Dosao je i taj dan, ovoj godini je kraj...
Dan kada se svi pocnemo vracati natrag, kad pocnemo sa analiziranjem protekle godine..
Sagledamo sve situacije,vracamo se u dane kada smo mislili da padamo, kada smo mislili da nema izlaza, suze smo u patnji lili..ali iz tih suza su nam se rodili lijepi dani, dani prepuni srece i veselja..Sjetimo se svih dozivljaja, svih gluposti koje smo radili, kako smo li se samo zabavljali...
Bilo nam je kako kad, bilo je losih dana, ali naravno i onih prelijepih obasjanih suncem i srecom..
Svi su ti dani vrijedni sjecanja...bili oni lijepi ili pak losi, jer na losima smo naucili..i obecali si da se nece ponoviti, oni su nas ojacali..
Tako i ja, sjecam se ja losih dana, ali ti ce mi dani ostati samo sjecanje, nista vise..u Novu cu krenuti sa osmijehom na licu dok se budem prisjecala svih onih sretnih dana i ljudi koji su mi ih omogucili..mojih najmilijih...
Zelja nemam, osim zdravlja i srece sebi i najmilijima..
Ne, necu se zamarati nepotrebnim zeljama...sve ce doci jednom kad bude vrijeme..ne zelim da se na kraju godine razocaram neostvarenim...Dok sam ja sretna i zdrava, kao i moji, ima nade..a sa nadom i svega drugoga, sve u svoje vrijeme rekli bi..
Ne zalim za nicime, i da mogu nebi nista mijenjala u protekloj godini..smijeh se naravno nikad ne pozeli promijeniti, a suze..bile su tu sa razlogom, nekad i ne..ali i one su mi pomogle u zivotu, one su me naucile necemu..i uvijek bi se iz rijeka suza digla jaca, i snaznija, pomogle su mi da shvatim puno stvari..one su izgradile ono moje ja..i zbog toga ne zalim sto ste krasile moje lice..
Ali naravno, smijeha je uvijek vise bilo...i to mi je drago...
Eh, ovo je moj zadnji postic u ovoj godini...
I ne preostaje mi nista drugo nego da vam zazelim sve najbolje u sljedecoj...Da mi budete zdravi, lijepi, sretni i veseli!!Da vam se sve zelje i zeljice ostvare, da vam patnje i muke nestanu..da vam svaki dan bude obasjan suncem i srecom!!dragi moji, SRETNA VAM NOVA GODINA!!!!

I da, lijepo mi se zabavite veceras!!
I pazite sto radite!!

''..SAMO ZIVI SAMO BUDI
SVI ODGOVORI DOCI CE SAMI
SAMO STOJ NA SVIJETLU
I DOCI CE KRAJ TAMI..''

