Kovači sudbine - The smiths of destiny
16.08.2006., srijeda
Zamišljam
|
Zamišljam Prilazi mi s leđa Zatvara mi oči rukama I grli me kao da to joj je zadnji put Ja sam Sve što ima Priznajem Pola života utrošio sam spremno Na traženje šarenica božansko plavih i prave ljepote I našao sam ih Jesam Ali dobrotu nikada Srce je vidjelo danas I sutra će Znam. Sve što imam baš ništa mi ne znači Na ovom svijetu tražio sam sve neke rijetke, plavuše Pisao tajnovita pisamca ispod školske klupe Vidio koraka njenih najljepših. Vučjih. I plakao iz očaja na zatvorenim kolodvorskim vratima u rano jesenje jutro Izazivao i samoga vraga grleći i one koje nisam smio I tko zna koje sam sve još snio Al jednom je to moralo, znam prazno ostati. I bez traga. Sad Kajem se i žalim Što sam sve radio Tražeći je Kajem se i žalim kakve sam sve zablude uzalud gradio Zarad nje I gdje sam sad? Lako se zagubi ta životna nit najdubljeg sebe. Zamišljam Prilazi mi s leđa Zatvara mi oči rukama I grli me kao da to joj je zadnji put Ja sam Sve što ima Još jednom Samo još jednom Zamišljam… …Al ove će me tuge smrviti kasnije To znam Kad me napustiš i ti I neće biti više ničeg da me zadrži Od tog ponora… (Ljubavi) [Ljubavi - nije nužno da se izgovara] Pjesma još nije gotova, ali komentare možete ostaviti. Nisam siguran ni u naslov za sada.Promjene su izvjesne, pa navratite i kad bude u cjelosti dovršena.Zadnja izmjena 25.11.2006. 13:55 |