''Sa tugom jednostavno treba umet..Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama.Samo se uporno moras praviti da je ne primjecujes pa ce se kad-tad okrenuti i otici,iako ti se u prvi mah cini da ce zauvijek cvileti kraj stola.I pazi..Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu..I onda si gotov..Jer tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih musterija.I nikad te vise nece zaobilaziti..''

Nisa znala da ce biti ovako dosadno..sad vidim zasto su govorili da je lijepo u skoli..
Al dobro..sutra idem malo u rijeku..a prekosutra ako Bog da sa Petrom u Losinj..
Ne znam sta dalje..kako dalje..svi planovi su mi u vodu pali..sva nadanja i dugogodisnje zelje..sad vidim da je to sve bilo nepotrebno,i dijelom nemoguce..
Vise nemam volje za nicime,za visom skolom,za Rijekom..pitam se ..sta mi je trebalo onoliko nadanje i iscekivanje??Sad kad sam na pragu da krenem dalje u zivot ja bi se vratila u proslost..
A i Ana..cudno je bez nje..tako se sad to dalje biti..nazalost..sve me to polako povlaci sa sobom..ta tuga..
bas mi je lijepa ova šlikica..

-JUST ANOTHER DAY-

Morning alone
When you come home
I breath a little faster
Every time we're together
It'd never be the same
If you're not here
How can you stay away, away so long.

Why can't we stay together
Give me a reason
Give me a reason.

I, I don't wanna say it
I don't wanna find another way
Make it trough the day without you
It's just another day

Making the time
Find the right lines
What do I have to tell you

I'm just trying to hold on to something
(Trying to hold on to something good)
Give us a chance to make it.

Don't wanna hold on to never
I'm not that strong
I'm not that strong.

I, I don't wanna say it
I don't wanna find another way
Make it trough the day without you
I, I can't resist
Trying to find exactly what I miss
It's just another day without you.

Why can't you stay forever
Just give me a reason
Give me a reason.

Jesam li pogrijesila u necemu one veceri??Jesam li??ili mozda nisam..?to se nece saznati..

znam samo jedno..a to je da ja nisam trebala biti tamo..ne sa tim ljudima..A DRAGO MI JE STO SAM BILA,I TO BAS SA NJIMA!!!Ne zalim zbog svoje proslosti,zbog svog izbora..
Krenula sam godinu dana kasnije u skolu,onda ova srednja..koju sam samo tako izabrala ali sa namjerom da se prebacim..a nisam se prebacila..sve ima svoje razloge..da sam krenula u skolu na vrijeme,da sam se prebacila..nebi ovoga bilo..ne ovako..
Nije mi zao zbog nicega..uopce..ako je ovako trebalo biti..sve ima svoje razloge pa tako i ovi moji postupci i moje odluke,a prije svega i moj zivot..tako da ..nista nije bez razloga..

Ali pitam se jesam li pogrijesila te veceri..??
A ne znam..
ala boh!!