..malo duzi post..
Decko tamnoput..tamno tamno smeđa kosa, recimo crna..dva duboka zelena oka,meni prelijepa..Nesto malo bradice,ali meni pase..zubi,usta,visina,tezina-sve na mjestu..
Meni vazniji dio; decko je dobar..ne treba ti dugo da shvatis tu osobu..uradio bi sve za prijatelje,za svoje bliznje..dodajem; lijepo mu je biti prijatelj..njegovo razmisljanje nije tipicno za te godine..shvaca zivot,shvaca dobre i lose strane..zna sa zivotom,jer ucio je na njemu i prozivio ga koliko je mogao..ucio je na pogreskama..
Decko vrijedan..nista mu nije tesko..svima ce pomoci..radi, zarađuje za sebe..zna svoje granice, zna kad je dosta..
Meni je sve to na mjestu, meni pase..i sve mi to pada u vodu kad se sjetim: JEBEM MU STA MORA SVAKU ZENU ZA DUPE UHVATIT???' no..Ima curu, nije mu bas draga, ali ni ona ne mari bas za njega8necu sad o njoj, dalo bi se...)...Sta onda rade skupa? rekao bi jedan moj sused :''Prakticiraju ugodan sex.''..
Da se vratim na pocetak.
Upoznali se mi sredinom jedanaestog mjeseca na nasoj ''slavnoj Nini''.Upoznao nas jedan decko(koj nije bas cist..),i kaze on meni da su dobri frendovi..''A jebem mu, di bas frendovi??Nee'' pomislila ja.I posto je ovaj kao htio biti samnom, ali meni to nije dolazilo u obzir( jos nisam toliko luda..)..nisam mogla biti sa njegovim ''frendom'', ipak ja imam dusu..;) A htijela sam biti..
Bilo je svasta te veceri, rasprava..ma svasta..razmijenila ja sa njime broj mobitela..Nastavili dopisivanjem, ja sa svojim odbijanjem..Naravno, decko mi se svidio..u međuvremenu on nasao curu..hmm!Ali dopisivali se mi prijateljski, pa sve te kave, dolazio on kod nas, druzili se..ali bilo je uvijek tu nesto vise..ja luda za njime, tako da sa moje strane to prijateljstvo bas i nije bilo prijateljstvo..No, zadnji put kad smo se vidijeli poceo se otvarati, rekao je da mu je jako zao sto se nije vise potrudio oko mene, da vidi sto je izgubio..Nastavilo se to preko poruka; ne znam zasto 100 puta pomislim na tebe, zako mi je zao, nisam ti prije rekao jer nisam znao tvoju reakciju,nisam mogao..kad se vratim pricat cemo o tome..napise on meni.A ja i dalje luda za njime, malo vise, jer sam se necemu ponadala..ALI..ja ne bi bila ja KAD NEBI SVAKU STVAR ANALIZIRALA DO SRZI!!!!!Oduvijek sam to radila, takva sam valjda, i to je bio razlog mojoj MALOJ sreci.Uvijek sve idem u potankosti gledati,naravno uvijek nađem neku zapreku, naravno da nema ljudi bez mane pa zasto bi on bio?Krenuvsi od mene, ja sam daleko od savrsenstva..No dobro, krenula sa analiziranjem njega; hmm, tamnoput, crna kosa, oci zelene...I BUM; zenskaros...O nee..Sjetila se ja nasih ''prijateljskih dana'' i svega sto mi je pricao.Bio je sa ovom, bio je sa onom..a imao je curu8jadnu malu plavu je izvarao do kraja..hmm)..
I sta da ja sad tu radim?Ne znam sta da mislim..Tko kaze da tako nebi bilo i kad bi mi mozda bili skupa?Looda sam, ne znam sta da mislim..mozda i nebi bilo tako..ma ne obracajte paznju..
Ali mislim si, opet sam na krivog naisla?..tko zna..A da probam jeli pogresan?Jednom se zivi, kazu...

I da Darko nebi pomislio da se vracam tamnim temama, nije istina..ovo je samo moja prica bila..
Ne pada mi na pamet tugovati, patiti..kao sto je inace bivalo kod mene...otupjela sam od toga..
..sad se mogu samo smijati, zivijeti; sretno ici dalje...
a to mozes samo kad shvatis i prihvatis stvari kakve jesu...

Rođena sam da patim,
rođena sam da gubim...
Da uvijek tugom platim što
volim i ljubim...
Što je bilo prošlo je
moje vrijeme došlo je...
Svaku bol da bolom vratim,
i svaku suzu naplatim...

I kada poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko...
I kad vidiš da ti sreća dolazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni sa poda...
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide...
Život te neće maziti,
ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu da si
bila kukavica jer to bi
bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno
pogledaj gore
i što god te u životu čeka,
ti budi svoj,
samo ćeš
tako postati čovjek!


Eh sretna sammm!!!;)

Joj ne mogu vise..ma ne mogu vise..
Obozavam ovo Bozicno vrijeme, osoba sam kojoj je jako stalo do svega toga..Obiteljski rucak, vatrica, miris finih maminih kolaca, pa kicenje bora..polnocka..Ajme sva ona zvonjava telefona i cestitanje rođacima iz svih krajeva svijeta, i na kraju otvaranje poklona...mmmm..
Obuzme te lijep osijecaj, toplina, sjetis se dobrih ljudi, dozivljaja..neka nada te obuzme, ma ne znam..Uzivas na trenutke gledajuci prelijep bor okicen crvenim kuglicama i masnicama, pod bljeskom lampica..Sve je to super, ali ima ono nesto dublje, ono nesto sto te zaboli..
Ja znam da mogu biti sretna sto sam ziva, sto sam zdrava, sto imam obitelj, dom, sto imam prijatelje koji me vole..I znajte, ja sam presretna zbog svega toga!Ali, menoi fali jos samo jedna stvar..netko tko ce zivijeti za mene kao i ja za njega...netko tko ce me na Bozicno jutro njezno zagrliti, poljubiti i ugrijati..Treba mi netko kome ce stati do mene, netko tko ce se pitati di sam, i sta radim..Jer tuzno je u ovo vrijeme ljubavi biti sam u srcu..
Hmmm, mislim da sam o ovome vec pisala?Ali nema veze..moram..
Sta cu, sve mi ovo tesko pada, kao i ova suza sto se upravo spusta niz moje lice..Jer oduvijek sam sanjala o tome da u ovo vrijeme ne budem sama, i cini se da se moja proslogodisnja zelja jos nije ostvarila..Ne preostaje mi nista drugo nego da opet lagano sklopim oci, i iz dubine duse zazelim davno zazeljenu zelju..
..tako je to iz dana u dan, iz godine u godinu..Ali ja ne odustajem, I iako sam se puno puta razocarala u ljubav, iako sam bila povrijedena, ponizena..iako bas i ne vjerujem u ljubav..meni duboko u srcu postoji jedan sitan tracak nade, da cu i ja jednog dana imati nekog svog..
I da, je jesam sretna, imam obitelj, prijatelje, ziva sam hvala Bogu, ne poricem sve to, ali ja sam nepotpuna..meni fali ta ljubav, i netko tko ce da me voli..da me voli zbog mene..

