Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kraljica-suza

Marketing

Sa posvetom..

Mojoj prijateljici,svjetlu koje me vodilo kroz zivot..
Sve sam shvatila u trenu,onako nenadano i neocekivano..ta jedna mala recenica samo mi se odbila o glavu..''Kad cemo se mi opet vidjet?Hocemo li?''..istog sam trena shvatila da je kraj,shvatila sam da nema povratka..S time mi je prva suza potekla..Putem kuci nisam se mogla suzdrzati od tih silnih suza,u grudima me stezalo,boljelo me..Plakala sam cijelim putem do kuce..nije me bilo briga za ljude,za njihove poglede..nije me bilo briga za sadasnjost..ja sam se samo htijela vratiti u proslost..ali sa svakom suzom sve sam se vise utapala u boli,u sadasnjosti koja kroci u buducnost..

Cudan me predosjecaj prati,nije dobro..sluti na zlo..to me i plasi..to me jedino i boli..
Cudno je sve ovo..i moji se osjecaji i moja razmisljanja trenutno ne mogu prenjeti ali pokusat cu barem malo..
Ovaj zivot ne mogu zamisliti bez tebe..toliko dugih godina..sad mi se cini nestvarno,ali to bi moglo nestati u trenu..toliko dugih godina,toliko uspona i padova,suza i osmjeha,tajni i savjeta..pomoci i podrske..Bile smo si rame za plakanje,usi za slusanje..
Netko si za koga znam da mi je dostupan 24h na dan..znam da si uvijek tu za mene,da m pomognes,da me utjesis,da me nasmijes..
Bez tebe bi bila jedna velika praznina..koju nitko nebi mogao nadomjestiti..ne,nikako..ne nakon ovoliko godina..
Svjetlo si mi koje me vodilo kroz zivot..Bogu sam zahvalna sto mi te poslao..jer,nemaju svi prilike upoznati i imati kraj sebe tako divnu i dragu osobu kao sto si ti..Pravu prijateljicu,onu iskrenu..
Znam da si krrrcata kompleksa..ali Ana,ti nisi svjesna koliko ti vrijedis,koliko ti znacis..meni prvenstveno..tvoj dobrota,savjeti,iskrenost,tvoja utjeha...puno su mi puta pomogli da se dignem i da krenema dalje..kao i tvoj osmjeh koji mi je puno puta vedrio tuzne dane..
ali..
zivot nije idila..bajka kao sto ti kazes..
Imam neki predosjecaj,nesto lose ..nesto protiv nase volje..svim snagama cu se boriti da se to ne dogodi..ali cini mi se da ce nas zivot rastaviti..to sam danas shvatila..
ma ne mogu dalje..znam da se smijes,ali meni se sad kotrljaju suze niz lice..he he..
Htijela sam ti reci..potrudi se i ti da nas ovaj ovako crn zivot ne rastavi..trebamo dokazati da nije sve tako lose..da ima svijetla..da ima pobjede..to su one bajke sa sretnim zavrsetkom..
I zato..nisi niti svjesna sta mi znacis,koliko mi znacis,nisi niti svjesna koliko si ti vrijedna osoba...osoba koju bi svatko pozelio kraj sebe..zauvijek..
Eto..moja prijateljice..

mogla bi ja jos o tome..ali..

-PRIJATELJICE-
Azurno nebo, cekamo zoru,
pet, sest mladih golubica,
nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne, da smo pametne
i snazne, sanjale smo zemlje daleke.

Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nasi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojcice zene postale,
neke su se vec i udale,
a ja jos cekam azurne zore.

Ja jos zelim preplivati more,
ja jos sanjam zemlje daleke..


Nikad i nitko kao ti..gdje god da bila,sta god da radila..zauvijek ces biti uz mene,u mome srcu..volim te!Zapamti

Post je objavljen 22.05.2007. u 22:44 sati.