Neorganizirani,ludi ali ipak najbolji..
A sta da pisem..sad ce se sve polako smirivati..prosao je i taj dan o kojem se prica mjesecima..dan koji je privlacio toliko paznje..dan nase mature!Slavna generacija 2006./2007..a medu njima i ja..
U cetvrtak nam je bio zadnji dan skole..ja i Ane onako nabrijane dosle u Losinj..mi mislile da cem se napit,ono bas pravo proslavit..dosle mi u skolu..a tamo nikaog..ovi su svi spavali..nekako smo se uspjeli(ali ne svi naravno..)okupit..i isli na cugu,malo po kaficima,pa do sskole dati poklone profesorima koji su rekli da ne mogu na zabavu..i tako..popodne je bila proba..kratko je to trajalo..tada sam pomislila kako ce maturalna biti prava katastrofaa..Dan maturalne..cak sam se sama uspijela probuditi rano!!Eh sto cini nervoza..neprestalno setanje po kuci,vamo-tamo,dugotrajno tusiranje,cesti odlasci na wc..ja sam mislila da cu se srusit..imala sam taku tremu..glava me zaboljela..i nastavila me boljeti ciiijeli dan..
zbog frizure i sminkanja smo kasnili u hotel oko 1 sat ako ne i vise..tamo su svi vec bili ludi zbog nas..Prije hotela sam imala tremu..ali kad sam stigla sve je to odmah palo u vodu..shvatila sam da ima i gorih od mene...a i moram priznati da mi je bilo drago kad su mi govorili ono sto su mi govorili..onda je slijedilo slikanje..pa izlazak koji sam prezivjela,nije me bilo strah,treme uopce nije bilo,ali sam se sva nekako zamrznula..kao da nikog osim mene nije bilo tamo,samo sam hodala..ne znam xcak niti dali sam se nasmijala kad smo stali..a bo!bumo vidli!!
U hotelu do alkohola nikako..a mi neorganizirani nismo kupili ni jednu bocu tako da..otisli smo nas cetveo do grada!Pjeske po onoj sumi..sjebala sam haljinu..sad vidim da ima rupixce po sebi..a kad ono u gradu nista ne radi..samo Zanzibar do 2 sata..ajde imali smo jos malo vremena do 2..sta cemo?tekilu..pa jos jednu..i zatvorio se zanzibar..Uz pomoc nase Ane sa taksijem smo se opet vratili do hotela..bio je kraj..dvije zadnje pjesme..ja i ana malo zaplesale..ja zaplakala..pjesme su bas bile tuzne,bas su oznacavale kraj..posto vise nisu mogli svirati..opet smo se zaputili(uz pomoc Ane) taksijem u grad..a kad tamo pun trg maturanata.. nitko nije imao kamo ici..sjeli smo u nas Moby Dick,dosli su jos ovi drugi iz razreda..smijali smo se,pjevali,zajebavali,spavali,slikali,ljubili..nije bilo nesto,ali bila nes je vecina na jednom okupu..i to je bilovec nesto..i drago mi je zbog toga..
Sta ja znam..Ana je valjda bila jaaako umorna kad se pokupila i otisla..nismo ju mogli nac..zvali smo ju 100 puta..pokupila mi se sa kljucem i sa svim parama..tako da sam prakticki ostala u Losinju na cesti..sutradan sam saznala da je spavala na busnoj dok je cekala katamran..Ja nisam niti vidjela kad je otisla,prepala sam se za nju,i suze su krenule kao nikad do sad..za sve,ne samo za njom..a sta je najboje..ovi su mi ih brisali.. hehe..
Tako smo svi osim Ane doceklai zoru i 6 sati te se zaputili prema Tropicu koji je vec bio krcat..al nismo nis pili..pojeli smo krafne i zaputili se polako prema busu..
Tako je to bilo..sa jos puno pojedinost koje ne zelim i ne mogu prenjeti..ali to nikad necu zaboraviti,ovu vecer,i nije mi zao sto sam isla..Svaki pojedini trenutak cu pamtiti..

A sto se tice jedne osobe..ne znam..
I zao mi je sto neke osobe nisu bile sa nama..neki ce znati na koga mislim..to nije bilo u redu..

i sad ne znam sta slijedi..ne znam ni sta cu raditi sve ove dane..biti za kompicem i debljati se?pred sobom nista ne vidim..samo duge i puste dane..bez ikakvog smisla..
vratila bi se na pocetak,prezivjela isto,sa istim ljudima,popravila ono sto se moglo popraviti..vratila bi se..i jako mi je zao zbog ovog KRAJA..