E ljudi moji..
Od Srca Vam Zelim Sretan Bozic I Sretnu Novu Godinu!!!!
Uzivajte, budite sretni i dobro se najedite!!!

U sjeni svijeće sama i mali stol za dvoje,
stare slike blijede k'o uspomene tvoje...
Ponoć već je blizu i vrijeme je praštanja,
pusti da vjerujem u ljubav da mi te vrati....
Ti ne znaš da te čuvam u mislima,
a bili smo jedno, danas samo stranca dva...

Tiha je noć, svi se raduju sad,
i snijeg kao nekad je prekrio grad...
A ja samo želim ruke tvoje
da me grle kao da je zadnji put...
Tužna je noć i ostaje je san,
suze sjećanja padaju na moj dlan
da ti kažu one riječi dv'je:
Sretan Božič, LJubavi, Volim te!

Godina je prošla, da li još me pamtiš?
Dar je ispod bora, čeka ako svratiš.
Kada sklopim oči, u tami naša zvjezda sja,
i samo jedan otkucaj mog srca sad si daleko.
Ti ne znaš da te čuvam u mislima.....


Doslo je i to vrijeme, Bozicno vrijeme..Vrijeme kad su svi sretni, zadovoljni..Vrijeme kad si međusobno daruju ljubav, srecu..toplinu..vrijeme kad si daruju beskonacne poljupce i dodire...
Sa strane, necujno i neprimjetno, stojim ja..sama, promrzla..promatram ih..zavidim im na toj sreci i toplini..
odlazim..kao i uvijek, sama i hladna..sa suzom na rumenom licu..

Bajaga-Tisina
Mrak se skupio u kap,
rano jutro kao slap,lazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne senke zidova
Ujutro gde odu

Oci su ti sklopljene, usne su ti umorne
Ne ljubi me njima, nisu cvorci pevali
dok je iznad krovova svirala tisina

Hajde Boze budi drug pa okreni jedan krug
Unazad planetu, oc je kratko trajala
a nama je trebala najduza na svetu

U mom oku samo hlad u mom srcu samo stud
Inje i prasina,nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina

U cik zore zviždi voz
njime odlazim u Oz
neću da se vratim
što god tebi napišem
pocepam i obrišem
al ti moraš znati
nisi se probudila
zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi
i kraljevski orlovi
čuvaju od mene
Hajde, Boze, budi drug...

*KRALJICA SUZA*

u toj tugi što svjetom vlada
snašla se i lijepa kraljica mlada
i tako joj srce pukne od boli
otišla je, jer više je ne voli

i tako od tuge i bolom prepojena
kraljica suza, posta nesretna žena
i prolazi ona sve kamenje i trnje
savlada sve prepreke, što sudbina joj uvali
pomogli bi ti kraljice, a nažalost,
tad se još nismo znali

i proplače ona sve noči i dane
i jedva da joj jutro još i svane
i smogne snage kraljica mlada
i odluči tad, da tugu svu savlada

i snaga joj tada čvrsta postade
da opet jednom zavoli, da ima nade
i sudbina njoj opet izazov dala
da opet zavoli i ko leptir raširi krila
i upozna čovjeka kojeg nije znala

da ga voli, snagu ona smogne
i neka joj dragi bog pomogne
jer kraljice mila
previše nesretna si bila

sretni smo, što opet srce ume da voli
što na licu tvom opet osmjeh zagori
i nek ti život pruži sve
što morao bi več davni pre



