*KRALJICA SUZA*

u toj tugi što svjetom vlada
snašla se i lijepa kraljica mlada
i tako joj srce pukne od boli
otišla je, jer više je ne voli

i tako od tuge i bolom prepojena
kraljica suza, posta nesretna žena
i prolazi ona sve kamenje i trnje
savlada sve prepreke, što sudbina joj uvali
pomogli bi ti kraljice, a nažalost,
tad se još nismo znali

i proplače ona sve noči i dane
i jedva da joj jutro još i svane
i smogne snage kraljica mlada
i odluči tad, da tugu svu savlada

i snaga joj tada čvrsta postade
da opet jednom zavoli, da ima nade
i sudbina njoj opet izazov dala
da opet zavoli i ko leptir raširi krila
i upozna čovjeka kojeg nije znala

da ga voli, snagu ona smogne
i neka joj dragi bog pomogne
jer kraljice mila
previše nesretna si bila

sretni smo, što opet srce ume da voli
što na licu tvom opet osmjeh zagori
i nek ti život pruži sve
što morao bi več davni pre



Opet mi se necujno uvukla pod kozu ta tisina...sa njom i tuga, bol, patnja..opet mi se javlja ona samoca.
Vec je kasno, san mi ne dolazi na oci, nesto me muci; mozda je to sto sam sama u mracnoj i hladnoj sobici?Ili mozda to sto sam sama u ovom mracnom i hladnom svijetu?..svijetu zlobe i nepravde...Jesam li tuzna sto jos nisam nasla nekog tko bi me vodio kroz ovaj mrak?Znam da takve osobe postoje, u dubini duse jos vjerujem u njih...u one koji su namjenjeni nama kao i mi njima..
No dobro, jesam li zbog toga sto jos nisam nasla nekog tuzna i sa suzom u oku?ne znam bas, ne bih rekla, ...nisam...
Priznajem, rekli su mi da cu zaliti, rekli su mi da cu jednom shvatiti ali i da ce tada biti kasno, kad on bude vec sa njom...I to je razlog moje tuge...Ja sam tuzna sto sam to odbacila, i samo pustila da ode...
Ne mogu nikoga kriviti jer svi su mi htijeli pomoci, cak ni njega...ovdje sam ja krivac..znam to.A zasto?
Zato sto sam ja osoba koja ne zna pokazati svoje osjecaje, jer se bojim govoriti o osjecajima...Jer sam osoba koja ne zna pokazati da joj je stalo do nekoga!!

Prema ljubavi sam se postavila kao hladna i kamena osoba, kojoj nije stalo do nicega ni do nikoga, kojoj je sve ravno...a zapravo sam osoba koja voli cak i previse, osoba kojoj je stalo, koja cijeni i postuje...Previse osjecaja ima u meni, ali sve to ostaje skriveno iza ove maske ravnodusne kuje!!

To sve mogu reci i za njega..osoba je koja mi je jako draga, osoba sa kojom se mogu sporazumijeti, s kojom mogu pricati o svemu..i to mi je super, jer na malo sam takvih nailazila..jer imamo slicna razmisljanja, stavove...Ali to su samo neke od mnogih stvari koje su ga privukle mojem srcu..
ALI..ja to sve njemu nisam moga pokazati, priznati, nisam dopustila da osjecaji progovore..i tu sam pogrijesila..isko sam znala da ce mi biti zao kad ode, ali kasno je onda za suze..

Sjecam se onog dana, sjedili smo, slusali muziku..pricali i pricali..nekako smo dosli do teme naseg upoznavanja.On je i poceo o tome..Sjecam se da je rekao da mu je jako zaoo sto se onog dana nije vise potrudio oko mene, da nije trebao samo tako odustat..Da vidi sta je izgubio...''Sta sm ja propustio u zivotu?'' i uhvati se za glavu..a sta sam ja na sve to rekla....?

Ne, ja ne mogu rec da ja nisam kriva, mozda sad nebi bilo ovako da sam barem jednu pametnu rijec rekla...ovako nebi bilo da sam odmah pristala...zato je najbolje da zaboravim...
Skrivajuci ovako osjecaje necu nikud stici..sve samo rusim ...i gubim..