LIBAR
U LIBAR SVOJIH DUGOVA UPIŠI MENE
JER ODAVNO TE KUPUJEM S ONIM ŠTO SI HTJELA ČUT
OD STRHA DA NE POTONE TVOJA LJUBAV ZA MENE
KAO PČELA U ŽLICI ČAJA DOK DRŽI DAH
JA NEMAM RAZLOGA ZA STRAH
DAJEM TI VERSE I NOTE
SVE MOJE ŠARENE PERLE NA DAR
JOŠ TE MOGU PJESMOM KUPITI
LUKAVO I SLATKORJEČIVO
JOŠ IVIJEK MOGU TI PODVALITI
LJUBAV
I SVE ĆU TI OBEĆATI,SVE ŠTO HOĆEŠ
MOJU KOŽU,MOJU KOST I LICE KOJE POŽELIŠ
OD STRAHA DA NE POTONE TVOJA LJUBAV ZA MENE
KAO PČELA U ŽLICI ČAJA DOK DRŽI DAH
JA NEMAM RAZLOGA ZA STRAH

Sanja i ja!

Mojoj prijateljici,svjetlu koje me vodilo kroz zivot..
Sve sam shvatila u trenu,onako nenadano i neocekivano..ta jedna mala recenica samo mi se odbila o glavu..''Kad cemo se mi opet vidjet?Hocemo li?''..istog sam trena shvatila da je kraj,shvatila sam da nema povratka..S time mi je prva suza potekla..Putem kuci nisam se mogla suzdrzati od tih silnih suza,u grudima me stezalo,boljelo me..Plakala sam cijelim putem do kuce..nije me bilo briga za ljude,za njihove poglede..nije me bilo briga za sadasnjost..ja sam se samo htijela vratiti u proslost..ali sa svakom suzom sve sam se vise utapala u boli,u sadasnjosti koja kroci u buducnost..

Cudan me predosjecaj prati,nije dobro..sluti na zlo..to me i plasi..to me jedino i boli..
Cudno je sve ovo..i moji se osjecaji i moja razmisljanja trenutno ne mogu prenjeti ali pokusat cu barem malo..
Ovaj zivot ne mogu zamisliti bez tebe..toliko dugih godina..sad mi se cini nestvarno,ali to bi moglo nestati u trenu..toliko dugih godina,toliko uspona i padova,suza i osmjeha,tajni i savjeta..pomoci i podrske..Bile smo si rame za plakanje,usi za slusanje..
Netko si za koga znam da mi je dostupan 24h na dan..znam da si uvijek tu za mene,da m pomognes,da me utjesis,da me nasmijes..
Bez tebe bi bila jedna velika praznina..koju nitko nebi mogao nadomjestiti..ne,nikako..ne nakon ovoliko godina..
Svjetlo si mi koje me vodilo kroz zivot..Bogu sam zahvalna sto mi te poslao..jer,nemaju svi prilike upoznati i imati kraj sebe tako divnu i dragu osobu kao sto si ti..Pravu prijateljicu,onu iskrenu..
Znam da si krrrcata kompleksa..ali Ana,ti nisi svjesna koliko ti vrijedis,koliko ti znacis..meni prvenstveno..tvoj dobrota,savjeti,iskrenost,tvoja utjeha...puno su mi puta pomogli da se dignem i da krenema dalje..kao i tvoj osmjeh koji mi je puno puta vedrio tuzne dane..
ali..
zivot nije idila..bajka kao sto ti kazes..
Imam neki predosjecaj,nesto lose ..nesto protiv nase volje..svim snagama cu se boriti da se to ne dogodi..ali cini mi se da ce nas zivot rastaviti..to sam danas shvatila..
ma ne mogu dalje..znam da se smijes,ali meni se sad kotrljaju suze niz lice..he he..
Htijela sam ti reci..potrudi se i ti da nas ovaj ovako crn zivot ne rastavi..trebamo dokazati da nije sve tako lose..da ima svijetla..da ima pobjede..to su one bajke sa sretnim zavrsetkom..
I zato..nisi niti svjesna sta mi znacis,koliko mi znacis,nisi niti svjesna koliko si ti vrijedna osoba...osoba koju bi svatko pozelio kraj sebe..zauvijek..
Eto..moja prijateljice..

mogla bi ja jos o tome..ali..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.