Opet mi se necujno uvukla pod kozu ta tisina...sa njom i tuga, bol, patnja..opet mi se javlja ona samoca.
Vec je kasno, san mi ne dolazi na oci, nesto me muci; mozda je to sto sam sama u mracnoj i hladnoj sobici?Ili mozda to sto sam sama u ovom mracnom i hladnom svijetu?..svijetu zlobe i nepravde...Jesam li tuzna sto jos nisam nasla nekog tko bi me vodio kroz ovaj mrak?Znam da takve osobe postoje, u dubini duse jos vjerujem u njih...u one koji su namjenjeni nama kao i mi njima..
No dobro, jesam li zbog toga sto jos nisam nasla nekog tuzna i sa suzom u oku?ne znam bas, ne bih rekla, ...nisam...
Priznajem, rekli su mi da cu zaliti, rekli su mi da cu jednom shvatiti ali i da ce tada biti kasno, kad on bude vec sa njom...I to je razlog moje tuge...Ja sam tuzna sto sam to odbacila, i samo pustila da ode...
Ne mogu nikoga kriviti jer svi su mi htijeli pomoci, cak ni njega...ovdje sam ja krivac..znam to.A zasto?
Zato sto sam ja osoba koja ne zna pokazati svoje osjecaje, jer se bojim govoriti o osjecajima...Jer sam osoba koja ne zna pokazati da joj je stalo do nekoga!!

Prema ljubavi sam se postavila kao hladna i kamena osoba, kojoj nije stalo do nicega ni do nikoga, kojoj je sve ravno...a zapravo sam osoba koja voli cak i previse, osoba kojoj je stalo, koja cijeni i postuje...Previse osjecaja ima u meni, ali sve to ostaje skriveno iza ove maske ravnodusne kuje!!

To sve mogu reci i za njega..osoba je koja mi je jako draga, osoba sa kojom se mogu sporazumijeti, s kojom mogu pricati o svemu..i to mi je super, jer na malo sam takvih nailazila..jer imamo slicna razmisljanja, stavove...Ali to su samo neke od mnogih stvari koje su ga privukle mojem srcu..
ALI..ja to sve njemu nisam moga pokazati, priznati, nisam dopustila da osjecaji progovore..i tu sam pogrijesila..isko sam znala da ce mi biti zao kad ode, ali kasno je onda za suze..

Sjecam se onog dana, sjedili smo, slusali muziku..pricali i pricali..nekako smo dosli do teme naseg upoznavanja.On je i poceo o tome..Sjecam se da je rekao da mu je jako zaoo sto se onog dana nije vise potrudio oko mene, da nije trebao samo tako odustat..Da vidi sta je izgubio...''Sta sm ja propustio u zivotu?'' i uhvati se za glavu..a sta sam ja na sve to rekla....?

Ne, ja ne mogu rec da ja nisam kriva, mozda sad nebi bilo ovako da sam barem jednu pametnu rijec rekla...ovako nebi bilo da sam odmah pristala...zato je najbolje da zaboravim...
Skrivajuci ovako osjecaje necu nikud stici..sve samo rusim ...i gubim..

Pronađi je..
Na kraju krajeva i ne bi trebalo biti toliko teško.. još uvijek ti slijepo vjeruje..
Ranjena mnogim bezličnim svitanjima, i dalje osjeća tvoj pogled na sebi.. dok onako smušeno, vrhovim cipela, kotrlja kamenčiće niz prašnjavu ulicu..
Hajde, potraži je.. ne budi kukavica.. nije je nemoguće voljeti, mada se tako na prvi pogled čini..
Griješila je, posrtala.. izgubljena u vrtlogu vremena.. ali još vjeruje da postojiš..
Pokušaj..
Ne misliš li da je prevelika šteta izgubiti i jednu jedinu sekundu? .. život je kratak..
Potraži je..
Zar ne vidiš kako se smješi svaki put kad povjetarac nagovjesti tvoj dolazak?
Ciglama od šutnje gradi zidove.. jesi li dovoljno hrabar da ih porušiš?
Požuri, ne dozvoli da čeka..
Jednom kad shvatiš da je kasno biće ti žao.. da znaš..

Nis osobno...samo prigodno..i lijepo?!?

