koji zive za to..
Zao mi je sto smo slijepe u pravim trenutcima jer ima osoba kojima je stvarno stalo do nas, istinski..Ali mi to ne vidimo,puno puta se to dogadja..Ima osoba koje nas cijene, ali nama se ne svide il ne dolaze u obzir, mozda zbog fizickog izgleda?iako kazemo da to nije vazno..
Zasto mi koje to ne zasluzujemo uvijek naidjemo na neke koji nas ne cijene, kojima nije zapravo ni stalo?Kojima smo samo lutke od kojih ocekuju da plesemo kako oni sviraju?Sta nam to treba?
Kada ce doci ono vrijeme kada se vise necemo tako lako dati njima u ruke?kada cemo stati na kraj tugi i patnji, kada ce iz nasih prelijepih okica prestati liti suze?Kada cemo ih pobijediti i stati svemu tome na kraj??
Zasto nam se ovo sve dogadja?Mi to nismo zasluzile..nimalo!!
Koliko je samo suza nocima proliveno, koliko je samo snova propusteno zbog probdjelih noci..?
Koliko smo samo patile i tugovale, nadale se necemu boljem iako smo i same znale da se stvari ne mogu promijeniti?
A zasto sve te suze, tuga i bol?Ocito zato sto nas nisu zasluzili..ocito zato sto smo mi i dalje naivne djevojcice koje se ne bore, koje padaju u ponor zbog nekog tko to nije zasluzio..koje nemaju postovanja, koje nemaju svoje ja!
Zivim za dan kada cemo se suprostaviti, kada vise necemo dopustiti da patimo i suze lijemo..zivim za dan kada cemo se pocet cijeniti i kada cemo stati na kraj ovoj nepravdi..i boli..
Jer mi to nismo zasluzile...
A najvise mi je zao sto shvatimo prekasno, vec kad je steta nanesena..
Post je objavljen 21.01.2008. u 20:36 sati.