Jos jedan prazan, pust ,dan,sat...budim se,a znam da nemam zasto..a nije lako budit se bez zelje, bez poticaja..
Sjecam se..ali nazalost, samo se sjecam..proslosti,mojih snova,zelja,hirova nadanja...Sjecam se onih pucanja na visoko..ma sjecam se dana kad sam jos znala za sebe,kad sam znala sta zelim od zivota,od ljudi koji me okruzuju..od sebe..
Sad toga nema..Dosla sam u razdoblje zivota u kojemu su se skoro sve moje zelje ostvarile,svi snovi..i sad vise ne znam sto cu sa sobom..sta da dalje sanjam?Kamo dalje?..ma kako dalje?
Bila sam uporna u svojim ciljevima i ostvarila ih..mozda prebrzo?Tako brzo da nisam stigla zamisljati sto dalje..?
Sad hodam beznacajno ulicama..ne znam sta cu vise sa sobom,sa ljudima oko sebe..sa svojim zivotom..
Trudim se da zamislim jednu zelju,trudim se da osmislim jedan san...ali ne ide..predsobom ne vidim nista,samo pusta magla..
Sto bi dala da se mogu vratiti u dane pune zivota,zelja,snova..pitam se gdje je to sve nestalo,zasto je to sve izgubljeno..?..
Ali tiho cu koracati naprijed,nisam ona koja odustaje,ici cu dalje..
Post je objavljen 03.12.2007. u 19:01 sati.