''Bice nam ludo i nezaboravno
ti volis zivot isto kao ja
moje iskustvo i tvoja mladost je
veruj mi, prava kombinacija..''

Eto samo da vas pozdravim, neko me vrijeme nece biti...
moram se rastati sa kompicem!!!Smjc...

I evo jedna pjesmica:

POZDRAV!!!!

Nikad nisam razmisljala da bi moglo doci do ovoga..sama mogucnost da odlazis i odustajes o nasim snovima me boli, boli najvise...
Sjecam se dana kada smo bile nevina djeca, razigrane, nista nas nije sputavalo u zivotu..sjecam se nasih gluposti nasih zezancija, tracanja, ..hehe cak i onih Pokemon slicica!!Ali kao sto sam rekla, to su bili ''nevini dani'', dani naseg djetinjstva..Sjecam se pocetka..kako smo postepeno kretale skupa u zivot, kako smo postepeno postajale jedno, onako polako ali sigurno...Dugo smo gradile temelje, ali sad sam preponosna na nas jer nasi su temelji najcvrsci..najljepsi, najiskreniji...
I tako dan za danom, ti si mi bila sve bliza, do danasnjeg dana kada sam sigurna da si postala dio mene, kao sto se i ja osijecam dio tebe ljube moja..cura sa vrlinama, cura sa manama, ali to si ti, i ja tebe takvu volim...i zelim zauvijek za sebe..
I zato, onu vecer kad si mi rekla da mozda odlazis,tj.rekla si ''Ja odustajem''..ne mogu ti opisati tu bol, nesto me jako presjeklo u dusi, suze nisam mogla sakriti..samo su se pocele nizati...
Nikad se tako nisam osjecala, jer mislila sam da cu te izgubiti, a sa tobom da cu i ja nestati...jer ja bez tebe ne mogu dalje...ti si bila moja proslost, ti si moja sadasnjost i ja tako isto zelim da ostanes moja buducnost, i vjecnost!!!!
Znas, malo tko ce ovo razumijeti..nemaju svi srece pronaci pravog prijatelja..onog iskrenog i jedinog...
A to si meni ti,jer ti si bila uz mene kad mi je bilo tesko,kad sam padala,kad nisam vise mogla dalje, ti si bila ta koja je brisala suze sa moga lica..isto tako ti is bila ta koja mi je mamila osmijeh na licu, koja je isla samnom kroz sretne dane, koja me vedrila,bodrila...koja me ucinila sretnijom i potpunijom osobom..i tako si ti moja ljube meni najdublje u srcu..i zelim ti reci da te jaakoo volim prijateljice moja!!!
I da, ostvario se nas san, pocele smo zivijeti skupa...bilo je ruznih trenutaka,hvala bogu,pa ko ih nema...sto nas ne unisti ojaca nas...zar ne?? Dakle, bilo je ruznih situacija, ali ne toliko koliko je bilo onih lijepih...i sad vec kad prolazim nekim mjestima u Rijeci, odmah mi se stvori slika nas dvjije i neceg sto smo napravile...Pa samo koliko smijeha, gluposti, spacka...Pa sjeti se samo svih onih vikenda,i toga da se nikad normalne nismo vratile...uvijek bi neku glupost napravile...zelim reci, to su mi najbolji dani...i ZELIM IH JOS,jer ima jos mali milijon stvari koje nismo napravile...a koje zelim samo sa tobom raditi...i znam da i hocu...
Jos samo nesto, zelim ti se ispricati za sve ruzne trenutke, za sve nezeljene izgovorene rijeci, zelim da znas da je sve to bilo zbog gluposti, zivcanosti, ma sta da ti kazem,PMS!!!Nista nije bilo namjerno...zelim da zaboravis na to kao sto cu ja zaboraviti...zelim da se sjetis svih lijepih trenutaka,svih osmijeha na licu...zelim da razmislis dobro o svemu i doneses najbolju odluku,za sebe...i kakva god ona bila zelim ti reci da te JAKO0 VOLIM,i da ,ma gdje god bila i sta god radila, ti ces uvijek u mome srcu biti moja najbolja i jedina prijateljica...LJUBE MOJA VOLIM TE!!!!Ostani...

