Cetvrtak navecer, uobicajeni dan za izlazak u nasem gradu..Dan za koji ja zivim..
Kisa lije, upropastila mi sve planove..nema izlaska.Sjedim za kompom vec duze vrijeme, neuspijelo trazim barem jedan normalan dizajn,nista..
Glavom mi prolaze brojne misli, nekakvi se nemiri bude u meni..ostajem samo ja i dim cigare koji me obavija..Dim po dim,gasim cigaru..ostajem sama,sve je prolazno..
Cini mi se da ostajem sama..Imam osjecaj da nesto gubim, da to prolazi kraj mene, nebi bio prvi put..
Zivim zivot koliko god mogu,iskoristavam ga..ali jednu stanicu uvijek zaobilazim, stanicu ljubavi..Zasto od toga bjezim?A svijesna da je to nesto najljepse..osjecaj koji te ispuni do kraja..
Vec dva dana, ni poruke,ni poziva..shvacam donekle..Nisam se potrudila, nisam nikako pridonjela ostvarenju necega, bila sam hladna i odsutna..a opet sam imala priliku..Jeli sad vec kasno?Jeli gotovo nesto sto nije ni pocelo?..ne znam, nikad nisam ni znala..jer nisam bila dovoljno hrabra da saznam.
Samo jedna recenica ''Sto mi to radis?'' i dubok pogled..
Imam osjecaj da nesto gubim, stvaran je..Nesto mi neda mira, znam da sam pogrijesila ostajuci hladna..
Znam da je on sad sa njom zbog toga..
Sa njom, ali sam..Znam da mu nije stalo do nje..Zasto je onda jos sa njom?Rekla bih..mozda navika?Sigurna opcija?..Ja sama, osjecaj trece osobe..zbunjenost..mozda neki visak?ili nisam..jedna od nas dvije sigurno je..
Jos stojim na mjestu, znam da bi trebala nesto poduzeti..ne znam kako, i dali bi to bilo uredu..
Vjerujem da bi, zelim se pokrenuti ali ne mogu..krecem ali zastajem..
ostajem na mjestu..sa nemirom u srcu, sa osjecajem da odbacujem nesto od sebe..svijesna svega samo gledam kako nestaje..
Post je objavljen 18.01.2008. u 01:17 sati.