I bas kad sam ja pozeljela da izbrisem blog...stranica nije u funkciji!!!Bas imam srece..jer sad moram napisati jedan post..zadnji ili ne..to cu jos vidjet..
..prepiranje moje najbolje prijateljice i decka koji mi se svidja...a ja onako u sredini,ne znam sta da radim...u sebi gorim..ljutnja,sramota...Ajme koj osjecaj!!!Uzas...i onda se ona na kraju pokupi i ode...
ostao je..i poceo pricati nesto sto nije trebao..rijeci su mu se samo slijevale..rekao je sve,i sad znam na cemu sam..ali nisam mirna,jer znam da je moglo nesto biti..rekao mi je da mu je jako zao sto se nije onu vecer malo vise potrudio,rekao je sta ja propustam u zivotu??Sta sam ja izgubio??..ali rekao je i,nekad je bolje imati pravog prijatelja...eto...
A on nije zasluzio onu sponzorusu koja visi vani dok on spava...(plus,cura ''sa dobrom dusom''kao sto on kaze,imala je minjavu,bila je prakticki gola,a dok je sa njime tenisice i dolcevitu)...
Mislim da je on predobra za nju, ali ako je njemu dobra...

Pa eto..doslo mi na pamet da bi mogla jedan postic napisati...
O cemu...Danas smo okitile bor!!!!!Prelijep je,bas se vidi tko ga je kitio...Bile mi malo u shopping ali hranu smo namjeravale kupiti,i kad smo sve slatko pokupile naisle smo na dio sa ovim bozivnim stvarima..i ''Ajmo kupit bor!!'' i tako mi nakrcale kosaricu sa svim potrebnim stvarcicama..
Bile malo po gradu zajebavale se,,,
i sta da bezveze pisem o ovome kad mi ne ide..sve me nesto vuce da krenem pisati o njemu,a ne trebam..

Vidijela sam ga danas..kao da mi je nesto reklo da pogledam na tu stranu..bilo je u prolazu,al eto vidjela sam ga...
Ja sam odustala od njega,jer cemu da zudim za necim nemogucim??Odlucila sam ne pricati o njemu,odlucila sam da ga vise ne spominjem...ali ta sutnja me ubija...isto mi je,isto..sta cu kad nema sata,minute a da ne pomislim o njemu..
Kazu mi ''Kako si glupa,pa kazi mu...ja bi vec odavno!'' A sta da mu kazem?Sta bi bilo da mu kazem?Sta bi ja imala od toga??Mozda bi ovo nazovimo to ''prijateljstvom'' unistila..e onda ne bi imala nista..
Jednom sam prva prisla,priznala sve..opekla se,i rekla vise nikad..

On je sad s njom...znam to.Njeno lice miluje,njene usne ljubi...njeno tijelo grije..zasto??..zasto...
Toliko pitanja...ne znam..kad razmislim,ja sam ta koja se uvijek samo pita...nista vise...i ona koja tuguje i pati..
Ne znam,stvarno ne znam..sta je ovo bilo?Di je ona moja sansa?Vrijeme prolazi...a ja se samo pitam,ne djelujem..ne mogu nikoga kriviti,sve sam si sama skrojila..i mislim da je sad kasno da se ista poduzima..

ko ga jebe...danas sam ok..nemojte mislit da sam tuzna jer sam ovu pjesmu stavila,samo mi se rijeci svidaju...

"Prkoseci zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza,
a onda se ipak otkinula i nestala putujuci kraj nosica.
Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajuci stene kao lešnike,
išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir,
pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa...
Ali, suza je kraljica. Suza je najmocnija vodena sila...."
(Balasevic)

Priča kaže da je Bog na početku, kad je stvarao čovjeka, stvorio samo dušu, a ne i tijelo. Ali to mu se činilo prejednostavnim pa je jednog dana dušu podijelio na dva dijela. Jedan dio stavio je u muško tijelo, a drugi u žensko. Pustio ih je i dao im zadatak da se traže po svijetu. Za nagradu im je dao da osjete da su se našli, ako se uopće pronađu...

Dragana-Placi zemljo-

Sto sam tuzna cvete moj
danas on ide njoj
ko da sunce gubi sjaj
dosao je sreci kraj

Tuzan je zivot moj
kazi mu da zna
placi zemljo sto sam ja
tako nesrecna

Tuzan je zivot moj
kazi mu da zna
placi zemljo sto sam ja
heej, nesrecna

Ne budi me zoro ti
necu ja ustati
svet se rusi, njemu sja
nikoga nemam ja

Bez njega sam bolna ja
neka sam prokleta
tezak mi je svaki tren
sutra ce biti njen

Jos jedan prazan, pust ,dan,sat...budim se,a znam da nemam zasto..a nije lako budit se bez zelje, bez poticaja..
Sjecam se..ali nazalost, samo se sjecam..proslosti,mojih snova,zelja,hirova nadanja...Sjecam se onih pucanja na visoko..ma sjecam se dana kad sam jos znala za sebe,kad sam znala sta zelim od zivota,od ljudi koji me okruzuju..od sebe..
Sad toga nema..Dosla sam u razdoblje zivota u kojemu su se skoro sve moje zelje ostvarile,svi snovi..i sad vise ne znam sto cu sa sobom..sta da dalje sanjam?Kamo dalje?..ma kako dalje?
Bila sam uporna u svojim ciljevima i ostvarila ih..mozda prebrzo?Tako brzo da nisam stigla zamisljati sto dalje..?
Sad hodam beznacajno ulicama..ne znam sta cu vise sa sobom,sa ljudima oko sebe..sa svojim zivotom..
Trudim se da zamislim jednu zelju,trudim se da osmislim jedan san...ali ne ide..predsobom ne vidim nista,samo pusta magla..
Sto bi dala da se mogu vratiti u dane pune zivota,zelja,snova..pitam se gdje je to sve nestalo,zasto je to sve izgubljeno..?..

Ali tiho cu koracati naprijed,nisam ona koja odustaje,ici cu dalje..

''Ljubav nezna za dug
pa opet u krug do novih prastanja
ona s tobom sva sja
al' zato cu ja u nova stradanja

U lazima tvojim skrivena
ja zivim k'o zena bez imena
a ona pred Bogom i ljudima
opet te poljubila''



Zasto??!..pitanje koje mi se ovih dana stalno mota glavom...
Zasto ja uvijek nasjednem na isto,na nesto sto nema sretan kraj,nesto sto ima kraj vec i prije pocetka...
Hocu li ikad biti sretna?Sta je to sto sto me sputava u sreci,u ljubavi...
Za ljubav se moze reci da je nesto najljepse,nesto sto bi trebalo voditi ovaj svijet..sto vodi svijet..
Sta ja o tome mogu reci kraj ovakve patnje?O ljubavi mogu samo mastati,mogu ju samo zamisljati..
Sad ja moram spomenuti izgled...nije da sam bas nesto,ali odavno sam shvatila da to ni nije vazno...
Hodam ulicom,ljudi i nisu nesto..ali imaju nekoga,zagrljeni se setaju..u ocima im se vidi sreca..i ta ..ljubav..
Znaci problem je U meni..ali koj je to problem?Rado bi da znam,,da ga pokusam rijesiti..
Stvarno ne razumijem kako ja uvijek naletim na neke ..il su to idioti,ili su nenormalni..pa zauzeti...
hoce li ikad netko normalan na moj put stati?Da i ja vec jednom upoznam taj najveci dozivljaj..tu ljubav..i srecu..
Blize se ti dani,dani ljubavi i neizmijerne srece...i ja bi ih trebala prizeljkivati sa osmijehom na licu...ali nije tako,upravo suprotno...

Oduvijek sam bila najtuznija u ovim danima..blagdani se blize,Bozic,Nova godina...a ja sam uvijek sama...
Beznacajno hodam osvijetljenim ulicama...sama..oko mene prolaze sretni parovi,sa smijeskom na licu...
Hladnoc ok mene,hladnoca oko njih...ali oni imaju jedni druge da ih cvrsto zagrle..da ih ugriju..uz voljene osobe zaboravis i na hladnocu...
Razlika izmedju mene i njih je ta...da je hladnoca oko mene,ali i u meni...moje srce nitko ne grije..mene nitko ne grije...ja sam ta koja hodam sama ulicama...ja sam ta koja ne vidi svijetlo ..a oko mene obilje lampica..
Kite se ulice,izlasci...sve zraci srecom i tom ljubavlju...ali ja i dalje hodam sama hladnim i tamnim ulicama..bez nade u srecu,ljubav..bez nade u tople i sretne dane,obasjane necim posebnim...
Pitam se hoce li se to ikad promijeniti ...hocu li sve ono sto oni sad dozivljavaju i ja doziviti?hocu li napokon izaci na osvijetljenu ulicu sa toplinom,u cvrstom zagrljaju...i bez suza na ovom hladnom licu..??

Upravo tako...